PIŠE: Pablo Kupljen (podaci autora poznati redakciji)
U posljednje vrijeme Disciplinska komisija sve češće donosi disciplinske odluke u suprotnosti s pravilima, sada je jasno i zašto. Oni jesu neovisni, ali do danas se nije znalo da su i nedodirljivi.
Maske su pale. Sada je posve jasno iz kojeg je razloga Disciplinska komisija NSŽI- ja nedodirljiva. Jasno je iz kojeg razloga ne poštuje Disciplinski pravilnik HNS-a i ponašaju se svojevoljno. Naime, po članku 121. DP HNS-a svaki član organizacije, u ovom slučaju NSŽI-ja, ima pravo prijaviti bilo kojeg drugog člana te iste organizacije ukoliko smatra da postoje osnove za to.
Od toga je izuzeta Disciplinska komisija, njih je nemoguće prijaviti i tražiti odgovornost zbog onog što čine, njima je nemoguće prigovoriti jer je njihova odluka konačna pa makar bila u suprotnosti s baš svim pravilnicima koji su na snazi. Nažalost, to se i događa. Njihove odluke, ne sve, nemaju uporište u pravilniku, njihove odluke ne poštuju svrhu kažnjavanja i sve se svodi na što blaže kažnjavanje. U takvim okolnostima možda bi bilo bolje da ih i nema, pojedini klubovi bi sam sebe „žešće“ kaznili.
Svrha kažnjavanja je da pomaže pravilnom odgoju igrača i sportskih djelatnika, da osigura pravilnu primjenu propisa Hrvatskog nogometnog saveza te da utječe na počinitelja i ostale osobe na koje se odnosi ovaj Pravilnik da ne čine prekršaje. Dakle sve suprotno od onog što čine „disciplinci“ NSŽI-a.
Od kada u NSŽI ju ne postoji disciplinski suci već samo Disciplinska komisija, nebrojno se mnogo puta dogodio previd, ponekad slučajan, bez namjere, a često posve namjeran. Shvatili su da su iznad svih i da mogu raditi što ih je volja kada za njih ne postoji kazna. Dojam je da baš nikoga u NSŽI-u nije briga, pod krinkom neovisnosti dozvoljava im se da pojedince ili klubove kažnjavaju „zbrda zdola“.
Neobjašnjivo je kako je moguće utakmicu u kojoj se dogodila materijalna povreda pravila, to su potvrdile sve službene osobe, registrira postignutim rezultatom. Neobjašnjivo je i kako je moguće kazniti trenera zbog krivog uvođenja igrača u igru, a on uopće nije bio na klupi. Kako pojasniti da su službene osobe kluba sudjelovale u neregularnosti, to je potvrdio delegat i sudac, a umjesto oduzimanja bodova i najmanje šest mjeseci kazne, oni odrede dva mjeseca kazne.
Nemoguće je odrediti iz kojeg razloga momčad nije kažnjena oduzimanjem najmanje jednog boda jer neopravdano nije nastupila na utakmici stalnog natjecanja, a baš se to dogodilo. Kako pojasniti da je igrač s namjerom gurao protivnika u predjelu vrata, tako se navodi u zapisniku, što je jedna kazna, a Disciplinska ga je komisija kaznila zbog prekršaja protivnika u izglednoj prilici za pogodak, što je puno blaža kazna.
Sudac se fizički obračunao sa gledateljima, a kažnjen je zbog kodeksa odijevanja, sudac je kažnjen sa dva mjeseca suspenzije temeljem članka koji propisuje najmanje tri mjeseca kazne… I tako u nedogled.
IO NSŽI-a ne mari, predsjednik ne reagira.
Disciplinska komisija to obilato koristi, osjećaju se moćni i iznad svih. Koriste blagodati koje im NSŽI daje i igraju se Boga. Vjerojatno nikada neće shvatiti da nisu oni zakon, oni su tu da samo provode zakon (pravilnik), prema klubovima kojima bi NSŽI trebao biti „servis“, a svakog dana je sve očitije da je obrnuto. Klubovi očito kod nas postoje zbog saveza.
I sve dok se igraju utakmice, dok se provodi natjecanje i plaćaju kotizacije, baš nikoga nije briga da li se poštuju pravila. Da nije tako, već bi odavno Disciplinska komisija bila prošlo svršeno vrijeme, bila bi aorist.
Da, mnogi će sada osuditi portal ili oni koji znaju autora ovog teksta jer – što je to sada važno, zašto Vi to sad spominjete, zašto ‘čačkate’ i slične primjedbe, a mi ćemo ovdje samo parafrazirati više godina star citat nekadašnjeg člana Izvršnog odbora i dopredsjednika NSŽI-a Ronalda Kontešića koji je, nažalost, još uvijek aktualan:
„Kod nas nije kriv onaj koji krši pravila, već onaj koji govori ili piše o prekršenom pravilu.”
