Piše: Goran Vujica
Dvije situacije s jučerašnjeg treninga sa klincima od 5-6 godina. U prvoj situaciji na samom početku treninga dok smo pričali o svemu i svačemu (tzv: čit-čat) čuo sam da pričaju o cijepljenju i cjepivu.
Stvarno?
Svi znamo da su djeca kao spužve, a na njihovu žalost cjepiva iskaču sa svih strana. Kada sam ja bio klinac, roditelji su imali tadašnju verziju Dnevnika sa vijestima iz zemlje i svijeta, prilog o sportu i vremensku prognozu. Prije toga bio bi Kalendar o događajima i likovima iz prošlosti. Naravno, nismo sve to voljeli gledati jer nismo znali koja je poanta svega i bilo nam je totalno nezanimljivo do sporta.
Klinci definitivno ne bi trebali razmišljati o dnevnopolitičko-zdravstvenoj situaciji i smatram da je to poraz ovakvog nakaradnog sustava koji odrasle drži pod konstantnim stresom i u osjećaju nesigurnosti, dok djeca te stvari upijaju i nemoguće ih je od toga sačuvati. Ne znaju vjerojatno čemu takva frka, ali definitivno upijaju emocije svojih roditelja i bliže okoline i to ne može biti dobro za njihov razvoj.
Druga situacija, a sve bi trebale u radu s djecom biti takve, je izjava …“ja sam mu posudio da bude golman“… Kao trener, jednostavno staneš i ne možeš vjerovati na koji način njihov mozak obrađuje podatke i sam sa sobom dogovara kompromise.
Do prije par mjeseci ovakav dogovor između mene i dva mala čovjeka koji imaju isti interes jednostavno ne bi bio moguć. Jedan od njih sigurno bi ustrajao na onome što si je zamislio i završilo bi „garant“ plačem i odmorom sa strane.
Nakon što BIH se dobro isplakao i odmorio, vratio bih se vođenju treninga. Ova situacija oslikava upravo onaj posao od kojeg sve počinje, a svodi se na teoriju o nizu kompromisa sa jasno određenim granicama ponašanja.
Često smo svi čuli o famoznom trokutu dijete-roditelj-trener, ali ako zakaže netko od ovih zadnjih uvijek ispašta dijete, nema drugog pravila. U ovom konkretnom slučaju, napredak u socijalnim vještinama je vidljiv, nitko nije zakazao i svi smo radili svoj posao s istim ciljem i to je ono predivno u trenerskom poslu.
Pripremiti klince da u životu mogu pristati na kompromise i svejedno dobiti ono što žele, a da pritom nikog drugog ne uskrate za isto je neprocjenjivo. Na jučerašnjem treningu bilo je nekoliko takvih kompromisa. Reakcije su u startu bile prave dječje, a u nastavku kao kod pravih malih ljudi s nizom kompromisa bez suza.
Normalno mi je kada se moram uhvatiti u koštac s krokodilskim suzama petogodišnjaka jer je netko šutnuo njegovu loptu ili je stao na gol, a baš je to on htio. Problem mi je kada vidim da klinci iz medija pokupe stvari koje ih ne bi trebale opterećivati.
Iako je uvedena cenzura zbog reklamiranja cigareta i alkohola, mislim da bismo se trebali pozabaviti i načinom izvještavanja medija, a pogotovo o terminima u kojima određene vijesti mogu ići u eter.
Znam da je to nemoguća misija, ali točno vidim budući album sa sličicama prije svjetskog prvenstva gdje će ispod igrača stajati koliko nastupa ima za reprezentaciju, koliko golova je dao ili primio i je li cijepljen ili nije? Ako je cijepljen cjepivom sponzora svjetskog prvenstva taj igrač će imati zlatnu sličicu i bit će glavni adut prilikom razmjene.
Nadam se samo da će klinci kada odrastu uvijek ostati klinci u duši i razvijati svoje teorije oko „posuđivanja“ mjesta u ekipi jer će tako imati mogućnost da rade ono u čemu uživaju kada dođe vrijeme za to.
