Iza Ližnjanaca je zanimljiva polusezona. Teško je reći kako su podbacili jer su osvojili 20 bodova i nalaze se na šestoj poziciji ljestvice, ali je fakt da su nakon dva-tri kola djelovali kao ponajbolja momčad prvenstva.
Ipak, obzirom na ozljede i sudačka izdanja u nekim susretima, Ližnjanci su okončali na šestom mjestu, što sigurno nije neuspjeh, ali je dojam da su sposobni zaredati s pobjedama i napasti sam vrh. Ukupna ocjena bila bi dobar do vrlo dobar.
Prvo ime ekipe je bio i ostao Saša Urošević. Iako veznjak, radi se o igraču s kvalitetom za jedan ili dva ranga iznad, a s pet golova je i prvi strijelac kluba. Osim njega, pohvale svakako zaslužuje i mladi stoper, Nikola Perković, koji je stigao iz Istre 1961 te ima čak 1080 minuta. Odlične role Josipa Markovića i Hise Ramadanija nam nisu iznenađenje, oni su nekako konstanta.
Marko Kontošić je zabio četiri gola u samo 314 minuta koliko je odigrao. Ali, problem je mali i sportsko ponašanje, uspio je i tih 314 minuta, kao napadač, i zaraditi četiri žuta kartona.
Zanimljivost je kako su Ližnjanci samo pet od svojih 26 golova postigli na gostovanjima pa je jasno gdje moraju tražiti napredak. Ukoliko podignu postotak osvojenih bodova „vani“, evo ih u borbi za sam vrh.
Što na proljeće? Biti zdravi. Ako budu kompletni, mogu se upustiti u bitku za sam vrh, jer kvalitete imaju, a Zoran Moravac je već odavno „kliknuo“ na Šaraji koja i infrastrukturno postaje sve oku ugodnija. U Ližnjanu je minulih godina sve ljepše…
