Sudačke pogreške se događaju.
Istra 1961 je sinoć ozbiljno oštećena u utakmici s Hajdukom. Jedanaesterac Silića na Mauriću je u najmanju ruku dvojben, a onaj nakon lakta Van Hoorenbeecka je „čist kao suza“.
I to treba reći, prihvatiti i krenuti dalje. Mateo Erceg će i nakon tih „kikseva“ biti dobar sudac. Istri 1961 će i dalje ova sezona biti zahtjevna, ništa se posebno neće promijeniti zbog tih grešaka.
Ali, pokazuju mnogo. Pokazuju stanje u Dalmaciji gdje gledaš u „crveni zid“ i tvrdiš da je obojan u zeleno. Ne bordo, nešto slično, nego baš-baš nešto sasvim „stoto“.
Jedan od najpriznatijih tamošnjih medija jutros donosi tekst u kojem piše kako je izvjesni sudački kontrolor kojeg Google baš i ne pronalazi nešto previše, bivši savezni sudac, izjavio kako je sudac Erceg pokazao zašto se nalazi u elitnoj skupini sudaca, a lakat belgijskog stopera nazvao je „običnim“.
I u tome je sav problem Hajduka. Jer, nije to samo „jedan tekst“.
To je stanje duha, to je iskrivljena realnost u kojoj sam sebe uvjeravaš u nešto što nema veze s ničim.
Ima li netko kome još uvijek nije jasno da Hajduk plovi krivim smjerom? Ali, ne vidi se rješenja. Jer, gorljivi navijači Hajduka se neće odjednom smiriti i trezveno gledati situaciju. Mnogi će i dalje vidjeti „običan skok“, iako je jučer nakon tko zna koliko vremena, čak i na Hajdukovim društvenim mrežama jasno rečeno – „pomoć suca Ercega“.
Ironično, najveća Hajdukova snaga – navijači, fanatizam i slijepa ljubav, (p)ostaju najveći klupski problem. Je li on uopće rješiv?
