Pisali smo već podosta o tome kako Dinamo ove godine, u ovom trenutku, izgleda kako izgleda. Činjenica je da momčad Ante Čačića nema poraz iza sebe, nema ni nekog negativnog rezultata izuzev iznenađenja koje su doživjeli kod vrlo dobrog Varaždina ovoga petka pa je samim time i činjenica kako nema razloga za preveliku buku oko Dinamovog stručnog stožera.

No, isto tako je istina da Dinamo apsolutno ne briljira. U nogometu postoji nešto što se naziva tempiranje forme, pa ovo nije prvi put da je ovakva situacija sa “modrom” momčadi. Sjetiti ćemo se i prošlogodišnjeg poraza na otvaranju prvenstva od Slaven Belupa, ispadanja od Sheriffa u kvalifikacijama za Ligu prvaka, tako da je prošlogodišnja rezultatska situacija bila još manje bajnija od ovogodišnje.

Ludogorec je i u prvom susretu pokazao da je dobra momčad. Momčad koja je u toj utakmici bila bolja od Dinama, no jednostavno, nisu se rezultatski izvukli iz rupe u koju su upali u prvih deset minuta. Isto tako, nemojmo zaboraviti da je samo sreća izvukla modru momčad koja je u prvih pet minuta ogleda u Bugarskoj mogla i gubiti sa minimalno dva razlike, da je bilo više koncentracije u glavama i nogama Bugara. Ali nije.

Stoga je sutrašnji susret na Maksimiru otvoren. Ali apsolutno otvoren. Bugari su, neovisno o tome što su i u prošlom tjednu ostali bez dvojice igrača iz prvog susreta, prepuni želje da sve svoje frustracije koje im je Dinamo prouzročio u posljednjih desetak godina naplate. Za tako nešto imaju i snage, i znanja, i sposobnosti i moći.

Koga dakle čeka Bodo/Glimt u sljedećem kolu? Zagrebačke “modre” ili momčad iz Razgrada?