Piše: Goran Vujica
Završilo je još jedno svjetsko prvenstvo u nogometu i sve što jedno takvo natjecanje donosi.
Velebni (nikad velebniji) stadioni, izrazito velika posjećenost (iako nisam mislio da će biti takva), otvorena igra uz mnoštvo golova, s pokojim iznenađujućim rezultatom, sudačke pogreške usprkos VAR tehnologiji, „poguranci“, sportsko ponašanje i teški primitivizam, iscrpne analize stručnjaka i novinarske istine za koje samo oni razumiju iz kojih motiva su ih pisali.
Kada podvučemo crtu, treće mjesto je izvanredan rezultat, a za sve one koji nisu educirani ili se ne mogu pomiriti s našim uspjehom, penali su legitimni i sastavni dio natjecanja, nemaju veze sa srećom već s umijećem da izvučeš iz sebe maksimum onda kada je to potrebno.
Obično je to onda kada si iscrpljen do krajnjih granica, ali činjenica da si vrhunski sportaš daje ti taj djelić prednosti nad protivnikom.
Smatram da je Livaković trebao biti najbolji vratar prvenstva jer je statistika neumoljiva, dok je Gvardiol trebao biti najbolji mladi igrač prvenstva (unatoč nekim greškama obojice, koje su sastavni dio igre), a da je Luka svemir za sebe.
Mislim da je uspjeh tim veći i zato što su otpraćeni na prvenstvo kao prevare, rupe i balvani. Poslije svega, ipak dočekani onako kako samo mi to znamo, u fantastičnoj atmosferi uz loš voditeljski dvojac.
Ono što me najviše oraspoložilo je trenutak kada je Dalić govorio s bine, a njegovi ga igrači gledali s poštovanjem i vidnom simpatijom.
E to se teško stječe u današnjem društvu i na tome su mu svi oni koji ga vrijeđaju i kritiziraju istinski zavidni, a znanstveno je dokazano da onaj koji nešto radi, manje zna o tome od „majonezaša“ iza tipkovnice.
Sutra je novi dan.
Odmah nakon blagdana koje će, nadam se, provesti u miru uz svoje najmilije kreću novi izazovi, nove utakmice koje MORAJU pobijediti i novi igrači koje se gura kroz medije kao spasitelje loše igre naše reprezentacije.
Opet će većina brončanih s prvenstva biti prevare, rupe i balvani, a „stručnjaci“ će likovati nakon prvog lošeg rezultata i potvrditi svoju tezu o izrazito velikoj sreći kao razlog ovim uspjesima.
U svakom slučaju, ja sam uživao u utakmicama, nisam imao neka očekivanja, iskreno navijao za njih i nadao se najboljem, a kolutao očima kad god su mediji izbacivali plaćene priče o ženama u bikinijima, napumpanih usana (stvarno ne znam imaju li te žene ogledalo?), naglašeno ih ističući kao promotore Hrvatske, pritom namjerno zanemarujući činjenicu da se najveća promocija Hrvatske upravo dešava na terenu.
Mislim da su u prvenstvu najviše uživali oni koji nisu očekivali ništa, jer upravo oni su dobili sve.
I još jedna za kraj, Luka je kralj svih kraljeva na kojem nam svi zavide, savršen u svojoj nesavršenosti.
