Piše: Goran Vujica
Jučer je u Domu sportova “Mate Parlov” odigrana neizvjesna utakmica između domaćina Futsal Pule i Crnice, koja je završila 5:5. Nepune dvije zadnje minute, Futsal Pula je gubila s dva gola razlike, ali uspjeli su izjednačiti, pa čak bili i blizu pobjede. To je futsal.
Na portalu koji prati futsal zbivanja ostavio sam komentar da je igrač utakmice ipak trebao biti domaći golman Darko Milanović. Odgovor administratora je tema ove kolumne.
Administrator mi je odgovorio da golman koji primi pet golova ne može biti igrač utakmice uz onaj “cerekajući” emotikon (kasnije je emotikon ipak obrisan).
Obzirom da se radi o dobrom futsal portalu, takvo razmišljanje administratora me je ostavilo u “WTF” stanju uma jer je Milanović na toj tekmi bio jako dobar, a zabio je i dva gola (koliko je zabio i igrač utakmice po portalovoj procjeni).
U futsalu pet golova nije nešto neuobičajeno jer se radi o izuzetno dinamičnom sportu, punom akcije, lijepih poteza, neobičnih obrata i emotivnih pražnjenja i punjenja, ali ako golman zabije dva bitna gola i drži svoju ekipu i dalje u igri za bodove, to bi trebalo zazvoniti svakom ljubitelju futsala.
Ono što nisam znao iako aktivno radim sa golmanima zadnja dva desetljeća, dok sam u futsalu zadnje četiri godine, da samo golman prima golove na utakmicama.
Iako je to meni novina, tako vjerojatno razmišlja 99 % igrača, trenera ekipa, vjerojatno i gledatelja, a vidjeli smo iz priloženog i neki novinari .
Koliko god golman obranio lopti, a igrač zapucao lopti u prazno, uvijek se gleda taj gol koji je ekipa primila, ali eto, golman je bio zadnji kojeg je prošla.
Ne tako davno, negdje 1992. godine, dok sam branio za tadašnji Uljanik u kupu protiv Inkera iz Zaprešića, izgubili smo 3:0, a sve golove zabio nam je “Tarzan” (neka oni mlađi “proguglaju” tko je bio ta ikona nogometa na ovim prostorima).
Svi tiskani mediji (drugih nije na našu sreću bilo) stavili su mene za igrača utakmice i to je svima bilo normalno jer su tada o sportu pisali sportski novinari koji su znali sagledati cijelu sliku izvedbe na terenu.
Danas se sve svodi na statistike, razne forme, vlastita subjektivna razmišljanja, programe za obradu podataka i simpatije. Da se razumijemo, i prije je golman bio kriv, ali ne kod onih koji su razumjeli igru o kojoj pričaju ili pišu.
Danas je to rijetkost.
U današnje vrijeme “fejzbuka” imamo previše stručnjaka koji znaju sve o svemu i ne libe se to nekome dokazivati, iznova i iznova, obično bez argumenata. Iskoristio bih ovu priliku za još jedno argumentirano pojašnjenje, neargumentiranih komentara na društvenim mrežama.
Kada vidite futsal golmana da se uključuje u igru svoje ekipe, to nije njegov hir već taktička zamisao trenera, jer na taj način prisiljava protivničku ekipu da se povuče na svoju polovicu i makne od njihovog gola.
Golmani koji imaju te mogućnosti su veoma cijenjeni u svijetu i vidjeti ćete ih u najjačim svjetskim futsal ekipama, u kojima se igra na isti način. Tko bolje savlada takve izlaske sa golmanom u velikoj je prednosti. Čisto za informaciju.
Uglavnom, znam da je sve ovo nebitno što sam napisao. Nekima će golman uvijek biti jedini krivac za golove, poraze, izgubljene trofeje, a najbolji igrači će se tražiti u onima koji zabijaju golove iz namještenih šansi i s bijelih točaka.
Ipak, golmani su zakon, pa ih to ne dira!
