Piše: Goran Vujica
Osvrnuo bih se na jučerašnju utakmicu na Rujevici i na dva penala koje je Majkić obranio, a sudac je tražio da se udarac ponovno izvede zbog nedozvoljenog kretanja golmana tijekom izvođenja.
I da, Majkić se nedozvoljeno kretao kod oba obranjena penala bez obzira što ja mislio o nametnutim pravilima koje su pisali ljudi koji očito ne razumiju koliko je teško obraniti udarac s bijele točke. Naime, prijašnje pravilo u kojem je stajalo da vratar mora biti sa oba stopala u doticaju sa crtom je izmjenjeno i “pomogli” su nam tako da jedno stopalo sada može biti u zraku iznad crte !?!?
To bi značilo da tijekom zaleta igrača možemo podići jednu nogu s crte, a u trenutku udarca napraviti iskorak i odraziti se u stranu. Neću obrazlagati koliko je to pravilo stupidno i morbidno jer se daje potpuna kontrola i prednost samo jednom igraču obzirom na veličinu gola i neospornoj činjenici da ima idealnu situaciju za postizanje pogotka (lopta i golman u mirovanju, 11 metara udaljenosti i golmana kojeg netko drži na mjestu do samog čina udarca).
Idiotsko pravilo kojim se neću baviti, ali osvrnuo bih se na dosuđeni kazneni udarac. Dva igrača u skoku, kontakt postoji (što je i normalno), ruke su posvuda pa i na leđima nekoga od njih, lopta je nedostupna zbog svoje putanje i visine obojici, i ono što je glavna značajka svih današnjih odglumljenih prekršaja na koje nasjedaju suci na utakmicama je taj da ne postoji INTENZITET već ga je protivnički igrač prenaglašeno odglumio.
Glumatanje igrača i bacakanje po terenu vjerojatno više smeta normalnom gledatelju nego sudačke pogreške. Mislio sam da će VAR upravo takve stvari ispravljati i da će biti prava pomoć sucima koji su nogometni “invalidi” jer su se nogometom bavili jako kratko (ako jesu uopće).
Procijeniti intenzitet nečega ne možeš u učionicama, lijepo obučeni, namirisani, pregledavajući snimke i ispisujući bilješke. Intenzitet se može naučiti na terenu kao igrač, a kojeg vi suci na našu žalost niste prismrdili zbog načina na koji je cijela organizacija ustrojena. Ulazite premladi u sudačke vode i ovisno o sposobnosti ili podobnosti odskočite do “elite”.
Igrao sam nogomet dosta dugo. Jedini sudac (koji mi je sudio) za kojeg mogu reći da me impresionirao u cijeloj nogometnoj karijeri (igračkoj i trenerskoj) je Mladen Mladenović. On je počeo sa suđenjem nakon nogometne karijere i imao je sve što jedan sudac treba imati. Znanje, autoritet, osjećaj za igru, hrabrost i bio je totalno bezkompromisan. Na žalost, shvatio je da je prestar da bi mogao ostvariti ozbiljnu karijeru u Europi i odustao je od tog smjera.
Jedan sudac u 35 godina. Gud đob! Totalni manjak autoriteta znanjem i osjećaja za igru koje suci nemaju su vjerojatno najveći problemi koje je VAR mogao ispraviti ili ublažiti, ali ništa od toga. Suci se uporno bore za poštovanje kod igrača, a svaku verbalnu prepirku pomodno nazivaju mobingom, ali upravo su oni ti koji ne iskazuju poštovanje prema igračima svojim lošim predstavama za koje su sami zaslužni.
Ne mislim pritom propuste u zaleđu od 2 centimetra koje je nemoguće vidjeti već upravo ovakve penale, prekršaje, nesportska ponašanja i sl. E sad, ne bi mi to smetalo toliko da suci:
- Iste kriterije primjenjuju u svakoj utakmici unutar Fife,
- Iste kriterije primjenjuju neovisno o tome o kojem se klubu radi,
- Iste kriterije primjenjuju neovisno o tome o kojem se golmanu ili igraču radi,
- Budu kažnjavani nakon ovakvih propusta,
- Upute pisane isprike klubovima i igračima koje su oštetili.
Da je to slučaj barem bi iskazali profesionalnost i principijelnost, a isprikom biste iskazali poštovanje. Iskazali biste da vam nije svejedno, a svi smo ljudi i svi griješimo. Autoritet se stiče znanjem, a na žalost samo rijetki od sudaca ga imaju. Ali, primjetio sam da su svi prije utakmice lijepo ušminkani, namirisani, elokventni u komunikaciji, imaju skupe “smartvočeve”, postavljaju se autoritativno i traže da ih svi ispoštuju.
Onda počne utakmica i sva ta umjetna napuhanost padne u vodu. Upravo gledamo utakmice na kojima ima više sudaca i osoblja iz saveza nego gledatelja, imamo najsuvremeniju tehnologiju i opet se događaju propusti za koje nitko neće odgovarati i nikoga za to nije briga.
Postoji jedna stara izreka “Odijelo ne čini čovjeka!” , i da – to je točno.
