NK Muntić napravio je rijetko viđeni pothvat. Momčad je jesenas u Prvoj ŽNL izgledala kao da ne bi ni u Drugoj ŽNL boda osvojila, a onda je u proljeće krenuo. Kao furija. Kao brzi vlak. I pritom, pisati o Muntiću kao nogometnom klubu možda je malo pretenciozno.
Jer, iako sigurno postoji tim ljudi koji stoji uz njega i podržava klub, Muntić je Denis Išić. Tepaju mu „Istarski Canjuga“, a on je klub doveo do ostanka u Prvoj ŽNL, a u početku se činilo nemogućim. I, sada postoje dvije percepcije – dva kuta gledanja od kojih su možda oba točna.
Prvo je, apsolutno je suludo da Muntić igra Prvu ŽNL. Nelogično, isforsirano (omladinske kategorije) i nepotrebno. Muntić bi, obzirom na veličinu mjesta i tradiciju, trebao biti mjesto okupljanja lokalnog stanovništva.
No, kada to znamo i vidimo gdje je sada Muntić, onda to još više daje na značaju nogometnom fanatiku i čelniku tog kluba Denisu Išiću. Potezi su mu neobični, a financijski nikad nećemo znati koliko opravdani. Ali, svi ti potezi doveli su ga sinoć do velike fešte.
Fešte nakon ostanka u ligi u kojoj igraju klubovi s tri ili četiri puta većim proračunom, a on uspijeva, ne znamo ni kako, obitavati u tom društvu. Jučer je „Istarski Canjuga“ otpustio kočnice, a na društvenim mrežama pokazao je kako se slavi ostvarenje cilja.
I da, u Istri ima puno ispravnijih sredina koje više od Muntića zaslužuju biti u Prvoj ŽNL, ali moramo priznati kako je zavodljivo i osvježavajuće gledati Išićevu sreću te uopće svjedočiti takvoj pojavi u društvu.
“Čovjek s novom idejom je luđak sve dok ta ideja ne uspije.”
Denis Išić od sinoć definitivno nije luđak.
