Nakon Borisa Vidulina, drugi od četiri novogodišnja intervjua „ide“ danas, a radi se o Robiju Fonoviću, sportskom novinaru i djelatniku koji trenutno proživljava najbolje trenutke svoje „karijere“ u tom segmentu. Za razliku od nekih, Fonović je ponovno pokazao ogroman respekt prema čitateljima IstraSporta te je odgovore poslao taman prije odlaska na međunarodni put.

Na početku, sve si probao, što je teže biti – rangiraj – igrač, sudac, delegat ili povjerenik?

Pa svaka je od tih funkcija zanimljiva, teška i odgovorna na svoj način. No, kada već moram rangirati onda ću na prvo mjesto staviti suđenje koje je uistinu najteže zanimanje koje sam obavljao u nogometu.

Odgovornost koju sudac preuzima u određenim trenucima, a ima na raspolaganju samo sekundu ili dvije, usmjeravaju sudbine mnogih klubova, igrača, navijača i svega ostalog što ide uz to. Ogromna je to odgovornost i ukoliko želite to obavljati kvalitetno i pošteno onda je to vrlo stresno i mnogi upravo zbog toga „pucaju“ pod tim pritiscima.

Sudaca nažalost ima sve manje i manje i svi skupa moramo se dobro zamisliti zbog čega je tako. Ostalo je vrlo nezahvalno rangirati jer je svaki posao težak i lak svaki na svoj način ukoliko ga osoba ozbiljno i odgovorno shvaća.

Prigovorili su nam na Skupštini NSŽI-a da premalo unosimo pozitive u istarski nogomet. Eto, kad nećemo mi, hajde bar ti – navedi tri najpozitivnije stvari u nogometu na našem poluotoku.

Pa ima pozitive na našem poluotoku, a vjerujem da će se u narednom periodu barem udvostručiti. Pozitivna je stvar da u III HNL zapad imamo šest naših klubova (trebali smo imati i sedam) i to je nešto što je po mom mišljenju uvelike podiglo kvalitetu na našem poluotoku. Unatoč lošijoj financijskoj situaciji klubovi svakim danom sve više i više popravljaju infrastrukturu na svojim objektima uz pomoć lokalne samouprave, privatnih osoba i HNS-a.

Pozitivna je stvar da smo jedni od prvih napravili iskorak u kojem svaki delegat mora biti informatički pismen kako bi mogao obnašati dužnost na utakmicama županijskih liga. Upravo je zbog toga primjetno da većina naših delegata, koji odu u viši rang, kvalitetom iskaču u prvi plan.

Pozitivno je i to da se u ulozi Povjerenika za suđenje pojavio Marin Vidulin koji će sigurno taj segment dignuti na jedan viši nivo. I svakako je pozitivno da se u ulozi predsjednika pojavio Darko Raić Sudar jer poznavajući njegov pošten pristup svemu onom što radi uopće ne sumnjam da će puno toga promijeniti na bolje.

Šest mjeseci si povjerenik Treće HNL Zapad, kako zasad ocjenjuješ težinu svog posla, odnos s klubovima i atmosferu u globalu?

Pomalo sam iznenađujuće, barem za mene, dobio priliku biti Povjerenik III HNL zapad, ali sam ponuđeno prihvatio i znam da nisam pogriješio. Način rada u županiji, u kojoj sam Povjerenik već duže vremena, preslikao sam na vođenje III HNL zapad i po informacijama koju dobivam od klubova svi su vrlo zadovoljni.

Dovoljan dokaz za to je činjenica da u toku cijelog prvog dijela prvenstva od niti jednog kluba nisam dobio niti jednu primjedbu ili nekakvo nezadovoljstvo, a isto se dogodilo i na Plenumu klubova. Moj je moto da smo svi mi tu zbog klubova, a ne oni zbog nas i da se istima moramo približiti i pomoći im maksimalno koliko možemo. Upravo zbog toga sam redom posjećivao gotovo sve klubove kako bi podigao razinu ozbiljnosti, ali i kako bi klubovi vidjeli da je nekom stalo do njihovog mišljenja i problema koje imaju.

I rezultati su za sada odlični, suradnja je na visokom nivou i na tome svima skupa zahvaljujem. Moram u svoj toj priči pohvaliti trojac s kojim sjajno surađujem i bez koga sve ovo što sam nabrojio ne bi bilo moguće. Riječ je o Šimi Vukiću, Darku Baniću i Zvonku Sobolu u koje imam neizmjerno povjerenje i siguran sam da i oni dijele moje mišljenje te da kao tim funkcioniramo odlično.

Moram spomenuti i delegate koji svoj posao obnašaju onako kako treba, barem većina njih, i pravo je zadovoljstvo raditi s njima. Ima stvari koje treba popraviti, ali to ćemo riješiti na seminaru kako bi drugi dio prvenstva bio još bolji. Imamo nekoliko delegata koji svojim radom i kvalitetom zaslužuju i viši rang od ovoga na kojem jesu i sigurno ću u nastavku prvenstva njima dati veći broj utakmica u odnosu na ostale, pogotovo kada krene Liga za prvaka.

Da imaš čarobni štapić, koje bi tri stvari sagradio/poklonio/rješio istarskom nogometu?

A puno toga bi ja napravio ili poklonio da imam čarobni štapić, ali prije svega da svi klubovi dobiju infrastrukturu kakva im je potrebna za razvoj nogometa u njihovoj sredini. Sigurno je da bi Istri poklonio i jednog puno jačeg prvoligaša od onog kojeg ima sada i koji bi bio u vrhu hrvatskog nogometa.

I možda najvažniji segment u svemu tome je naš pomladak u koji bi usmjerio sva moguća sredstva koja bi imao na raspolaganju kako bi oni bili najzadovoljniji od svih. Jer upravo su djeca ta koja bi trebali biti pokretač svakog kluba, a ne da se pojedinci prema njima ponašaju kao nužno zlo koje samo zadovoljava formu kako bi oni sa seniorima mogli napredovati u više lige.

Koliko si zadovoljan emisijom Korner, imaš li možda nekakve prijedloge koje bi javno podijelio, ili možda samo pohvale?

Pa emisija Korner je pravo osvježenje u medijskom istarskom prostoru i sama inicijativa zaslužuje sve pohvale. Normalno da ima propusta, ali sam siguran da će se sve to ispraviti vrlo brzo.

Vjerujem da bi se s još više priloga s odigranih utakmica kvaliteta podigla, te da bi sam dolazak kamera u manje sredine (ne samo one iz okolice Pule) bio pun pogodak. Siguran sam da će svi zajedno ići u ovom pravcu koji sam malo prije spomenuo.

Inteligentan si, znaš zbog čega postavljamo sljedeće pitanje. Smatraš li da veću promociju istarskog nogometa radi IstraSport ili emisija Korner?

Hahaha… Odgovorit ću u skladu s postavljenim pitanjem. Kao prvo to su dva u potpunosti različita medija koja samom svojoj pojavom na medijskom prostoru promoviraju istarski nogomet, svaki na svoj način. I to rade kvalitetno onoliko koliko imaju mogućnosti i zato hvala i jednima i drugima na tome. Ja im osobno kao Povjerenik liga uvijek stojim na raspolaganju.

Komentar Istre 1961. Pratiš dugi niz godina, u čemu vidiš razloge za konstantnu borbu s ostankom u Prvoj HNL. Hoće li i ove sezone igrati kvalifikacije, što predviđaš?

Previše toga se u Istri 1961 mijenjalo u posljednjih nekoliko godina da bi sve skupa bilo puno bolje nego što je sada. O Gloveru je suvišno govoriti i pravo je čudo da su dečki na čelu s Darkom Raić Sudarom uopće uspjeli izvući onu sezonu na način da su ostali u prvoj ligi. Mišljenja sam da su Španjolci nakon dolaska u potpunosti podcijenili našu ligu i u klub doveli igrače koji nisu kvaliteta da bi mogla puno bolje od ovoga.

Isto se ponavlja i ove sezone i zaista mi nije jasno zbog čega je njima u interesu da Istra 1961 opet pleše na rubu provalije. Kada se zna da se Čuže vraća u Dinamo situacija će biti još gora i ukoliko se ne napravi veliki zaokret mislim da je ova i ovakva momčad Istre 1961, uz Varaždin, prvi kandidat za napuštanje društva najboljih.

Druga stvar koja me smeta je odnos prema istarskim nogometašima jer mi je nepojmljiva situacija da oni nisu mogli ili željeli u klubu zadržati ili dovesti Parackog, Maružina ili npr. Bašu koji briljira u Kopru. Jer nitko ne može ostaviti srce na terenu više od „domaćeg“ nogometaša ma kako god se to nekom sviđalo ili ne.

I ovo pitanje ima pozadinu. Hoće li u sljedećih deset godina Hajduk osvojiti naslov prvaka?

Za boljitak hrvatskog nogometa bilo bi jako dobro da imamo jak Hajduk, ali i ostale klubove. Nažalost mi sada imamo (već dugi niz godina) jaki Dinamo i onda dugo, dugo nemamo nikoga iza njih. Dinamo je u ovom trenutku tri koplja iznad svih ostalih i drugi klubovi će morati puno napraviti ukoliko žele uhvatiti korak s njima.

Raduje me da Osijek postaje ozbiljan klub, Rijeka je do sada bila jedina koja je uspjela iskočiti iz sivila ostatka lige i u tom smjeru ide i dalje, zatim Gorica koja je pravo osvježenje lige. No, imam dojam da u bi u ovom trenutku Dinamova druga momčad bila uvjerljivo ispred svih. A Hajduk je specifičan klub i specifična sredina, imaju najbolje navijače na svijetu, ali umjesto da im bude to dodatan impuls, u zadnjih desetak godina upravo im je to najveći teret.

Igrački im je kadar već godinama nekvalitetan i iako sam vjerovao da će se dići, više ne vjerujem, i mislim da u narednih nekoliko godina neće napraviti iskorak i vratiti se tamo gdje im je i mjesto, tako da je moje mišljenje da će ako netko „skine“ Dinamo u narednih deset godina to biti netko od dvojca Osijek ili Rijeka, puno prije od Hajduka. Iako se svima njima skupa šanse ne mjere u postocima nego u promilima.