Za svoj Regional Express, jedan od najčitanijih istarskih medija, veliki navijač Istre 1961 i novinar Nenad Marjanović Fric napisao je oštar tekst kojeg prenosimo integralno:
Bilo je tmurnih i teških dana na Drosini i ranije, pa čak se može reći da se pulski nogometni život odvija na rubu litice, tu smo doma, uvijek jednom nogom u provaliji.
Kažu oni, koji prate Istru 1961 i na najlakši način žele objasniti što se događa, “svi su isti, Rus, Amerikanac i Španjolac”, e pa nisu, Rus je davao lovu i dopizdilo mu je, ostavio je praznu kasu, Amerikanac je lagao, varao i potjeran je, Španjolac je klub spasio da bi ga sada neobjašnjivo davio i mučio. To je početak i kraj stanja u kojem se trenutno nalazi jedini istarski prvoligaški klub.
Privatni vlasnici sa svojom imovinom mogu raditi što hod hoće javnost i navijači mogu gledati i komentirati ali promijeniti ne mogu ništa. Tako je u proizvodnji jaja, nuklearnih turbina, francuske salate i nogometu. Ponekad nogomet kao igra i stvar koja se uprizoruje radi publike ima i više genijalnih rješenja i više je izložena komentarima javnosti od onih koji proizvode jaja.
Da se vratimo u suštinu problema, Istra 1961 je trenutno žrtva vlastitog spasitelja, no perverzno bi bilo miriti se sa time. Sadašnji vlasnici Istre 1961 jedini su krivci što je klub trenutno u pojednostavljeno rečeno – jebenoj situaciji. Baski od prvog dana nisu jasni, možda sebi jesu, no nogometnoj javnosti nisu jasni niti njihovi ciljevi, niti njihov dolazak, niti njihov način rada. Najprije su klub nakrcali djecom iz Španjolske, iz svih djelova Afrike, s glavnom referencom “ubitačnim prezimenom”: Fernandez, Rodrigues, Sane, Traore, Maicon…momcima vrlo upitne fizičke snage, dječurlijom koja nije dorasla snazi HNL-a, svaki igrač koji je u toj prvoj fazi došao u Istru bio je u psiho-fizičkoj defanzivi. Naišao je na kao od kamena odvaljene protivnike, na mali Grad, na publiku koja se broji u stotinama ili tisuću i pol kad stižu Dinamo, Hajduk i Rijeka.
S druge strane oni koji su iznijeli teret teške borbe za opstanak, i koje je od stečaja spasio kontroverzni tajkun Danko Končar, potjerani su bez imalo grižnje savjesti. Svi, od golmana do doktora i fizioterapeuta.
Od tada kreću gomile pitanja, koji je koncept nove Istre 1961? Stvaranje ekipe koja će biti podružnica Alavesa u pravom smislu riječi, ekipe koja bi bila lansirna rampa prvenstveno za Alaves, a potom i za ostatak Europe? Stvaranje kluba koji će selektirati talente s Balkana pa proizvoditi igrače za sebe i druge.
Bilo je čak i promišljanja pametnijih da bi se s Istrom 1961, Baski mogli lakše probiti i u Europu, nešto slično kao što trenutno Mađari rade s Osijekom? Kupiti par jakih i provjerenih domaćih igrača, čak i ovih s Verude, drugih kvartova i okolnih gradova poput Parackog, Miloša, Debeljuha, Križmana, Stepčića, pa onda s igračima čija lojalnost nije upitna, poput Prelčeca, Zgrablića…sve to i vrhunski talenti iz Afrike i Azije koje bi Alaves pripremao za sebe.
No, ništa od niti jedne kombinacije, apsolutno ništa. Sve je prepušteno improvizaciji pojedinaca koji su glumili svjetske skaute i sportske direktore a čiji je najveći uspjeh bio kad bi se riješili nekog ugovora onih koje se doveli u prvoj fazi, one koje su pretplatili i koji su u Pulu i Istru došli na oporavak, rehabilitaciju i liječenje. Klub bi se bez problema mogao nazvati i Istarske toplice 1961.
Mijenjali su trenere ko gaće, a oni su pristajali voditi tu energetski iscrpljenu gomilicu stranaca koji su se “bolje kretali” po MAX City centru na Stoji nego na terenu, a realizacija im je bila bolja u klubu Cargo nego u kaznenom prostoru.
Ova sezona je trebala biti prekretnica, domaći trener, dva domaća pomoćnika, sportski direktor koji zna koristiti mobitel i javiti se, javnost je pomislila da se iz grešaka nešto naučilo i onda opet “kurac, dragi gledatelji”. Treneru se zabrane davati izjave da se valjda ne bi izlajao i rekao da nam dolazi igrač Ajaxa “koji je pazi sad” pola godine ozlijeđen bio na posudbi u Švicarskoj? Možda su se bojali da će reći da trebamo iskusne napadače koji mogu odmah igrati? Dobili smo brdo igrača na posudbu i to bi bio rezime onoga čime sada domaći trener i njegovi domaći pomoćnici moraju mijesiti pitu..
Svi napadači Istre 1961 zajedno imaju duplo manje godina od Ibrahimovića i Mandžukića. Ali ne, Istra po logici “spasitelja” može ostati u Prvoj HNL bez napadača. Ako se neko i dovede onda mora biti neiskusan i nespreman ako je moguće. Puno je toga uprskano i u ovoj sezoni, Istra 1961 nije ništa naučila iz ranijih mučnih sezona, samo nastavlja putem koji sve izvjesnije vodi u drugu ligu.
Nitko kao nogometni svijet i ljudi koji vode nogometne klubove nije sklon demagogiji i frazologiji kao oni, od “bacanja na glavu, pregovaramo s nekim igračima pa do nada zadnja umire i dok god postoji i najmanja nada mi se ne predajemo…”. E, to je ono što nas čeka, to su fraze koje ćemo slušati i koje nas čekaju, a možda netko u međuvremenu i proširi ligu jer nije bila “regularna”, jebiga “nada zadnja umire i ne treba se predavati”, ja vjerujem da je Liga 12 moguća”, stoji u tekstu popularnog Frica.
