Franko Andrijašević je momak koji je u Rijeci doživio ponajveće nogometne uspjehe, momak koji je ugradio sebe i vodio momčad do naslova prvaka, i upravo njega neće biti u nedjeljnom derbiju, samo lokalnom, naravno, koji se igra na Rujevici s početkom u 17,30. To je plus za Istru.
Drugi plus pulske momčadi je činjenica kako su uvjereni u svoje sposobnosti i svoje mogućnosti koje su pokazali u igri protiv Dinama, te put Rijeke odlaze na megdan u kojemu će još jednom pokazati kako ne zaslužuju trenutno stanje na ljestvici. Nakon utakmice će, vrlo vjerojatno, ponovno ponavljati kako je nevjerojatno da ih sreća neće pomaziti, te kako će biti ključno za njihov daljnji nogometni razvoj, svakoga ponaosob, a samim time i momčadi i Kluba u cjelini, da prebrišu brige i da još jače zapnu pa će im se negdje, kako to i inače biva, u sportu i u životu, vratiti. No, to su puste priče u prazno u koje mislim da ni sami akteri Istrinih utakmica ne vjeruju…
Pomalo eto, svi zajedno smo ispratili i osamnaesti tjedan u nizu (lakše je i zvuči ljepše nego govoriti o danima), u kojemu pulska momčad traži pobjedu, pa ćemo se svi zajedno nadati da do nje možda mogu doći kod Rijeke. No, dokle god pričamo o onome “što smo htjeli”, o “onome što je trebalo biti”, najčešće zaboravljamo da smo ove godine u okvir suparničkog gola puknuli najmanje od svih aktera HNL-a.
Punih 3,23 puta po utakmici, ili 1,615 po poluvremenu. A to je zaista moćan podatak i pokazatelj na koji način tražimo pobjedu i bijeg sa začelja. Pretpostavljam da je taj prosjek najniži u Europi, ali mi se ne da taj podatak objelodaniti. Već je godinama, ali godinama unutar pulske momčadi sve apsolutno isto. Izađemo van da se branimo te da u nekakvoj tranziciji pokušamo nešto napraviti a u realnosti smo svjesni kako napraviti nećemo baš ništa.
Bilo da se radi o utakmici protiv Dinama, o utakmici protiv Rijeke ili o utakmici protiv Intera. Pulskoj je momčadi sve sasvim savršeno svejedno. U svaku utakmicu krene s namjerom i sa željom da ne primi gol, a to joj je uspjelo točno tri puta ove godine. U Koprivnici protiv Belupa, na Drozini protiv Osijeka, i u Zaprešiću protiv Intera. Što je i najveći uspjeh ove jeseni. Pobjeda kod Intera u Zaprešiću. I na toj ćemo pobjedi graditi temelj istarskog prvoligaškog nogometnog proljeća. Dajte, please!
Rijeka je u nekoj, hajmo reći, uzlaznoj putanji, nakon pobjede u Splitu nad Hajdukom, jer je valjda i riječki trener Rožman shvatio da bi nešto mogao i s igračima popričati, čuti njihove misli. I kada je to učinio riječki je roster samo zbio glave i uzeo ponuđeno u posljednjih desetak minuta splitske utakmice. I to je upravo ono za što mi se čini da u Puli ne postoji. Rožman je zakoračio u Rijeku napaljen poput francuske sobarice, pa ga je nepoznavanje igračkoga kadra odvelo u osobne ekstaze, u neke lude priče. Onda je došao Dinamo i unakazio Fiumane.
Nakon toga je Rožman sjeo, sam sa sobom, primirio se, odveo momčad u Sloveniju i pauzu iskoristio da se s igračima upozna i zbliži, shvativši da će teško bez njihove potpore dočekati u klubu Novu Godinu.
Ovaj u Puli i dalje “trkelja” po svome, u prazno. Sada već i nije toliko ni bitno hoće li pulski sastav pobijediti, uzeti bod ili izgubiti utakmicu. Sada je već jako važno znati, jesmo li u stanju oboriti svoj negativni rekord. U nedjelju mogli bismo biti na pola puta. Ono što je Panadić postavio kao teško dostižne ciljeve, iz tjedna u tjedan su nam sve realniji i sve bliži. Nadajmo se da ćemo to ipak promijeniti. Već u nedjelju u Rijeci…
PRVA HNL – 18. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3970″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk”]
PRVA HNL – 19. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3971″]
