U Pulu stiže Hajduk. Ako bi Tudor i Prelec, obzirom da imaju po tridesetak igrača u rosteru, poslali na teren novih 11 u odnosu na proteklo kolo, bi li im itko mogao zamjeriti?
Je li itko od onih početnih jedanaest “bilih tića” ili itko od početnih jedanaest Prelecovih pulena pokazao išta, ali išta što bi mu zagarantiralo da krene od prve sekunde u međusobnom dvoboju? Osobno, smatram da nije.
Odgledati onakav Hajduk i slušati nakon toga puste priče i hvalospjeve o tri klinca debitanta (a znajući da ih u “B” momčadi i u juniorima Hajduka ima kvalitetnijih) naprosto je degutantno i vrijeđa um. Iščitati ili poslušati razgovore nakon utakmice od strane aktera pulske momčadi nakon Rijeke, nije degutantno i ne vrijeđa um, već je prozirno, iscrpljujuće i naprosto isprazno.
Ovi jedni bore se za drugu poziciju, a ovi drugi za ostanak u ligi. I jedni i drugi će vjerojatno u svojim nakanama uspjeti. Zbog raznih razloga. Ponajviše onih koji s nogometom i nogometnom igrom nemaju nekih pretjeranih dodirnih točaka.
A upravo nas takva utakmica i iščekuje na Drosini u četvrtak. Degutantna, uvredljiva, prozirna, iscrpljujuća i naprosto isprazna. Uživajte u njoj.