Prijelazni rok je iza nas, a posljednji sati u Pulu nisu donijeli niti jedno zvučno ime. Čak ni činjenica kako bi Deportivo Alaves mogao biti neki potencijalno dobar izlog za svakog novopridošlog igrača, nije zaintrigirala proizvođače nogometne igre da Pulu, barem za kratko, dožive kao svoj privremeni novi dom.
Molio je, plakao i kumio u zadnje vrijeme i pulski trener Ivan Prelec da se ponešto pozitivno dogodi, ali za tako nešto španjolski vlasnik nije imao sluha. I sada smo tu gdje jesmo. Sedmi puta u zadnjih sedam godina.
Događanja ovoga tjedna unutar stadiona Alda Drosine, pokazala su, da su i u Gradu Puli, kao manjinskom vlasniku, prilično zainteresirani za stanje u Klubu, posebice za stanje rezultata koje postiže prvi tim, no, na žalost, utjecaj koji Grad može učiniti u tom segmentu izuzetno je mali. Kod sportskog direktora, a pritom mislim isključivo na Sergia Fernandeza, ležale su škare i sukno ovog prijelaznog roka. Nezadovoljstvo Grada, nezadovoljstvo navijača Istre 1961, je veliko, i to potpuno opravdano, no Fernandez je odlučio da je to to. A ostanak u ligi, nije bio niti sekundarni cilj grupacije Baskonia-Alaves prije početka ove natjecateljske sezone.
Podsjetit ću Vas na riječi, upravo Fernandeza, izgovorene 31. srpnja 2019. godine:
“Ne, nismo zadovoljni učinjenim u prvoj godini. Naša je želja izgraditi veći i moćniji klub…Želimo moćnu Istru za stalno…”
Bio je to tjedan u kojemu je Istra slavila kod Intera u Zaprešiću, odnosno tjedan u kojemu su Puljani nakon toga slavili i protiv Varaždina na Drosini i ostvarili dvije pobjede za redom. U to je vrijeme situacija bila idealna. Nakon šest bodova u tri odigrane utakmice, nakon pet pogodaka novog pulskog čuda iz Zagreba, Maria Ćužea, o Istri se pisalo i govorilo lijepo, razmišljalo se o iskoraku u Europu minimalno. I to ne kao dalekoj budućnosti, već o vrlo realno mogućem ostvarenju već u ovoj natjecateljskoj sezoni. Napasti će se pozicija broj 5, minimalno pozicija broj 5! Svi su igrači disali i živjeli za taj uspjeh.
Za taj trenutak. Koji se naravno, neće pojaviti niti ove godine. Ćuže je bio slavljen, Čondrić je bio najbolji vratar svijeta u tom trenutku. Fuentesa se čekalo, znalo se da ima ono nešto, samo je pitanje trenutka njegove eksplozije…Regan je bio top na bilo kojoj poziciji, a kada Munivrana proigra, a brzo će doseći i on te trenutke, uz ovakvoga Tomaševića, ma dajte, molim Vas…nema straha!!!
Bile su to riječi koje su dopirale od svakog iole “upućenog” u zbivanja u Klubu, od onih najbližih Klubu, pa do onih navijača koji su u tim nekim riječima, riječima koje su dopirale iz Kluba, pronašli dozu male satisfakcije za sve preživljeno u posljednjih 6-7 godina. Danas, samo šest mjeseci nakon euforije, situaciju procijenite sami.
PRVA HNL – 23. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3975″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk”]
PRVA HNL – 24. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3976″]
