Boris Vidulin tajnik je NK Kanfanar, ali razlog zbog kojeg daje intervju IstraSportu jest činjenica da kao novinar Glasa Istre već godinama temeljito prati istarski nogomet. Zato, postavili smo mu desetak pitanja, a on je bio ponovno – temeljit.

Ubio bi me netko da te ovo ne pitam. Imaš li što protiv delegata? Zašto, dojam je, tražiš njihove greške?

Stalno se susrećem s pitanjem o mojem odnosu s delegatima  i mogu reći da sam s većinom njih u korektnim odnosima, s nekima jako dobar, a malim ostatkom nemam kontakta iz jednostavnog razloga što se ili nismo sreli ili me oni izbjegavaju, a to je onda opet do njih. Puno sam puta čuo kako sada odjednom ništa kod delegata ne valja, kako odjednom ništa ne znaju i kako ih se stalno medijski eksponira u negativnom kontekstu.

Sve ono što „vrhovni nadzornici utakmica“ čine sada, događalo se i prije, sve greške, sve gluposti i neznanje konstantno je prisutno na utakmicama, ali se to prešućivalo, nije se o tome pisalo pa je sve bilo „med i mlijeko“. Sada kada sam ja počeo intenzivnije pisati o tome, naravno da ne valja jer se prokazuju njihove greške koje drugi plaćaju. I dalje smatram da su oni na većini utakmica suvišni jer apsolutno ničim ne pridonose da se utakmica odigra, da bude po propozicijama i bilo kojem pravilniku HNS-a.

U redu, ako je netko rekao da moraju biti na utakmici  onda neka budu, ali isto tako morali bi savjesnije odraditi za ono što primaju jako dobre naknade, a odgovornost je nikakva. Što se najgore može dogoditi delegatu koji pogriješi? Neće biti delegiran nekoliko utakmica i to je to. Zašto on ne bi, poput igrača, klubova ili ljudi koji vode klubove platiti novčanu kaznu za nemar?

Dakle protiv delegata nemam ništa niti tražim njihove greške, oni se sami prokazuju svojim neznanjem i indolencijom koju klubovi plaćaju. Idemo sada promijeniti neke stvari pa da delegati sami plaćaju svoje greške. Siguran sam da bi ih bilo puno manje jer čovjeka najviše boli kada ga kazniš financijski.

Kako bi danas ocijenio istarski nogomet ocjenom od 1 do 5? Koji je najgori segment, a koji najbolji?

Neću ništa novo reći ako spomenem suce i delegate  kao nešto  najgore što je trenutno u istarskom nogometu. Sustavno se nije radilo ništa veliki niz godina i sada to dolazi na naplatu. Određene su se stvari promijenile ali morati će proći još podosta vremena da se vide rezultati te promjene.

Puno se tog ukorijenilo, tu mislim prije svega na ljude koji su dugi niz godina na određenim funkcijama i sve rade po inerciji i određenoj navici koja je ostala duboko u prošlosti. Taj segment vapi za novim ljudima i  svježim idejama čime bi se sve podignulo na zadovoljavajuću razinu. Iz tog razloga trenutno je to po meni najgori segment u istarskom nogometu.

Najbolji segment su ljudi volonteri u klubovima. Tu ne mislim na sve klubove ili one koji plaćaju igrače već samo na one koji su istinski amateri i koji svoje slobodno vrijeme, ali i financije troše za boljitak kluba. To je posebno izraženo u manjim mjestima gdje klubovi i egzistiraju prvenstveno zbog takvih volontera jer da njih nema, tamo  se ne bi ni  igrao nogomet. Svaka im čast na tome i oni zaslužuju čistu peticu.

Shodno svemu izrečenom ukupno bi istarskom nogometu dao ocjenu dovoljan odnosno (2).

Kako bi prema uspješnosti rangirao posljednja tri predsjednika NSŽI-a, prezimenjaka ti, Žikovića i Raić Sudara?

Sva tri posljednja predsjednika nisu vodila Savez u istim okolnostima pa ih je teško usporediti na taj način. Primjerice, Miljenko Vidulin je bio predsjednik, no nije bio toliko eksponiran, nije se ni trudio biti, dojam je kao da je nekom činio uslugu da bude na čelu županijskog nogometa. On nije bio  posve upućen u zbivanja  u i oko saveza ili onog što se događa na nogometnim terenima, stajao je po strani i znao je samo ono što su drugi htjeli da zna. Možda to i nije tako, ali se stvorio takav dojam.

Igor Žiković je sušta suprotnost od njega i to je bio pomak na bolje što se tiče saveza. On je došao iz nogometa, živio je nogomet i puno ga je bolje razumio. Djelovao je i u klubu i znao je potrebe klubova i probleme s kojima se susreću i to mu je znatno olakšalo djelovanje na čelu Saveza.

Naravno, imao je i gafova, i to popriličnih koji mu ne služe na čast i poziciju koju je obnašao, ali je u svakom slučaju bio pozitivni pomak za NSŽI. Darko Raić Sudar je za jako bliskog suradnika odabrao upravo bivšeg predsjednika Igora Žikovića tako da tu trenutno nema, barem ne po meni, nekih velikih razlika. Nastavio je tamo gdje je Žiković stao, doduše donio neke nove ideje koje se polako ostvaruju i najbolje je reći onu staru dobru floskulu kako mu treba dati još malo vremena kako bi ga sudili.

Imaš li plan/savjet/prijedlog kako riješiti problem manjka sudaca?

Problem manjka sudaca pojavio se kada su neki starosjedioci u sudačkoj organizaciji pomislili kako su bogom dani. Kada su preuzeli vlast u svoje ruke nisu nikom dali da im se približi, stvorio se određeni krug ljudi koji su se međusobno štitili i potpomagali i to je tako funkcionirao. Kako je vrijeme odmicalo, suci su postajali sve stariji, umirovili su se, a mlađih nije bilo jer im nije  se nije dalo da se približe.

I sada se osjeti ta „rupa“ koja se godinama stvarala. Kako do novih sudaca? Najprije treba stvoriti povjerenje kod njih i pokazati im kako se sada radi drugačije. Ima puno mladih dečki koji su htjeli u suce, ali su brzo uvidjeli kako to funkcionira i naravno da su odustali jer nisu dali da ih se omalovažava. Možda bi trebalo porazgovarati upravo s njima i pokazati im kako se sada drugačije radi i kako su dobrodošli te im pružiti priliku i biti podrška do krajnjih granica .

U čemu vidiš razlog konstantne rezultatske dubioze Istre 1961? Hoće li po tebi ove sezone uspjeti izbjeći dodatne kvalifikacije?

Istra 1961 je privatni klub već duži niz godina i kada bi govorio o razlozima konstantne rezultatske krize onda  je to kao da seciram nečiji privatni život ili tvrtku te komentiran način kako on vodi financije.

Njima je bitno da ne budu posljednji i izravno presele u niži rang , a ako budu u kvalifikacijama onda to nije problem. Razlika između posljednjih u prvoj ligi i vodećih u drugoj je poveća, a pulska momčad ima najviše iskustva s kvalifikacijama u cijeloj Hrvatskoj.

Koji ti je odrađeni intervju (uzimanje izjave) u 2019. ostalo najviše u sjećanju? Imaš li sugovornika kojeg uvijek sa zadovoljstvom nazoveš od sportaša/nogometaša?

Ne postoji ovogodišnji razgovor koji mi je ostao u posebnom sjećanju i na kojeg bi stavio poseban osvrt, jednostavno to odradim, prenesem na papir i zaboravim. Sve je to na isti kalup, stalno se vrte ista pitanja i isti odgovori.

Ima nekoliko sportskih djelatnika koje kada nazovem ne treba ni da postavim pitanje, vrlo su razgovorljivi i kažu sve ono što želim doznati.  Mirko Matika trener Pazinke mi trenutno pada na pamet, Ecio Krizmanić je elokventan, Neven Špiranac otvoren, Dalibor Viškovića uvijek spreman i rječit…Ipak, moram istaknuti Milana Žeželja koji je jednom prilikom pričao cijelom mojom vožnjom u autu od Pazina do Pule. Bio je to nevjerojatan monolog u kojem sam ja samo, s vremena na vrijeme izustio pokoje slovo, tek da sugovornik primijeti da sam još uvijek na vezi i da sam živ.

Najbolji istarski nogometni trener po tebi u ovom trenutku?

Sjetit ću se riječi Franka Čupića koji je rekao da u Istri postoji jako mali broj trenera, uglavnom su to voditelji koji sastave momčad s onih nekoliko koji dođu na trening i ostatka koje vide tek na utakmici. Pet trenera u NSŽI-ju nema poraz pa su oni najbolji, ali opet puno toga, poglavito u mlađim kategorijama ovisi o generaciji koju treniraš. Osobno mi se sviđa način kako Dalibor Šuran vodi momčad na utakmici i kako reagira, kako Mirko Matika motivira, a Ecio Krizmanić koordinira. Ako baš moram reći ime trenutno najboljeg trenera u županiji, onda neka to bude strateg na klupi Istre 1961 Sergej Banović, jesenski prvak Prve HNL pioniri.

Najbolji istarski igrač Treće HNL Zapad po tebi u ovom trenutku?

Prvo ime jesenskog djela prvenstva u III HNL Zapad  po mom sudu je Vice Miljanić. Dečko je odradio vrlo dobru sezonu na posudbi u Poreču i sve je začinio s devet pogodaka od kojih su većina bili presudni za osvajanje bodova njegove momčadi.

Nije samo strijelac već nogometaš koji će se staviti u službu momčadi i odraditi sve ono što trener od njega očekuje. Nije mu bilo „ispod časti“ doći iz Prve u Treću ligu i mislim da se dogodila win-win situacija.

Najbolji istarski sudac u ovom trenutku izvan tvoje obitelji? Ako može, top 3?

Forma sudaca varira baš kao i kod igrača pa kako ja moram navesti tri trenutno najbolja suca, onda ću i odgovoriti  samo po pitanju trenutne forme odnosno onog što su pokazali  u zadnjih nekoliko utakmica jeseni. Po mom mišljenju to su Mateo Čalić, Saša Kapular i Matej Bezelj i to ne nužno tim redoslijedom.