Poznato je tko sudi utakmice 16. kola Treće NL Zapad.
I zaista, kad malo pogledate, a tako je i na županijskim razinama, ima puno dobrih sudaca normalnih ljudskih karakteristika koji definitivno i griješe, ali ne delaju „škifo“.
Tako će susret između Halubjana i Naprijeda suditi ponajbolji arbitar ovih prostora, Sandro Miličković, dok će na Bahalinu između Vinodola i Novalje suditi mladi riječki sudac Noel Sambol o kojem se dosad nije čulo ništa loše.
I susret Banjola i Pazinke sudi dosad „bez mrlje“ Luka Milković s Viškova, a na Žuknici derbi između Pomorca i Krka sudi Petar Pejkunović iz Kožljaka, dobro poznato ime.
Mlada umaška snaga suđenja, Nico Celić, glavni je arbitar utakmice OŠK Omišalj-Nehaj, a već dobro poznati Daniel Starčević je na utakmici Buje-Jadran. Ako bude ozbiljan, neće biti problema, gotovo sigurno.
Sraz Lokomotive i Crikvenice sudi iskusni Milan Kukuljan, koji bez obzira na pojedine medijske stupce, zna što radi i sposoban je odsuditi bez greške, a Dalibor Šušnjar iz Rupe arbitar je na utakmici Kraljevice i Rudara.
To i ne zvuči tako loše, zar ne?
E, pa, ne zvuči, jer koliko god se pokušavali praviti glumački nastrojeni, svi više-manje sve znamo. Velika većina sudaca nije „opasna“, a mi koji smo već neku godinu „online“, probleme vidimo unaprijed, kao svojevrsnu provaliju od koje nema bijega. I ovi gore mogu ‘kiksati’, ali gotovo smo sigurni da neće biti „cirkusa“.
Suci na utakmicama Naprijed-Banjole i Crikvenica-Rudar, Marin Rožman i Goran Krneta, ovog vikenda nisu na trećeligaškim utakmicama. Slike koje smo dobili iz Hreljina definitivno sugeriraju kako gol Naprijeda nije opravdan te da su Banjole ozbiljno oštećene.
Što se tiče Krnete, ovog puta nećemo davati komentar ni dojam, neka brojke kažu ono što imaju – posljednjih 12 utakmica na kojima je sudio, domaćin je pobijedio devet puta, dvaput je bio remi (gostujući bod osvojili su vineška Iskra i senjski Nehaj), a jednom je pobijedio gost – vineška Iskra.
Dojam je da sa sucima nastane problem tek onda kada pomisle da im baš nitko ništa ne može. A svima nam „do jutra izgori“. Dok smo skromni, normalni i samokritični, nijedna greška nije neoprostiva.
Ili kontra, istarskim rječnikom – „moreš ča ćeš, ali nećeš dokad ćeš.“ Bilo bi super da to pročitaju svi – i novinari, i treneri, i suci, i igrači, i sportski djelatnici…
