Home Nogomet Ostalo META NA LEĐIMA | Ovo već postaje apsurdno…

META NA LEĐIMA | Ovo već postaje apsurdno…

SHARE

PIŠE: Goran Vujica

Bližimo se kraju polusezone. Klubovi već polako rezimiraju učinke iako ima dosta odgođenih utakmica u svim kategorijama zbog COVIDA. Nažalost, izgleda da takav način funkcioniranja postaje uobičajen i morat ćemo se znati nositi s time.

Ono što se već dugi niz godina ne mijenja je problem trenerskog kadroviranja po klubovima.

Prije početka sezone  odrađen je pokazni treninga na Aldo Drosini kao uvjet za licenciranje trenera u klubovima. Iz viđenog se dalo zaključiti da trenera ima, barem brojčano.

Pitanje od milijun dolara bi bilo, zašto dosta njih ne radi u klubovima?

Stalno se borimo s načinom funkcioniranja klubova tako da se licenciraju treneri koji ne odrade niti jedan trening s ekipom koju bi trebali voditi. Zadovolji se forma, napiše se pokoje očitovanje prema savezu, pa čak se „istrpi“ pokoja kazna (novčana ili bodovna), ali kola se i dalje kotrljaju bez trenera čije se licence prijavljuju.

Nije to jedini problem u današnjem amaterskom nogometu, ali ovo već postaje apsurdno. Napisao sam već u jednoj kolumni da je sve manje entuzijasta koji u amaterskom nogometu daju puno iako rade za crkavicu po klubovima. Nitko ih ne uvažava i opravdano se smatraju naivčinama koje klubovi iskorištavaju dok ide i dok ne odustanu.

I ja sam znao raditi u klubovima u kojima su mi dugovali nekoliko naknada (neću je nazivati nikako drukčije jer upravo to i je), dok su igrače u seniorskom pogonu plaćali redovito da bi bili šesti u ligi. Mislim da je to jedan od razloga zašto treneri odbijaju trošiti svoje vrijeme i energiju u klubovima gdje ih se konstantno obezvrjeđuje.

Svake se godine, na žalost, vodi ista rasprava o ovom problemu bez nekog pomaka.

Ali s druge strane, kao svjetlo na kraju tunela ukaže se angažman Maria Mandžukića u stožeru naše A reprezentacije. Kako da to shvatimo?

Izuzetno cijenim Mandžukića i neosporan je njegov ogroman doprinos hrvatskom nogometu, ali A reprezentacija se tiče svih nas, a pritom ne mislim samo na ljude usko vezane uz nogomet.

U današnjem svijetu sve se svodi na poruke koje odašiljete u svoju okolinu onime što radite ili izgovorite, a u ovom slučaju, barem za mene, poruka nije dobra.

Uvijek govorim da više cijenim trenera koji daje 100% od igrača koji daje 75% svojih mogućnosti. Ako rezultat izostane gotovo uvijek leti trener koji može biti izuzetno stručan, ali igrači su ti koji mu svojim pristupom u većini slučajeva „nasapunaju“ dasku (ponekad i namjerno).

Dalića sam uvijek podržavao u dosadašnjim objavama, iako je znao vući pogrešne poteze. Mislim da je to zaslužio svojim rezultatima i da je ljudski griješiti. Prvenstveno volim nogomet i uživam u pravom nogometu bez glumatanja, a navijam za sve one koji ga igraju srcem i umijećem.

Uvjeren sam da puno manje griješe treneri koji se okruže najstručnijim ljudima po fazama nogometne igre. U današnjem nogometu analiziranje protivnika i procjena mogućnosti vlastite ekipe je presudno.

Mislim da angažiranjem legende koja nije trener ne doprinosi ničemu i šalje pogrešnu poruku svim trenerima koji puno ulažu u svoju naobrazbu.

Mnogi se vjerojatno neće složiti s time, ali to je moje mišljenje, jer zašto onda kažnjavati klubove u amaterskom nogometu koji nemaju licencirane trenere ako u stožeru hrvatske reprezentacije, koja odlazi na veliko natjecanje imamo čovjeka koji nije licencirani trener.

Može li  Mario Mandžukić motivirati igrače više od Luke Modrića ili Ivana Perišića koji su unutar ekipe? Kako će ga igrači doživljavati, kao trenera ili legendu i hoće li njegove riječi imati težinu unutar ekipe po pitanju pristupa?

Žao mi je, ali meni to nije logično.

Iskreno se nadam (za razliku od mnogih drugih, iskreno, bez fige u džepu) da će se sve posložiti i da ćemo uživati u nogometu, a da će se Mario pokazati kao dobitak u stožeru.

Do tada, klubovima u amaterskom nogometu preostaje samo da „lajkaju“ članak i počnu pisati novo očitovanje, a trenerima koji ustupaju svoje licence će valjda jednog dana biti jasno da nije vrijedno toga.