Užurbano nam juri HNL, i već u subotu očekuje nas novo kolo, ono trideset i treće. Otvorit će ga na Drosini dvije momčadi potpuno različitog karaktera, potpuno različitih ambicija i potpuno različite psihološke stabilnosti, odnosno nestabilnosti.
Gorica dolazi u Pulu nakon pobjeda protiv vrha HNL-a, ako se Rijeku i Hajduka uopće u vrh HNL-a u ovom trenutku može svrstati. Puljani pak pokazuju različita svjetla. Od jedne prilično solidno odrađene utakmice protiv jedne od najusklađenijih momčadi, Lokomotive, do blijede i bijedne igre, potpuno kukavičke igre i kukavičkog pristupa kojega su pokazali u Koprivnici.
Mogu li Puljani, premda ni ne znam zašto ih tako i nazivam, imalo ugroziti Kahlinu i društvo koje će istrčati na pulski travnjak ove subote? Realno, sagledavajući kompletnu situaciju koja se u Puli nataložila posljednjih desetak godina, s vrhuncem u ovoj natjecateljskoj sezoni, ne mogu. Razlozi? Previše ih je, a jedan od ključnih je lutanje veleuvaženog novog vlasnika u traženju adekvatnog kadra i adekvatne struke, eto, već drugu godinu za redom.
Španjolci su lani djelovali kao pijani milijunaš, smatrajući kako će kroz promjene stručnog kadra nadomjestiti grešku u koracima koju su lani napravili ekipirajući momčad. Tako su u protekloj sezoni pulsku klupu pohodila dva Španjolca (vjerujte, ni u bunilu se ne sjećam njihovim imena), kao i dva novopečena trenera od kojih su se očekivala čuda. Cvitanovića i Rendulića.
Trenerski je učinak, u svakoj momčadi, a ne samo u prvoligaškoj, uvijek u okviru nekih desetak posto utjecaja na konačan rezultat. Previše se i bez ikakvog razloga na Preleca, na Rožmana ili na Tudora, čije momčadi djeluju u ovo vrijeme kao izgubljena vojska diže glas. Traže se smjene, promjene koje će preko noći donijeti novo čudo. Čudo koje će ostvariti zacrtane plasmane, zadovoljiti ambicije kojekakvih priučenih likova zalutalih uopće u nogomet ili sport općenito.
Njihov, dakle trenerski učinak i njihova mogućnost utjecaja na sami ishod utakmice može se mjeriti u vrlo malim postocima. Priglupe priče s tiskovnih konferencija, pak s druge strane, pokazuju da su sva trojica, i Prelec i Rožman i Tudor izgubili konce iz svojih ruku što se tiče utjecaja na samo psihološko stanje igrača.
Kod Preleca i Rožmana je to očitije nego kod Tudora. Tudor se boksa s nekim novim klincima, od kojih velika većina u ovom trenutku ne da ne može udovoljiti zahtjevima prvoligaškog, već ni trećeligaškog nogometa pa je stoga kod Tudora stvar jednostavna. Pokušat će ugrabiti što može, očekujući pomoć Uprave kod slaganja momčadi za slijedeću sezonu i priči je tu kraj.
Kod Preleca i Rožmana, pak, situacija je potpuno drukčija. Koliko god je Rijeka oslabila u posljednjih nekoliko mjeseci, toliko je razvidno da je Rožman u ovim mladim trenerskim godinama potpuno zalutao u HNL. Ovaj i ovakav HNL je miljama ispred slovenskog nogometa. Po kvaliteti naravno. Kudikamo ispred Celja, Domžala, kudikamo ispred Olimpije i Maribora. I za Rožmana je ovo bio pokušaj igranja s ozbiljnim momcima u kojem je ispao na kraju kao pregažen cvijet pokraj puta. Kako se to radi, trebao bi pitati Kuleševića, Toplaka, Tomića, pa čak i Stipića, koji su za Rožmana priča s neke druge planete.
Ako je kod Rožmana situacija takva, što mislite što Vam mogu ispričati o wunderkindu, čudu od djeteta, Ivanu Prelecu. To drago dijete nije zalutalo u nogomet. On je ozbiljno i studiozno učio, pripremao se, i na kraju, pripremio se za svijet HNL-a. No, nije računao na jednu jedinu stvar. A to je koliko su laptop gluposti kojima je opterećen daleko od stvarnosti nogometa.
Možeš, borac, 28 sati dnevno biti obješen o laptop, no on te neće naučiti da u utakmicama u kojima čak i imaš određenu prigodu, šansu, da nešto ugrabiš i napraviš povučeš poneki ispravan potez. Istra 1961 je svoje prigode ostanka u ligi bez kvalifikacija potrošila i propustila ovoga proljeća nakon Covida baš protiv smiješnoga Hajduka i baš protiv snažne Lokomotive.
I sve zahvaljujući krivim odlukama i krivim odabirima trenera prilikom obavljenih zamjena. Sjetimo se samo Delića protiv Lokomotive i Guzine protiv Hajduka, a to je samo blagi prikaz minimuma kojega mogu pokušati prikazati. Nadalje, ne zaboravimo, Istra 1961 je nakon ove HNS gluparije s dozvoljenih 5 zamjena tijekom utakmice, promijenila najviše igrača unutar ovog postcovid perioda. Prelec i Rožman su u tom segmentu potpuno pogubili konce, potpuno pogubili smisao same nogometne utakmice, potpuno pogubili nit vodilju koja ih je do tog trenutka krasila.
I ponavljali su to iz kola u kolo. Prelec i Rožman pokazali su zasad samo to da su zalutali u rad na ovom nivou. Njihovo vrijeme će tek doći, njihova stručnost će jednom doći do izražaja. No, sada, u paklu “lige deset”, koja krasi HNL, njih su dvojica dva izgubljena slučaja među velikim ili većim igračima. Od njih dvojice svakako.
Stoga, Rijeci i Istri, u narednom kolu minimum prilike da se protiv Dinama i Gorice nečemu mogu i ponadati. Rijeka je s ovom momčadi, koliko god ta momčad promjena doživjela u posljednje vrijeme, morala već čvrsto zagrabiti poziciju broj dva, dok je Istra, kakva god bila, a djeluje smiješno i nikako s ovim kadrom, morala osigurati ostanak bez kvalifikacija. No, Rožman i Prelec bili su promašene priče svojih momčadi. I zbog njih dvojice, obje su momčadi, tu gdje jesu.
PRVA HNL – 33. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3985″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk” display_name =”1″]
PRVA HNL – 34. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3986″]
