Trinaesto kolo jeseni u Varaždinu otvaraju istoimeni domaćin i zaprešićki Inter. Nakon što su prošloga vikenda obje momčadi pokazale načine na koji su u stanju boriti se do kraja za ostanak u ligi, premda to od Varaždinaca, iskreno, nisam očekivao, sada ih čeka priča u kojoj bi vjerujem, neizgubljeni susret vrlo lako zadovoljio obje momčadi.
Varaždinu bi došao kao melem nakon prošlotjedne pobjede nad Istrom, dok bi Zaprešićani, još čvršće i još jače mogli krenuti nakon neizgubljene utakmice protiv direktnog konkurenta za ostanak u ligi.
Igrački gledano, Inter je u prednosti. Inter ima spremniju, kvalitetniju momčad i Zaprešićane samo njihova psiha odnosno psihološka priprema tj. nepriprema zasada drži na ovim niskim pozicijama. S trenutnih osam bodova čvrsto drže začelje ljestvice, no vjerujem kako su spremni to preokrenuti u Varaždinu. Iz toga razloga i smatram da bi za Bonačićeve trupe, remi bio jako dobar. No, pitanje je kako do njega doći.
Kod Intera se trenutno nalazi Serderov kao vodeći strijelac lige, zajedno sa Osječaninom Marićem, i njegova prezentacija od prošloga kola, upravo protiv Osijeka mora biti Bonačiću i Varaždincima, poziv na jedan veliki oprez.
Serderov igra od samog dolaska u Inter, jako bitnu kariku u lancu Samira Toplaka, gdje god da ga isti pozicionira. Došao je doduše, i to mu je prioritet, kao krilni napadač, no ako Toplak ponovno krene s petoricom igrača u zadnjoj liniji, vjerujem da će upravo od Serderova kao o jednom od dvojice centralnih napadača, mnogo toga ovisiti i u ovom susretu.
Varaždinci su protiv Istre, koja je doduše, potpuno promašila susret, ipak pokazali da znaju kako ostati u ligi, no pretjerano velika želja za pobjedom mogla bi ih odvesti do nule.
Hajduk je u subotu kući. Na Poljudu. I ta ga situacija stavlja unaprijed u ulogu favorita. Naravno, ne mogu ni Splićani očekivati da će baš svaki susret kod kuće okončati s pobjedom, no u ovom protiv Slavena su favoriti. Ako tako nešto i postoji.
Slaven se jako dobro nosio protiv Rijeke, i jedino uz pomoć podignutih individualnih sposobnosti krajem utakmice nekolicine riječkih igrača, Rijeka je stigla do pobjede. No, Slaven je dominirao susretom poluvrijeme i pol. Nakon toga, riječka je momčad napravila određene promjene i u sustavu i u sastavu i upravo na to, Slaven nije uspio odgovoriti. Kada bi koprivnička momčad gostovala bilo gdje osim na Poljudu, u situaciji u kojoj se trenutno nalaze, stavio bih ih u ulogu favorita i realno od njih očekivao da mogu do važnoga boda. Ili nečeg i iznad toga. No, obzirom na stanje u HNL-u, Hajduk je kudikamo bliži pobjedi i punom plijenu. Samo i isključivo zbog Poljuda.
Rijeka nakon Slavena osokoljena traži novi trobod. Ima za protivnika neugodnu momčad Gorice. Momčad protiv koje malo tko uopće unaprijed može reći da se nalazi u blaženom stanju. Goričani su i u zadnjem kolu protiv Dinama pokazali da imaju i snage i volje, ali i one najosnovnije mogućnosti nositi se i boriti se do kraja sa svakim. Njihova igra je povremeno negledljiva, no to je njihov stil, njihov način. I tako sebe i svoje vjerne navijače čine ponosnima. Gorica sigurno i u Rijeci ima što reći. Utakmica je to u kojoj će Rijeka dominirati i posjedom lopte, i igrom, no Gorica je u stanju stvoriti riječkoj momčadi velike probleme.
Prioritet je zadržati mir u trenucima u kojemu ga nisu imali protiv Dinama. Gorica će stvoriti svoje prigode, doći će u njih jednostavnim putem, s maksimalno 3-4 pasa ili 3-4 dodira, i ako ključni igrač u samoj završnici, tko god on bio, uspije zadržati mir, Jakirovićeve se trupe imaju čemu nadati. Preveliki broj promašenih situacija protiv Dinama, i nešto malo lošiji dan Kahline, odredili su tu utakmicu. Ova bi se za Goricu mogla razviti malo drukčije.
Rijeka? O njoj zaista ne znam što bih pametno mogao reći. Od dolaska Rožmana naovamo, slušam i čitam samo priče. No ono što na terenu vidim potpuno odudara od tih velikih nogometnih riječi kojima isti pokušava u prvom redu dobiti naklonost Armade. Rijeka mora ovu utakmicu dobiti. Navijači ne opraštaju. A Rožman je tek na početku. I nije Kek.
Nedjelja nam donosi “veliki derbi” u Maksimiru. Sraz Dinama i Osijeka mnogi i promatraju tim očima. Jer se, kao, Osijek s novim trenerom vadi i izgleda sve bolje, premda nije promijenjen ni sustav, kojega je umetnuo stari šef, a nisu izmijenjeni pretjerano ni igrači koje Kulešević koristi u odnosu na njegovog prethodnika.
U Zaprešiću su se osječki igrači provukli, doslovno u zadnjim trenucima utakmice, pa je Kulešević mogao ipak donekle, ali samo donekle predahnuti. Bila je to utakmica u kojoj je Inter bio bolji, kvalitetniji i konkretniji. No, određene, ranije spomenute psihičke smetnje, da ih tako rezoniram, kod igrača Intera, omogućile su Osijeku povratak iz izgubljene situacije i potpuno izgubljene priče.
U trenutku pisanja ovoga teksta, Osijek još čeka utakmicu u Zadru. Kao “veliki” Klub, nisu se iz Zaprešića vraćali uopće u Osijek, već su produžili do Zadra i tako sačuvali ipak koliko toliko mir, pred sraz s Dinamom. U tom srazu sve ovisi isključivo o “modrima”. Osijeka se ionako previše ne pita.
PRVA HNL – 13. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3965″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk”]
PRVA HNL – 14. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3966″]
