Po svemu sudeći, još jedna vizija iskoraka u sportskom smislu u Puli, se gasi. Kako se piše i priča već neko vrijeme, NK “Veli Vrh“ će se ipak vratiti stepenicu unatrag, a iskreno se nadam da će iz svega ovoga izaći bez većih posljedica.

Veli Vrh me je osvojio na prvu kao trenera, a još uvijek me drži iako nisam tamo.  Mislim da je klub koji ima „ono nešto“, a koliko god je svima lakše okriviti Peru za sve, mora mu se odati priznanje za entuzijazam.

Financiranje jednog amaterskog kluba sa svim obvezama i davanjima je izuzetno teško. Da, javit će se sveznajući komentatori s društvenih mreža i popljuvati ovu kolumnu, ali kao trener sam godinama radio u amaterskom nogometu, ponešto znam o tome iz prve ruke (čitaj: trenerima kasni plaća četiri mjeseca jer moramo platiti isluženog igrača da bi bili šesti u ligi) i moram respektirati čovjeka koji je svoje novce ulagao u sport.

Sveznajući će reći da je ulagao u seniore, a da je zapostavio omladinski pogon. Moguće. U njegovoj viziji, koliko sam upoznat, seniori su bili ključni da bi se osigurao savezni rang kako bi se mogla oformiti nogometna akademija koju mi je često spominjao.

Ne bih stvarno želio da ova kolumna ispadne kao obrana Pere i njegovog opusa, ali omladinski pogon Velog Vrha ipak se počeo raspadati puno prije Pere.

Poznate su nam svima razne reorganizacije omladinskih liga, kako kome „prkne“ i odgovara, a bez jasne vizije.

Kada sam došao raditi na Veli Vrh, imali smo sve kategorije, a trenerska križaljka je bila posložena (treneri kao što su Baša i Pekica, bili su želje mnogih klubova tada).

Radilo se smisleno i planski, ali tada je došla reorganizacija omladinskog natjecanja, a dosta klubova iz Istre ukinulo je kategoriju kadeta.

Veli Vrh je zbog nemogućnosti financiranja lige s Rijekom, u kojoj su nam trebale igrati kadeti i juniori, ukinuo kadete iako smo svi mi treneri bili protiv toga, ali bili smo svjesni financijske strane.

Poslije su te lige opet reorganizirane, pa su tako „skuplju“ ligu igrali i mlađi i stariji pioniri.

Klubovi koji nisu iz financijskih razloga mogli igrati „skuplje“ lige, nisu mogli zadržati igrače koji su odlazili u „bogatije“ amaterske klubove jer nisu željeli igrati manje kvalitetnu ligu.

Uvijek sam imao dojam da je sve to napravljeno smisleno i u interesu pojedinih klubova iz Istre i Rijeke (sarkazam).

Bez obzira na viziju razvoja, sve što preostaje u takvom omjeru snaga jednom „siromašnijem“ klubu je da stvara i proizvodi igrače do određene kategorije koju nema. Tada one bolje igrače (kao i trenere) „pokupe“ drugi klubovi koji imaju tu kategoriju, nekoliko vam igrača ostane u ekipi koju imate pa igraju s igračima starijim 3-4 godine od njih, a većina jednostavno odustane od nogometa.

Ono što još može pomoći jednom „siromašnijem“ klubu je to da se pojavi jedan „Pero“ koji će dati dodatni financijski impuls kako biste bili konkurentniji i mogli kontinuirano stvarati kroz sve kategorije.

Bez jednog takvog „Pere“, toga dečki nema. Svoj novac malo poduzetnika želi dati iako neki „leže na parama“. Ne zanima ih „vraćanje zajednici“ kroz ulaganje u djecu, osim ako njihovo dijete ne igra u tom klubu pa klubovi ponešto „ušićare“ od njih. To je realnost iako „fejzbuk“ stručnjaci to ne žele vidjeti. Uvijek je lakše uperiti prst u nekog i ubaciti posprdni emotikon.

U ovoj priči, ipak mislim da je odlazak Pere gubitak za Veli Vrh jer sam uvjeren da bi se kroz nekoliko godina oformile ponovno sve kategorije u klubu kroz svojevrsnu akademiju po uzoru na riječku Lokomotivu.

Posut ću se pepelom ako se oforme sve kategorije u radu s djecom na Velom Vrhu i bez Pere, jer ipak djeca bi trebala biti temelj u svakom klubu.

Čisto sumnjam, ali živim u nadi.