Home Nogomet Ostalo META NA LEĐIMA | Stvoreni smo da budemo vani, na otvorenom

META NA LEĐIMA | Stvoreni smo da budemo vani, na otvorenom

SHARE

Ne znam uopće kakvo mišljenje da imam o ovoj situaciji?

Preporuka je da se ne trenira do 10.06.2020. godine. Stupovi su zabijeni, ograda je postavljena i svatko je preskače na vlastitu odgovornost. Nisam baš siguran da je svima jasno što se tu događa, tako da koristim ovu kolumnu za zdravu raspravu o tome obzirom da „preporuka“ ostavlja puno prostora i svatko je tumači na svoj način.

Moje je mišljenje da bih odmah počeo sa radom, a ostavio bih roditeljima na volju hoće li djecu slati na treninge ili ne. To bi bilo moguće samo u slučaju da imam svoj teren naravno (što nemam) i zato je moje mišljenje u ovom trenutku potpuno nevažno.

S druge strane, potpuno razumijem gradove koji su zabranili korištenje terena (i ovo iskreno mislim), a razumijem i one gradove koji su to omogućili i pomogli klubovima u provođenju mjera opreza. U ovoj dvojbi ne postoji „bolja“ odluka ili onaj koji je u krivu, ali mislim (stalno mislim, takav sam) da se sigurno može pokazati prstom u onog koji najviše gubi.

Trener sam koji je iz ritma od 8-10 treninga tjedno (vodim školu nogometa U-7 i školu za vratare) povukao ručnu i stao na mjestu. Nikada nisam u životu bio ovako odmoran, to je istina. Ali… Svaki trener koji se vidi u ovome zna o čemu pišem. Vi se ne možete jednostavno isključiti. Stalno vrtite filmove, planove, treninge. Konstantno vas zovu roditelji, šalju poruke. Svih zanima ima li što novo.

Oni svakodnevno gledaju svoju djecu i koliko god su bili oprezni prvih mjesec, dva, sada sve kočnice popuštaju. Roditelju je teško gledati da mu je dijete nesretno, a na njegove upite ne možete konstantno odgovarati da će treninzi početi „uskoro“. Ne možemo samo tako zanemariti činjenicu da djeca uživaju na treninzima i da je njima ovakva situacija potpuno neshvatljiva i na neki način stresna.

S druge strane klincima se onemogućilo ono što je odraslima dozvoljeno jer termini malog nogometa su eksplodirali. „Lopta se šuta“ na svakom terenu koji ima golove pa tako i na onim betonskim na kojima igraju samo veliki zaljubljenici ili oni koji nemaju gdje drugdje.

Situacija je totalno konfuzna, a tek je počelo. S druge strane, gledam objave klubova koji obustavljaju rad zbog preporuke, ali i onih koji nastavljaju s treninzima jer preporuka nije obvezujuća.Vrijeme će pokazati tko je donio dobre odluke. Nisam jedan od trenera koji misli kako je svijet stao jer klinci nisu trenirali 2-3 mjeseca, ali sam svakako jedan od onih koji misli da smo stvoreni da budemo vani na otvorenom, na suncu, na kiši, da se krećemo.

Napisao sam već negdje da čovjek dnevno udahne oko 10 000 mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica i parazita) i naše tijelo je već programirano da se svakodnevno bori sa njima, ali samo ako je na to spremno. Teško ćemo svi mi biti spremni na ovaj način i mislim da ćemo od dva zla uskoro morati izabrati jedno. Siguran sam jedino u to da želim sam utjecati na razine serotonina i endorfina u mom organizmu.

Ovakvim načinom života to je jednostavno – nemoguće.

Piše: Goran Vujica