Home Nogomet Ostalo META NA LEĐIMA | Nikada nisam razumio toliku negativu ljudi koji tvrde...

META NA LEĐIMA | Nikada nisam razumio toliku negativu ljudi koji tvrde da vole nogomet

SHARE

Piše: Goran Vujica

Počelo je novo veliko natjecanje u nogometu. Malo čudnije i drukčije organizirano, ali opet, natječu se top reprezentacije Europe, lopta se ponovno kotrlja uz prisustvo gledatelja, a svaka televizija ima svoj studio u kojem se prosipaju analize i druge umotvorine.

Ne znam kako vi to doživljavate, ali te emisije su mi potpuno bezvezne u ovakvom formatu. Bilo bi mi dovoljna Mila koja najavljuje sljedeću utakmicu i pusti prijenos utakmice. Iako Mila vjerojatno bolje poznaje materiju od većine prisutnih u emisijama, tamo se ipak pojave treneri ili bivši igrači, ali i nezaobilazni Samovojska, bubaju analize, podatke, izvuku neki segment igre i razglabaju o filozofiji nogometne igre protivnika i njihovog izbornika i u čemu mi to griješimo kao ekipa.

Kada mi netko u eter kaže kako je „tradicija na nečijoj strani i da to opterećuje protivničku ekipu“ najradije bih ugasio TV i otišao na sladoled, ali ne mogu baš svaki put. Na žalost to čujem i od bivših vrhunskih sportaša koji nekada zvuče kao da se nikada nisu bavili sportom i zaboravljaju da nije sve baš tako jednostavno posložiti da sve klapa.

Teoretičari i analitičari se potpuno razotkriju kada počnu u praksi raditi s nekom ekipom i vide da nije sve u teoriji, da ne piše sve u „tekama i bukvarima“, da YouTube laže i obmanjuje, te da je izuzetno teško raditi sa stvarnim ljudima balansirajući s emocijama i karakterima svih uključenih u proces dok te sa svih strana „buše“ drugi nogometni znalci, nezadovoljni igrači, moćni i bahati „menadžeri“ i drugi živalj koji ima raznorazne interese, a gle čuda, nešto se pita i protivničku ekipu.

Zajedničko svima njima je samo to da zvuče i izgledaju kao da daju punu podršku i da im je stalo, ali u sebi likuju ako nešto pođe po zlu jer ispadaju sposobni ili sebe vide na mjestu trenera i izbornika što ipak sa sobom donosi određeni status.

Svi osim Samovojske, on je iskreni „hard disk“ pun podataka, ali ponekad zvuči kao da se pregrijao, što je razumljivo jer godine čine svoje.

Drugo što mi je iritantno je potpuni izostanak podrške uz vječitu podjelu na „mamićevce“ i „j.bovasmamić-evce“, a to je popraćeno polupismenim osvrtima, vrijeđanjem po svim osnovama pozitivnih komentatora na mrežama kao i vrhunskih sportaša koji igraju u velikim klubovima. Termini kao što su rupa, drvo, panjina, glupan (ovo je ipak „soft“ verzija uvreda) uz spominjanje u najgorim kontekstima njihovih boljih polovica bi valjda trebalo motivirati nekoga da odigra iznad svojih mogućnosti i zadovolji frustriranog lika kojemu je nogomet na prvih 5 mjesta prioriteta u životu. To što se nikada nije ozbiljnije bavio nogometom je potpuno nebitno. ON želi više tu pobjedu i od samog sportaša na terenu, pa tako ON može vrijeđati „panjinu“ koliko hoće, a „panjina“ će mu pokloniti dres jer ON to zaslužuje.

Zatim volim čitati analize i vrijeđanja osoba koje su igrale nogomet i poznaju materiju. Iako znaju da je igra protivnika isto bitna za cjelokupan dojam, to se nekako zanemaruje i u prvi plan opet iskaču „drvo“ i „panjina“ ,koji „btw“ igraju u najjačim Europskim klubovima ali to je nebitno.

Izbornik (trener), koji je u glavnom „neznalica i nesposobna budaletina, prevara i sl.“ i dalje sastavlja ekipu punu „panjina“ koji će to biti dok god ne naprave rezultat. Tada su mirni i žive kao bogovi s Olimpa u očima NJEGA, ali samo do prve sljedeće utakmice kada ON ne bude zadovoljan i kada će ga vrijeđati iznova na društvenim mrežama u dresu koji mu je poklonio „panjina“.

Nikada nisam razumio toliku negativu ljudi koji tvrde da vole nogomet, da su im ekipe ili reprezentacije svetinja i toliku potrebu da svoju viziju kako bi trebalo to izgledati nameću ljudima koji se cijeli život školuju da bi mogli voditi ekipe.

Na kraju krajeva, treneri gube posao ako su loši u tome što rade. Uvažavanje igrača i trenera za koje bismo trebali navijati je nekakav osnova sportske kulture, ali mi smo općenito krkanski i nekulturan narod što se tiče sporta jer nam sve ostalo klapa savršeno u ovoj našoj državici. Mi smo jednostavno raj za NJEGA, imaginarnog “frustriranca” kojemu Google objašnjava sve što ga zanima, a tastatura mu je dostupna 24 sata.

Osobno, ne mislim da smo neka nogometna super velesila, ali nešto valjda znamo kada smo s 20 “panjina” i “prevarom” ne tako davno osvojili 2. mjesto u svijetu. To bi trebalo biti dovoljno da ih pustimo na miru barem ovo prvenstvo i uvažavamo ono što su postigli, ali ON ne prašta drugo mjesto jer smo po njemu trebali biti prvi ili treći. Drugo mjesto je za luzere.