Voljeli ili ne predsjednika istarskog Zbora trenera, Zorana Peruška, morate mu priznati da daje od sve od sebe kako bi ljudima koje predstavlja (op.a. istarskim trenerima) vratio dignitet koji su izgubili s godinama. U nastavku pročitajte još jedno Peruškovo priopćenje.
[1]
Dogodilo se i to. Zbog nedolaska trenera nije odigrana zaostala utakmica 3. kola pionirske lige Sjever između NK Buzet i NK Kaštelir Labinci i NSŽI pokazao je zube i striktno se pridržao pravila.
Ove je godine NSŽI donio Odluku prema kojoj, u iznimnim slučajevima, opravdano odsutnog trenera, može zamijeniti trener istog Kluba, druge uzrasne kategorije. Što to donosi u praksi? Zlouporabu riječi iznimno.
Ništa drugo osim zlouporabe. Iznimno me nema jer sam se oženio. Al to valjda znam unaprijed. Iznimno me nema jer sam na službenom putu, ali i to valjda znam unaprijed. I iznimno me nema jer imam, ne daj Bože smrtni slučaj.
Opravdanje da me iznimno nema jer mi mačka kašljuca, da me iznimno nema jer su mi prije utakmice javili da mi doma dolazi električar ili me iznimno nema jer mi je stigla pošiljka iz Tadžikistana nije apsolutno nikakvo opravdanje. Ali eto, događa se. Što je ta Odluka Saveza trebala donijeti?
Znalo se ranijih godina dogoditi da zaista, zbog opravdanih razloga, ranije navedenih, trener nije u mogućnosti nazočiti utakmici. I svakako je bolje da u funkciji trenera bude zamjenski licencirani trener nego predstavnik Kluba ili nitko. Tom se Odlukom htjelo ipak izići u susret i treneru i Klubovima i stvari održati pod kontrolom. No, eto, besmisleno je.
Kakvo je stanje nakon odigrane trećine jesenskih utakmica po ligama? Katastrofalno, sa raznim trendovima. Naime, treba razlikovati nekoliko situacija. Postoje klubovi koji npr. prva dva kola nisu imali licenciranog trenera, no u međuvremenu su riješili taj problem. To je pozitivan trend. Pozitivan je i trend kada je Klub raskinuo Ugovor sa svojim trenerom, pa je bio kolo-dva bez trenera te angažirao novog i riješio problem.
No, postoji i negativan trend kod kojih trener malo dođe, a malo ne dođe na utakmicu, a postoji i onaj najnegativniji trend, a to je kada trener ne dođe, a službena osoba iz „xy“ razloga to ne nađe za shodno na pravi način evidentirati i prijaviti, štiteći na taj način određeni Klub i omalovažavajući struku.
Riba uvijek smrdi od glave, pa eto, i u ovom slučaju. Uzmemo li primjer našeg prvoligaša, razvidno je kako se njihova dva trenera u kategorijama U-9 i U-11, gospoda Edo Valjevac i Alen Šušnjić zaista na utakmicama pojavljuju, ali u iznimnim slučajevima, a ne obratno. No, to se ponekad evidentira, a ponekada ne. Npr. nakon četiri odigrana kola i mog službenog dopisa prema Savezu o anomalijama, ne samo u Istri 1961 nego u svim uočenim, u petom kolu na utakmici Rudar – Istra 1961 licenciranog trenera Valjevca, naravno, nije bilo.
No, glavni sudac koji ujedno obnaša i ulogu delegata nije našao za shodno da to evidentira odnosno prijavi, pa onda i dalje možemo malo plivati u mutnom. A najžalosnije od svega je u ovoj situaciji da su te utakmice sa klupe odradili u funkciji trenera Asim Šehić i Haris Devović. Jedan koji još službeno nema uopće licencu i drugi koji ima neodgovarajuću za taj nivo natjecanja.
Ili, ako hoćete, još radikalniji primjer. Licencirani trener juniora Funtane, gospodin Sanjin Legović, vjerojatno niti ne zna da je trener u Klubu obzirom da se na utakmicama nije pojavio, ni manje, ni više nego niti jednom. No, apsolutno ništa se nije dogodilo. Njega je u sva četiri navrata mijenjao, valjda iznimno, licencirani trener kadeta, Klub je kažnjen ukorom i nastaviti će se u tom režimu i dalje.
Ne podržavam odluku da se zbog tih situacija ne odigra utakmica, ali ima drugih načina da se klubove prisili da reguliraju statuse svojih trenera, odnosno angažiraju stručne, školovane ljude za taj posao, koji će ga i obavljati. Neodigravanje ove utakmice između Buzeta i Kaštelira je pokazivanje moći na tzv. „malima“ dok tzv. „veliki“ i nadalje rade što god ih je volja.
Kako riješiti problem? Nikako. I prošle sam godine slao prijave u Savez, ali kad se radi o „nedodirljivim“ klubovima, to samo ode na dno ladice i tamo ostane. U stručno-pedagoškom smo kaosu, poglavito na samom vrhu piramide. Tu ćemo i ostati dok ne krenemo čistiti od vrha. Do tada će ispaštati oni manji koji jedva preživljavaju.
Zoran Peruško,
predsjednik Zbora trenera IŽ
[2]
Add Comment