Sa sedam dana zakašnjenja u odnosu na I ŽNL, zbog odigravanja dvije zaostale utakmice, završen je jesenski dio i II ŽNL. Teško je reći da li se očekivao upravo ovakav rasplet na ljestvici ali svakako da ima klubova koji „trljaju ruke“, a i onih koji ne mogu reći da su zadovoljni uspjehom u prvom djelu prvenstva.
Prije svih tu se misli na posljednju momčad lige koja dolazi iz Rapca. Iako su u ligu ušli administrativnim putem u „pet do dvanaest“, zahvaljujući Barbanu, složili su respektabilnu momčad i prepuni motiva krenuli u novi izazov.
Da igrači iz višeg ranga nisu garancija uspjeha pokazale su prve utakmice a kako je prvenstvo odmicalo to je sve više i dobivalo potvrdu. Nešto fali. Neka vrsta konkretnosti. Svi će se složiti da ta momčad ne zaslužuje posljednje mjesto ali…Uvijek taj ali. Edo Pezzi bi rekao: “Nit miriše, nit smrdi“ i upravo je to prava riječ za momčad Rapca. Igraju oni lijepo za oko ali neučinkovito. Napad im je najslabija karika, nemaju igrača koji će realizirati prilike. „Dođu oni“ do protivničkog kaznenog prostora i tu stanu.
Samo bod više, kao neugodno iznenađenje, na trinaestom mjestu nalazi se momčad Brtonigle NV. Prošle su godine bili u samom vrhu, pretprošle isto, i sada nagli pad. Izgubili su nekoliko važnih igrača i to se moralo osjetiti i na igri ali i na rezultatu. Uzročnici su i jedine prekinute utakmice u ligi, kada je predsjednik kluba, a u jedno i vratar Kristijan Beaković nasrnuo na suca, imaju najlošiju gol razliku i najviše primljenih pogodaka. Sve su to rekordi koji im ne služe na čast.
Iznad njih su novaci u ligi, Kaštelir-Labinci. Iz 13 utakmica ostvarili su samo tri pobjede te dva remija što im je bilo dovoljno za samo 11 bodova. Početne utakmice služile su im za privikavanje na novu ligu, brži tempo, čvršće duel…ali kako se bližio kraj prvenstva oni su i dalje bili u fazi privikavanja pa se slobodno može reći da „se još nisu našli“. Pravdali su se i velikim brojem ozlijeđenih igrača ali i to je prošlo a rezultat je ostao isti, razočaravajući.
Još jedno razočarenje s obzirom na igru ali i na rezultat nalazi se u Koromačnu. Cement nije ni sjena prošlosezonske momčadi i samo dvije pobjede u trinaest utakmica ravno je katastrofi. Iskusna momčad, kakvi su oni morali su bolje, morali, ali očito kriza rezultata traje predugo. U oči bode i samo deset pogodaka što je vjerojatno i jedan od uzroka ovako lošeg rezultata.
Livade godinama „žive“ u donjem djelu ljestvice i njima kvaliteta ne dozvoljava da „skupe“ više bodova od ovogodišnjih trinaest. Oni su prije svega zadovoljni što su ispod njih čak četiri momčadi što odavno nisu doživjeli. Imaju jako loš travnjak i na račun toga skupe bodove koji ih održavaju na životu. I tako iz godine u godinu.
Iskra iz Vineža, s petnaest skupljenih bodova, prezimiti će na devetom mjestu i ne mogu reći da su ispunili cilj. Ipak je to malo na očekivanja prije početka sezone. Fali im jedan iskusni igrač koji će povući momčad, koji će preuzeti rizik, koji svojom kvalitetom može odlučiti utakmicu. Nešto poput Prskala na golu. Takav jedan igrač i u polju.
Isto bodova kao Iskra, uz neznatno bolju gol razliku skupili su igrači iz Višnjana. Prošlosezonski dobar plasman dao im je „krila“ pa su i ove godine krenuli s naglašenim ambicijama. Nažalost po njih, već u prvom kolu doživjeli su veliki poraz na svom igralištu (1:5) i tu su se susreli sa stvarnošću. Nekoliko početnih kola nisu mogli ni do boda pa su i ambicije naglo splasnule. Kako je prvenstvo odmicalo ipak su se lagano dizali i na kraju završili na, za njih, solidnom mjestu.
Sredinu ljestvice drži Raša 1938. Imaju isti broj pobjeda i poraza te samo jednu podjelu bodova što im nije bilo dovoljno ni za pedeset posto uspješnosti. Nekoliko novinskih natpisa učinili su od njih favorita lige što očito nije ni blizu istine.
Previše “prosutih“ bodova na vlastitom igralištu stajalo ih je boljeg plasmana, a po vlastitom priznanju „nije im u krvi“ ni redovito treniranje. Bez treninga se ne može pobijediti ni jednu momčad i s pravom se postavlja pitanje kako to oni misli biti u drugom razredu samo jednu sezonu?
Valbandon 72. ima momčad koja svakog može pobijediti ali i od svakog izgubiti. I sasvim im je svejedno gdje se igra. Da li je to u Fažani, gdje su domaćini ili na bilo kojem drugom igralištu. Njima je isto ako igraju s momčadi koja nema ni jedan bod ili momčad koja nema ni jedan poraz. Malo golova daju, malo primaju i šesto mjesto se može smatrati dobrim rezultatom.
Jedinstvo iz Bala je do samog finiša prvenstva bilo na samom vrhu ljestvice i odlično su iskoristili nešto povoljniji raspored u odnosu na suparnike iz gornjeg djela ljestvice. Kada su na red došle momčadi sa vrha morali su svima redom čestitati i priznati poraz. Ipak, skupili su lijep broj bodova i zalog za nastavak prvenstva. Vjerojatno će i ostati u gornjem djelu ljestvice ali neće imati snage upustiti se u borbu za sam vrh.
Istra iz Tara prošle je sezone tek u posljednjim utakmicama osigurala ostanak u ligi, a ove su godine odlučili uložiti u momčad što im se i isplatilo. Vratili su Glavinu i Momića oko kojih se vrti igra i na taj način stigli u vrh ljestvice. Dugo su bili čak i vodeći ili na diobi prvog i trećeg mjesta da bi na kraju završili kao četvrti.
Vodeći trojac ima devet pobjeda s tom razlikom što Mladost iz Rovinjskog sela nema poraz, Muntić ima jedan dok su Kanfanarci dva puta napuštali teren pognute glave.
Kanfanar je poput Istre u prošloj sezoni bio na rubu selidbe u niži rang ali su se ipak spasili i odlučili da se više neće dovoditi u takvu poziciju. Doveli su ciljano nekoliko prinova koje su popunile „najtanja“ mjesta u momčadi te uz redovito treniranje postigli odličan uspjeh. Ostanu li na okupu imati će priliku i boriti se za naslov prvaka lige.
Najveće iznenađenje je Muntić. Došli su iz III ŽNL Jug bez poraza i umalo bez poraza završile i prvi dio prvenstva u II ŽNL. Doduše, nije to ona momčad od prošle sezone, dogodilo se puno promjena u igračkom kadru ali neke navike su ostale. Prije svega tu se misli na njihov teren.
Koliko god su osvježenje ovosezonske druge lige toliko su i razočarenje s obzirom na kvalitetu travnjaka. Izrazito je teško tamo igrati što oni koriste i skupljaju bodove. Da ne bi ispalo da su drugi na ljestvici samo zbog terena govori podatak da u gostima nisu izgubili skoro 19 mjeseci pa se nitko nema pravo opravdavati na taj račun.
Prvak je sasvim zasluženo Mladost iz Rovinjskog Sela. Dugo su pri samom vrhu, a ove godine konačno su prvi i presjekli „ciljnu vrpcu“. Doduše, završeno je samo prvo poluvrijeme ali bez obzira na to, kako igraju, za vjerovati je da će do kraja boraviti na samom vrhu.
Krenuli su samozatajno, lagano ali kako su prolazili vikendi tako se i momčad dizala. Vrhunac je bio dolazak Luke Stranića koji je podignuo momčad barem za 30 %. Čovjek je nekoliko sezona uzastopno bio najbolji strijelac IV HNL Zapad i najkvalitetniji je pojedinac lige.
Osim u igri „dignuo“ je svoju momčad i načinom kako se odnosi prema treniranju i tako povukao suigrače da daju maksimum. Na proljeće će im se pridružiti i Valter Androšić i teško će im netko „stati na kraj“. To ne znači da će tek prošetati ligom, svatko će htjeti „skinuti skalp“ vodećem ali da ostaju najveći favoriti to stoji.
Add Comment