Napokon prava utakmica u Dumbrovi, Pamić spasio domaće

Nakon dugo, dugo vremena u Potpićnu utakmica ugodna za oči, prava prvenstvena, sa četiri pogotka i još barem toliko izrazitih prigoda. Gosti bili bliže pobjedi, ali do nje su mogli doći i domaći.

[1]

Nisu se ni gledatelji smjestili kako treba, a već je Tomislav Babić na centru dva domaća igrača „zavezao u čvor“ pa poslao dugu loptu za Glamočanina kojeg nemilice ruši Pamić, a sudac pokazuje na „bijelu točku“ odakle je siguran čovjek s početka ove rečenice.

Samo tri minute kasnije prvi „izlet“ Potpićanaca na suprotnu polovicu i „slobodnjak“ sa 25 metara iskosa. Hodžić je poslao nešto između centaršuta i udarca, Cindrić krenuo napamet na centaršut, a lopta se zaustavila u maloj mrežici – 1:1.

Nakon toga najslabijih dvadeset minuta na utakmici nakon čega Dženan Čeligija, uslijed greške gostujuće obrane, sam izbija na Cindrića, šutira u njega, ali lopta se ipak nekako „dokoprcala“ do gola za 2:1. Kako je to znalo bivati i dosad, protivnik je imao loptu, a Potpićanci su dvaput u prvih 45 minuta šutirali na gol, oba puta i zatresli mrežu.

No, u nastavku su zaigrali nešto intenzivnije i u razmaku od deset minuta Cindrić sjajno brani dva jako dobra udarca Pećara. I onda, u jeku domaće dominacije, lopta se nekoliko puta odbila od igrača na domaćoj polovici, a onda na šesnaestercu stigla do Simeunovića koji ljevicom pogađa vratnicu od koje se lopta odbija u gol – 2:2.

Do kraja susreta samo su sreća i fantastični Vedran Pamić spasili Potpićance poraza. Najprije je Kadri u 78. promašio cijelu loptu na pet metara od gola kada je bilo teže promašiti nego pogoditi, a Pamićeva obrana u 89. minuti nakon udarca Kovačevića spada u „vjerovali ili ne“ rubriku.

[2]