Piše: Goran Vujica
Ako pojedini trener u amaterskom nogometu koji godinama radi u lokalnim klubovima želi nekoga obezvrijediti i osporiti njegovu stručnost, onda trenera kojeg iz nekog razloga ne voli nazove laptop trenerom.
Razlog? Nogomet se igra na terenu.
Ovo sam dosta puta čuo i uvijek mi je bilo smiješno.
To bi bilo kao da su korisnici grafičke olovke nazivali Penkalu šarlatanom, zaboravivši da je rezultat uvijek isti, ali je metodologija malo drukčija.
Imao sam čast biti sudionik ovih par dana modula za trenere vratara pri HNS-u. To je bio peti modul po redu (ne računajući razne konferencije i webinare) koji sam odradio u nekakvoj svojoj “bolesnoj” želji da naučim i budem bolji trener.
I znate što? Sve je “prštalo” od laptopa i ovakav način učenja smatram najboljim do sada na kojem sam sudjelovao.
Trener sam 16 godina. Radio sam s gotovo svim kategorijama u nogometu kao trener ekipe, a uz to sam se specijalizirao za rad s vratarima. Sebe osobno smatram prvenstveno nogometnim trenerom koji je uz to i specijalista za vratare, a tako se vjerojatno gledaju i moje kolege s edukacije.
Razvojne treninge s vratarima sam odabrao kao ono što želim raditi u budućnosti, a jučer odrađeni prvi modul za UEFA A licencu za trenera vratara me potpuno uvjerio u tu moju odluku.
Ono s čime se svi mi borimo, svatko u svojoj sredini i na svoj način, je uvažavanje naše stručnosti i vrijednosti kao trenera u omladinskom pogonu, školi, klubu ili stožeru.
Trener vratara je vjerojatno “najomalovaženije” mjesto u današnjem nogometu (govorim o struci, jer se zna da je s igračkog stajalište to mjesto rezervirano za vratare) iako se radi o izuzetno stručnim osobama koje su prvenstveno treneri nogometa (kojih je naravno u našoj državi 4 milijuna, pa to i nije neki plus), a potom specijalizirani treneri jednog dijela nogometne igre o kojem znaju vjerojatno najviše u klubu. Opet, to im iz nekog razloga nitko ne priznaje.
Danas smo svjedoci da treneri dobivaju otkaze u klubovima SMS porukama. Razlog je uvijek kratak bodovni saldo uzrokovan neefikasnim napadom i poroznom obranom. Moj prijatelj trener rekao je jednom prilikom da se utakmice dobivaju napadom, a prvenstva obranom.
Uvjeren sam da danas trener vratara, uvažavan od glavnog trenera po pitanju njegove stručnosti, može spasiti otkaza istog tog trenera ako mu ovaj dopusti da radi svoj posao i posluša njegove savjete i argumente.
Ono što sam primijetio na edukacijama za trenere vratara, za razliku od edukacija za trenere momčadi, je osjetno manje “sujete” i ego u razumnijim okvirima.
Kada ti Tomislav Butina ili Ivica Roguljić pred cijelim auditorijem kolega govore što bi trebao bolje napraviti prilikom analize vratara i ispravlja greške koje si napravio, to ipak djeluje motivirajuće. Zbog čega? Pa zbog načina na koji to govore uvažavajući te kao trenera i svog kolegu, a da se pritom ni na koji način ne izdvajaju iz te grupe ljudi koji se svi bore s istim problemima samo na drukčijim razinama (iako bi mogli s obzirom na znanje koje imaju).
Uvažavanje svih ljudi u timu je ključ svega.
Dok god toga ne bude trener vratara će i dalje sjediti na pomoćnoj klupi ili na tribinama, raditi iza gola s vratarima bez mogućnosti utjecanja na treninge glavnih trenera koji će i dalje slagati vježbe koje nemaju veze sa stvarnim situacijskim zahtjevima igre i naravno, dobivati otkaze jer njegove kombinacije završnice “na trećeg” koje radi cijela ekipa (uključujući stopere, ponekad i rezervne vratare koji to nikada neće odraditi u stvarnoj tekmi) ne donose rezultate.
Uvijek na kraju umjesto trenera ispadnu limitirani igrači (ima i toga naravno), a popljuvani budu “laptop treneri” od “iskusnih” trenera koji se ne žele mijenjati. Obično to bude za šankom u lokalnom kafiću gdje obično gravitiraju neki od onih 4 milijuna trenera koje imamo.
Treneri vratara nisu samo “šutači” lopti vašim vratarima već su stručni nogometni treneri. U nekim slučajevima stručniji i od glavnog trenera, a to boli znam (što da Vam radim, educirajte se ili mijenjajte).
Očekujem paljbu trenera ekipa, ali briga me…
