Home Nogomet Četvrta HNL Zapad MAURICIO KOŽLJAN: Brojka naših nogometaša je posljedica postavljenog sustava

MAURICIO KOŽLJAN: Brojka naših nogometaša je posljedica postavljenog sustava

SHARE
Mauricio Kožljan, direktor omladinskog pogona NK Rudar

Za portal Labinska Komuna jučer je veliki intervju dao direktor omladinskog pogona NK Rudar, Mauricio Kožljan. Kompletan intervju možete pogledati na gore označenom linku, a pitanja i odgovore pročitajte u nastavku:


Kada dolaziš u Rudar? Kako je do toga došlo?

U Rudar dolazim u veljači 2013 godine, na poziv gospodina Ljube Vilića, a na preporuku tada trenera U-11 selekcije Deana Načinovića i člana IO Alena Načinovća.

Naime pojavila se potreba za angažranjem trenera u selekciji mlađih pionira (godište 00/01) te sam poziv odmah i prihvatio, jer od prvog dana bavljenja trenerskim poslom NK Rudar sam si postavio kao neki vrh tj. zadnju stepenicu u ambicijama.

Za veće domete i lige od NK Rudara, ne dozvoljavaju mi poslovne obveze, a i kad bi dobio poziv za više, zbog situacije i nestabilnosti tog posla ne vjerujem da bi prihvatio.

Koliko djece trenira u klubu, sjećate li se brojke u vrijeme kad ste dolazili u klub? Zbog čega je danas Rudar poželjan klub za mlade nogometaše?

Znam otprilike da smo bliže 190 nego 180, ali brojka nam nije primarna. Odnosno, ona je posljedica postavljenog sustava u kojem su svi naši članovi jednaki i poštivani, neovisno o bilo čemu. Dakle, uspjeli smo postaviti pravila po kojima igramo svi, a to donosi nove članove pa vjerujem da ćemo i u sljedećoj godini biti na tom nivou.

Ne sjećam se koliko je bilo klinaca u vrijeme kad sam dolazio, ali znam da preko 140 nije. Naime, u to vrijeme cilj je bio „prebaciti“ brojku od 150 kako bi pokazali neki rast i rad. Danas imamo druge ciljeve, kao što su povećavanje kvalitete i napredak na nekim drugim poljima. Trenutno ne smijemo gledati rast u brojci mladih nogometaša jer jednostavno – da ih je više, ne bi imali gdje trenirati.

Rudar je poželjan iz više razloga. Prvi je gore spomenuto, nitko nije „ničiji sin“ pa zbog toga igra, nitko nema privilegije zato jer tvrtka njegove mame pomaže klub ili slično. Djeca vole pravednost i veoma je cijene. Poželjni smo i roditeljima, jer se zna da svaka kuna prikupljena od članarina odlazi za potrebe omladinskog pogona. Nadalje, s klincima u našem klubu rade prije svega kvalitetni ljudi, a onda i treneri. Imamo jako mali broj odustajanja, a i ti su najčešće deklarirano nepovezani s nama.

Spomenuo si da bi veća brojka otežala treniranje. Iako je to pomalo „prožvakana“ priča, gdje treniraju sve selekcije?

Svima je poznat naš problem s nedostatkom terena za treniranje, ali iskreno se nadam da i taj problem ide svome kraju.

Naime, Gradonačelnik Glavičić imao je u svom četverogodišnjem planu na izborima izgradnju terena s umjetnom travom, a kako ga znam kao principijelnog i čovjeka od riječi, gotovo sam i siguran da će isti i napraviti.

O lokacijama treniranja suvišno je govoriti, to je samo trljanje „soli“ na ranu. Ponavljam po tko zna koji put, treneri NK Rudar su „čudotvorci“.

Mnogi ne znaju, ali tijekom sezone dogodio se svojevrsni „potres“ u klubu, baš po pitanju tvoje funkcije i nekih tvojih odluka. Kako sada, nakon ovakve uspješne sezone, gledate na to?

Prije svega, želim vjerovati da je u pozadini svega toga bila želja da Rudar bude bolji klub. Ja sam tu možda i malo ishitreno reagirao, ali vjerojatno bi i danas, kad sam ponudio ostavku u slučaju da mi se nešto počne nametati. Naime, smatram da NK Rudar nije nešto što je nekome tata ili mama ostavio, ili osobni bankomat, pa da kad ostaneš bez angažmana u nekom drugom klubu, a nekakva si „legenda“ kluba, da te se odmah treba angažrati. Naročito još, ukoliko je križaljka unutar kluba posložena.

Mnogi će me, nadam se, razumjeti – godinama ulažem sebe u postavljanje pravila i sustava koji će funkcionirati jednog dana i bez mene da bi netko došao i „porušio“ zidove koji smetaju osobnim interesima. Uvijek se vraćam na početak – mene su treneri omladinskog pogona postavili na ovu poziciju i oni su me i ovog puta zadržali.

Iskreno, jako me, možda i najviše od svega, smeta što moju funkciju u Rudaru neki gledaju kao izrazito ugodnu i bezbrižnu. Uvjeren sam da baš ti ljudi ne bi „plivali“ ni deset dana. Kćer Jana još ne, ali žena Dina i ostala obitelj dobro znaju koliko sati dnevno „otpada“ na Rudar, na panine, putovanja, raspored treninga, prijateljske utakmice, komunikaciju s trenerima našeg i ostalih klubova i sto drugih stvari. Ovim putem bi volio mojoj obitelji zahvaliti na podršci i razumijevanju.

Posebna priča je međunarodni omladinski turnir „Trofej Labinskih Rudara“ koji je i povod za ovaj intervju. Odakle je krenula ideja?

Prije nekoliko godina, čim sam došao na ovu funkciju, pronašli smo način kako da uz pomoć roditelja djece, odlazimo na međunarodne turnire. Tu smo uvidjeli da je to djeci super, da uživaju i da su ti turniri „bombe“ pozitivne energije.

Dakako, veliki motiv za organiziranje vlastitog turnira bila je i mogućnost ostvarivanja određenih sredstava kojih do ove godine, realno, i nije bilo. Odnosno, prošle smo dvije godine „pokrpali“ neke male rupe koje su nastale tijekom sezone, a ovog puta mogu ponosno reći da smo uspjeli napraviti da novu sezonu počnemo s dovoljno „kisika“.

Ne samo zbog toga što ćemo sredstva znati utrošiti, već i zbog činjenice da i sponzori pozitivnije reagiraju kada znaju da je nekoliko ljudi u Rapcu, Labinu i Vinežu tri dana bilo na nogama 55 sati da bi se pomoglo klubu. Ne sjedimo prekrštenih ruku i povlačimo za rukav, nego marljivo radimo kako bismo isprovocirali donacije.

Oni koji nam gledaju u novčanik, ne znaju da put u Izolu na prijateljsku utakmicu košta dvije tisuće kuna, da prijateljski susret u Rijeci isto toliko, da autobus za turnir u Makarskoj ili Sarajevu košta dvanaest tisuća kuna. Naša djeca to ne plaćaju. U drugim klubovima iz regije to je zasad nedostižna stvar. Međutim, mi se ne natječemo s njima, već s nama samima, kako bi svaku sezonu bili sve bolji.

Suradnja s klubovima na Labinštini bi mogla biti bolja. Kako to popraviti?

Iskreno, ne znam. Imamo primjer Rapca s kojim imamo sjajne odnose, a Raša 1938 i Polet iz Snašića su više nama na usluzi nego mi njima, ako ćemo pošteno. Međutim, da im nešto treba, znaju da mogu pitati.

S ostalim klubovima dogodila su se neslaganja koja, evo, i ovih dana pokušavamo izgladiti, ali za tako nešto su potrebni mlađi, neopterećeni kadrovi koji Rudar ne vide kao „babarogu“ koja uzima djecu. Naravno da talentirana djeca trebaju doći u veći klub, ali neki jednostavno to vide kao našu zlobu, ma što god napravili.

Da se razumijemo, shvaćamo da to nije lako, nije prošlo ni sedam dana otkako smo primili mail sa spiskom igrača koji će na pripreme s Istrom 1961. Ali, razlika je još jedna, prvoligaš nama uzima igrače koji se tek trebaju izboriti za eventulnu minutažu, odnosno nisu u prvom planu, a mi s Labinštine pozivamo isključivo igrače koji nam dolaze kao pojačanja. Mislim da ću Vam sve reći, ako kažem da prema sadašnjim najavama iz Istre 1961, pripreme s tim klubom početi će 11 mladih nogometaša Rudara!

U klubu trenutno radi jedan trener koji nije s Labinštine, a prema najavama, ta bi se brojka mogla i povećati. Zašto?

Odgovor je veoma brutalan – zbog znanja, volje, fanatizma i mogućnosti usklađivanja privatnih i poslovnih obveza. Prošla su vremena kad si došao na trening, rekao „mir“ i nastala je tišina. Trenerski posao danas je puno teži nego što je bio, i postotak fanatičnih trenera koji daju 110% sebe u taj poziv je sve manji.

Da se razumjemo prije bilo kakvog poziva treneru izvan Labinštine, najprije se obave razgovori s trenerima Labinštine. Neke odbije nemogućnost dovoljnog osobnog vremena, nekog loša infrastruktura, nekog financije, jer za manje odricanja i angažmana u lokalnim klubovima može dobiti više.

Na Labinštini kao prvo nema dovoljnog broja trenera s potrebnom licencom, a kad pridodamo tome i da moramo gledati da se ljudske karakteristike stapaju s onime što mi promičemo, kao i činjenicu da financijska sredstva ne mogu biti motiv, ako to ne voliš, dolazimo do toga da je problem u pronalasku trenera s našeg područja.

Zbog toga, kako bi djeci osigurali osobu koja će im se maksimalno posvetiti te ih tako zadržati u nogometu, moramo ciljano tražiti kvalitetu. Međutim, moram naglasiti, da odakle došao, nijedan trener neće „izaći“ iz pravilnika. Ali, vjerovali ili ne, postoje ljudi koji ovaj posao vole toliko da im financijska strana ne predstavlja značajan faktor, a Rudar prepoznaju kao instituciju.

Mnogi te vide kao budućeg predsjednika Rudara. Kakav je tvoj komentar po tom pitanju?

Gode takve rečenice, to je sigurno. Ali svi znamo kako funkcionira izbor predsjednika. Ukoliko se dogodi „zdrava“ grupa ljudi čiji bi bio kandidat, s blagoslovom skupštine NK Rudar i Grada Labina, vjerojatno bi istu funkciju i prihvatio.

Međutim, mislim da još nije vrijeme. Gospodin Zalihić radi lavovski posao, klub je stabilan, financijska sredstva redovita, tako da do Vašeg pitanja nisam nikad ni razmišljao o tome. Prije svega, jer imam želju omladinsku školu posložiti na način da funkcionira sustavno bez obzira koji pojedinac joj je na čelu.