Meta na leđima Ostalo

META NA LEĐIMA | Ne znam kako smo došli do toga da razmišljamo o ukidanju juniorskih momčadi

Piše: Goran Vujica

Upravo sam završio s preslagivanjem grupa za treninge za predstojeći tjedan. Koliko god sam se trudio nisam sve svoje golmane uspio smjestiti u četiri grupe već sam oformio petu i sada to ima neke logike i smisla s obzirom na to da “bolesno” inzistiram na malim grupama posloženih po godištima.

Ovo je svakako neka vrsta tranzicijskih treninga jer smo s istima počeli nakon one nesretne pauze od dva i pol mjeseca pa nisu svi prisutni. Mogao sam jednostavno ukinuti jednu grupu i poštedjeti se dodatnog treninga ili ih sve utrpati u dvije grupe i “prodati maglu” da tako treba i da je to u redu.

Morati ću malo razmisliti o tome… Ok, jesam. Shvatio sam da je to glupo i sebično i dao sam si packu. Pozitivna stvar u cijeloj priči je ta što sam spoznao kako je malo potrebno da čovjek napravi glupost koja će njemu olakšati, a vjerojatno jako utjecati na nekog drugog. Recimo, pročitao sam da se razmatra/lo o ukidanju nekih juniorskih ekipa jer bi tako odgovaralo pojedinim klubovima.

Da, odgovaralo bi nekim klubovima, ali definitivno ne bi odgovaralo igračima što je, dalo bi se zaključiti, potpuno nebitno. Puno puta sam čuo kako djece nema u određenim godištima, kako ne žele trenirati, kako se nema novca i mnogo drugih razloga kojima bi netko opravdao ovakve i slične odluke nauštrb djece. Pa krenimo redom.

Dijete koje voli nogomet roditelji upisuju u nekakav nogometni klub. Većina u najbliži, neki se raspituju gdje je dobar trener, a neki ga jednostavno upišu u prvoligaški. Moji klinci su krenuli s atletikom i borilačkim sportom jer su treneri tamo bili normalni. Cijeli sam život u nogometu, a tada sam već radio kao trener i jednostavno nisam htio dijete dati u nogomet jer nisam znao kojem “treneru” (čitaj: needucirana osoba za rad s djecom te dobi) povjeriti svoje dijete.

Znam da će se neki uvrijediti, ali ako se nađu u ovome onda me i nije briga. Borili smo se s njihovim željama do 10-11 godina, a onda su ipak pobijedili i započeli svoju nogometnu avanturu punu uspona, padova i borbi s nakaradnim sustavima gdje je sve bitnije od djece, koja igraju sasvim sporednu ulogu u svijetu punom umišljenih veličina.

Troškovi koje jedan roditelj ima kada mu se dijete počne baviti nogometom nisu mali. Plaćanje opreme za treniranje, članarina u klubovima, troškova raznoraznih turnira kojih ima “kao pljeve” i sl. Uz to, svaki roditelj može zaboraviti obiteljske vikende jer stalno djecu voze nekuda. Poslije posla nema odmora, trening je. Razvezi na trening svog malog, susjedovog, od kolegice s posla…

Reći će mnogi “Neka idu sami, tko je nas vozio?”. I u pravu su. Puno toga se promijenilo u tim odnosima, ali klinci danas jednostavno imaju previše obaveza i roditelji moraju ubrzati malo ritam, a najlakše je tako da ih odvoze-dovoze sa svih aktivnosti.

Nakon što u takvom ritmu svi provedu desetak godina i troškovi se multipliciraju (cifra nije mala i lako se izračuna, probajte, malo ćete više cijeniti sebe) netko jednostavno donese odluku u stilu “Ova dvojica neka ostanu sa seniorima, a ostali razlaz, upišite neku školu trčanja ili vozite biciklu, idite u teretanu…”.

Vapaj: “Ali mi volimo nogomet!” Odgovor koji se nameće: “Iskreno, zaboli nas !”. Čemu onda ovaj period od 7-17 godina, pun odricanja? Uvjeren sam u to, ako klub ima šest dobrih trenera u omladinskom pogonu neće imati problema s brojem djece po kategorijama (hmmm, šest dobrih trenera, “taf đob”).

Isto tako sam uvjeren da ne može svaki klub u županijskim ligama imati sve kategorije ali da uz dobru suradnju više klubova svi mogu biti zadovoljni. Ali suradnjaaaa? Reći će mnogi: “Vidi ovu budalu što priča?”

Ne ide pa ne ide, zbog ega, sujete, nesposobnosti, neznanja, politike… Međutim, očekujem da svaki klub u saveznom rangu ima sve kategorije i onih šest trenera. Nemoguće? Ako tako mislite, onda igrajte županijske lige i ne glumite velike klubove i predsjednike.

Ne znam kako smo u desetak godina došli do toga da razmišljamo o ukidanju juniorskih momčad, a željeli smo cijelo vrijeme dati prostora mladićima od 18-19 godina da igraju za svoje klubove.

Da, ali onda ne možemo biti prvi u selu. Zašto? Jer nismo dobro radili s tom djecom i sada ih okrivljujemo što nemaju kvalitetu za naše ambicije. Zato ćemo njih šutnuti u guzicu, ali ćemo iskeširati lovu za nekog isluženog igrača koji će nas gurnuti prema prvom mjestu i ulasku u viši rang natjecanja za koji opet nećemo imati uvjete.

Ali i to će se riješiti…

Elvis Uravić

Kalendar

studeni 2024
P U S Č P S N
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930