“Svaki intervju s nedešćanskim općinskim vijećnikom Miljenkom Vidićem uvijek je poseban. Nikad ne znate što vas čeka, a samo u jedno ste sigurni – kako će vam sugovornik biti konkretan, direktan i bez ‘dlake na jeziku’.

Tako je bilo i ovog puta. Snimali smo dan nakon nedešćanskog Vijeća, a krenuli smo – barem smo mi tako mislili, u laganom tonu”, piše naš partnerski portal Labinska Komuna.

CIJELI INTERVJU MOŽETE PROČITATI – OVDJE

Pomalo, moramo se dotaknuti i sporta. Neki dan je jedan vijećnik rekao kako sporta na Općini Sveta Nedelja više gotovo da i nema. Treba li uopće postaviti pitanje?

Ne, ne treba, samo me slušaj. Znači, Jedinstvo smo osnovali 1958. godine, a četiri godine ranije boćarski klub. Preko 60 godina. Nikad se nismo našli i proslavili neku obiljetnicu.

Nogomet je srozan. Nemamo ga. Jako me smeta i zabranjujem da se to govori, a čuo sam to u Nedešćini – „vi, općinsko vijeće i načelnica, ste krivi da se više nogomet ne igra“. Tu rečenicu kad sam čuo od pojedinih mještana, naježio sam se.

Jer, pojedinci u općinskom vijeću ni ne znaju da je igralište ‘va Indrokovice’ i da je lopta okrugla. Prozivate vijeće i načelnicu za to, baš je glupo. Pogotovo obzirom da su sve dotacije stigle do kluba.

Moram reći, nisam bio blizu, a onda se mene u vijeću proziva, između ostalih.

Imali smo u jednom trenutku momčad s više igrača iz Uzbekistana nego iz Nedešćine, rekao sam to u posljednjem razgovoru s tobom. Imali smo školu nogometa. Ca je delala ta škola nogometa? Tko je od tih igrača danas u Rudaru, Istri 1961 ili dalje?

Klub je zatvoren, treba reći otvoreno, Marko Černjul kao predsjednik je ipak držao na okupu te dečke. Dva čevapčića, jedna ‘birica’, stariji igrači su ga ‘imali rada’ i to je nekako klapalo…

Utakmice nedjeljom više nema.

Djelujete pesimistično…

Kad prođem kroz Nedešćinu i pokraj igrališta, suze mi poteknu. Kad pasoš kroz Nedešćinu, jedinega više ni. Više se ne pjeva, više se ljudi ne druže, jedino ta mlaja generacija organizira neke fešte, dobro da se i to dešava.

Nedešćina kao naselje dotiče dno. Ali, more se to i pokrenut.

Počnimo od nogometa. Nenad Peršić je preuzeo klub nogometni. Smatram da, uz veliko odricanje, ako uz sebe ima tim ljudi, može pokrenuti nogometni klub.

Ali, odmah drugo ljeto da se krene natjecati. Za njega nema Božića i Nove godine nema. On već sad mora uzeti spisak i on mora vratiti te neke igrače. Klub se službeno nije ugasio, ali ako ne krene na ljeto, ne bude krenuo nikad više.

Dajmo još malo nogometa – ste prati SP u Katru?

Pazi, Katar. Nikad lošije prvenstvo nisan gleda u životu. Svjetsko prvenstvo u Katru je bio samo novac. Hrvatska također nije igrala briljantno, ali je rezultat sve pokrio.

Bolje pomoći ljudima u nevolji, nego raditi nekakve fešte. Sad slušam na televiziji, da je svako peto dijete u Hrvatskoj gladno, a mi radimo organiziramo dočeke. Ok, rezultat je pokrio sve, ali što se mog poimanja nogometa tiče, igre nije bilo.

Suđenje? O čemu mi pričamo? Istarski suci su kvalitetniji od onih. Čalić, Biljuh i Radolović. Uvijek se pitam gdje su ti dečki nestali. Bio sam im delegat, rekao sam im – jaki ste, možete visoko kotirati.

Naših sudaca nema ničega, a ovi govore da je Orsato imao povredu tetive. Ja sam bio na bolovanju osam mjeseci zbog tetive, a on je sudio utakmicu povrijeđen. Ma lažu, sramota od suđenja.

Moram vas i ovo pitati. Je li Leo Messi najveći ikad?

Nikad! Nikad! Leo Messi nikada ne bude najveći ikad, kao ni Maradona. Po meni, najveći ikad bio je Pele.

Tu na našim prostorima, Joško Skoblar, Dragan Džajić…bili su vrhunski igrači. Ali, broj ‘jedan’ je zauvijek Pele.

Na kraju, moram reći da sam svjedočio finalu Kupa Istre za kadete gdje ste dobili plaketu od Nogometnog saveza županije Istarske te ste se oprostili od delegatskog poziva, a za one koji ne znaju, i taksu ste tog dana pustili klubu domaćinu uz poruku „neka bude dečkima za sok“.

Iako je bilo ružno vrijeme, jako mi je bilo lijepo to popodne i drago mi je da sam dobio i to priznanje. Kod nas delegati ne mogu biti nakon 65, iako u ostatku države mogu, ali tako je netko postavio, ne znamo zašto.

Koristim priliku da ti čestitam na jubileju portala IstraSport, ponosan sam da sam dobio majicu. Što se tiče geste u vezi takse, pitaj koga god hoćeš – ako nisam mogao pomoći, ja nikad nisam odmogao. A, ako mogu pomoći, uvijek ću. I pomogao sam puno njima, s guštom.

Za kraj, da iskoristim – svima želim sve najbolje povodom blagdana, ‘cuda zdrovlja, sreće i mira’.