Spušten je zastor na još jednu nogometnu sezonu u Hrvata. Sezonu u kojoj smo konačno dobili snažan Hajduk, moćan Hajduk, Hajduk koji je u jučerašnjem finalu Kupa prikazao sve ono što momčad koja želi trofej mora krasiti.
Odigrali su Splićani jednu od najboljih utakmica ove sezone u trenutku kada je to za njih bilo najpotrebnije. Pred svojih 30-ak tisuća navijača i pred još nekoliko tisuća Riječana, Hajduk je doslovno momčad s Rujevice pomeo sa terena.
To što su Splićani od četrdesete minute imali igrača više nakon isključenja Hrvoja Smolčića, kapetana Rijeke, uopće nije utjecalo na razvoj same utakmice kao ni na njen konačni ishod. Od prve je sekunde Hajduk bio dominantan uz ne toliko izraženoga Marka Livaju. Jučer je konačno cijela splitska momčad odigrala utakmicu na jednom visokom, rekao bih europskom nivou i stoga njihovom slavlju nema apsolutno niti jedne jedine zamjerke.
Da nije bilo vratara Nediljka Labrovića ova je utakmica mogla otići u jednom potpuno katastrofalnom smjeru za Rijeku koja je jučer izgledala kao da je stigla na streljanu i koja je samo čekala kraj. Jedan bljesak Drmića nimalo ne poništava blijedu, napaćenu igru Riječana.
Hajduk je, na kraju, ovaj trofej i zaslužio. Klub koji muku muči u svojoj seniorskoj momčadi već dugi niz godina, konačno je nakon 2013. godine podigao trofej, podigao Rabuzinovo sunce. I priznajmo svi zajedno, zaista su zaslužili ovaj trofej kao i slavlje koje je priredila nogometno napaćena Dalmacija nakon dugog niza godina neuspjeha.
Nadajmo se i tome da će ovaj trofej pokrenuti još jedan veći “dišpet” te da će momčad Hajduka, uz naravno poneke korekcije, ostati na okupu i sljedeće godine te da ćemo i u sljedećoj natjecateljskoj sezoni moći uživati u pravom Hajduku, onakvom Hajduku kakvoga svi i želimo.
Ovoga su puta na dobrom putu!
