Home Intervju NOVOGODIŠNJI INTERVJU Zalihić: Funkciju tajnika NSŽI sanja najmanje 20 istarskih nogometnih...

NOVOGODIŠNJI INTERVJU [4/4] Zalihić: Funkciju tajnika NSŽI sanja najmanje 20 istarskih nogometnih djelatnika

SHARE

Nakon što smo u prosinačkim intervjuima „ugostili“ tri osobe iz vladajućeg „bazena“ NSŽI-a i posve neutralnog Borisa Vidulina, na red je došao, može se slobodno ustvrditi, možda i jedini pravi oponent vodstvu NSŽI, barem kad su u pitanju osobe koje žele nešto reći javno.

Krajem godine Remzo Zalihić posebno je raspoložen i osokoljen činjenicom da mu je netom prošla uspješna godina okrunjena  Zelenom noći, manifestacijom kakve se ne bi posramio nijedan prvoligaš, izuzev možda Dinama i Hajduka. Zalihić vješto koristi činjenicu da je Rudar zatekao u dugu od preko pola milijuna kuna, a da je danas prvi klub u Istri, gledamo li amaterske. A ako gledamo isključivo organizacijske segmente, upitno je da li je Istra 1961 iznad njih.

Popis uzvanika izaziva strahopoštovanje, a treba reći da je Darko Raić Sudar prvi predsjednik NSŽI-a koji je došao na tu manifestaciju. Zbog toga, se prvo pitanje nametalo samo od sebe…

Gledajući sa strane i pomno prateći situaciju, dojam je da Vi i Raić Sudar niste na suprotnim stranama. Što imate za reći onima koji tvrde da u biti igrate zakulisne igre, a da Vam je birokratski aparat na čelu s tajnikom Ivetićem zajednički problem?

Nikakvih „zakulisnih igara“ nema. Darka prije svega poštujem kao osobu, no u isto vrijeme se ne ustručavam reći da već čini određene pogreške u vođenju saveza. Puno više stvari mu kažem „face to face“ ili „on-line“, ali neke se naprosto nametnu kao javni interes, pa ih iznesem na sastancima Skupštine NSŽI, što je maksimalno dva puta godišnje ili javno putem medija.

Obzirom na poziciju u kojoj se nalazi Rudar, kao potpuno marginaliziran klub u strukturama odlučivanja unutar NSŽI, ti javi nastupi se naprosto nameće kao nužnost. Stoga moje opaske i istupi ponekad možda imaju karakter napada na Raić Sudara. No, u svakom slučaju nije tako, ali je nemoguće nekad ga ne okrznuti, naprosto jer se nalazi na čelnoj poziciji.

Što mu najviše zamjerate?

Mnogi tumače da nisam došao na konstituirajući sjednicu Skupštine NSŽI jer Rudar nije dobio, biti ću do kraja iskren, po meni, obzirom na sve okolnosti, zasluženo mjesto u Izvršnom odboru. No, to je samo pola istine, čak i puno manje od pola. Glavni razlog zbog kojeg nisam došao na tu Skupštinu je činjenica da je Raić Sudar u novu vlast uključio vodeće ljude iz prošlog, neuspješnog saziva, i to na način da imaju većinu.

Stoga nisam vidio nikakav smisao promjena. Tad sam posumnjao da nema lidersku odlučnost napraviti „rez“, unatoč toga što je svjestan da je on bio neminovan, prije svega u birokratskom aparatu. E, sad tu dolazimo do naših privatnih razgovora koje ne želim publicirati putem medija.

Možda je previše s Vaše strane očekivati da predsjednik saveza arbitrira u Vašim otvorenim sukobima sa skupinom, kao ste ih nazvali, birokrata na čijem čelu je tajnik saveza Branko Ivetić?

„Moram napomenuti, ja ne vodim nikakve ratove, već vrlo konkretno upozoravam na nerad i netransparentnost u radu NSŽI i NS Rijeka. Ako ćemo već koristiti termin „ratovanja“ onda se to može isključivo pripisati drugoj strani, koja se samom pokušava obračunavati koristeći institucije HNS-a.

Kako drugačije protumačiti kaznu, od četiri mjeseca zabrane obnašanja svih dužnosti, koju mi je u prvom stupnju izrekao Darko Banić. Osim nedosljednosti, obzirom na neke prethodne slučajeve – gdje je za neusporedivo teže slučajeve „kažnjavao“ upozorenjima, Banić je u mom slučaju, koji ni po kojem članku pravilnika HNS-a nije uopće za kaznu, izrekao drakonsku.

Mislim da mi je na taj način, možda čak i svjesno, učinio uslugu. Kao prvo žalbeni postupak će pokazati sve propuste u prvom stupnju, a kao drugo „otvorio je oči“ cijeloj hrvatskoj nogometnoj javnosti, da se radi o montiranom procesu gdje je Arno Mladinić samo pijun u rukama Ivetića i Kajfeža, koji je, prema meni dostupnim informacijama, u sve uključio glavnog HNS-ovog pravnika Ivetu. Mislim da je na Banića izvršen strahovit pritisak. Sreća je da sam bio u mogućnosti platiti odvjetnika par tisuća kuna, pa će se tako ostvariti ona moja objava na Facebooku, da bi tjerajući lisicu mogli istjerati vuka.

Što ako HNS ustraje u nakani da Vas određeni vremenski period eliminira iz nogometa?

 Realno, meni ništa, ja se, tako i tako, ne pojavljujem u službenim zapisnicima HNS-a. Ali, njima bi to mogao biti bumerang. Ukoliko me, u drugom stupnju, kazne na bilo koji način, pa čak i upozorenjem – poput kluba na čijim su utakmicama pjevane ustaške pjesme i salutirano „alla Šimunić“, odlučan sam potrošiti još par tisuća kuna, sve prevesti na službeni jezik UEFA-e i poslati u Nyon, a neka se onda Branko Iveta opravdava kako nije ništa znao, iako je u svim mailovima u privitku i njegova adresa.

Možda mogu Mladinića opravdati da je umirovljeni niži oficir JNA, Ivetića da je električar, Kajfeš nešto između, pa reći kako su pravno neuki, ali voditelj pravne službe ozbiljnog europskog saveza ne može sebi dopustiti takav luksuz.

Smatrate li svojom pobjedom nedolazak Kajfeša i Mladinića na posljednju Skupštinu NSŽI-a, a kako komentirate to što ste ostali u manjini nakon traženja javne objave nekih financijskih detalja iz plana NSŽI-a?

Ponovno ću se vratiti na konstataciju, što je „starije“ – „kokoš ili jaje“. Godinama bezuspješno tražim na uvid ugovore uposlenika NSŽI i povjerenika lige, što je po svim zakonima i pravilnicima moje statutarno pravo. No, prije Žiković, a nažalost, sad i Raić Sudar, uvijek, iz samo njima poznatih  razloga, to sprječavaju. Prije par godina imali smo u financijskom izvješću stavku „materijal“ od cca. 150 tisuća, tražio sam pojašnjenje, Žiković mi je rekao da ću dobiti sve mailom za pet dana.

Naravno taj mail nije nikad stigao, a nije ni bitno. To je trebalo poslati svim članovima Skupštine, a ne samo meni. No, oni vješto manipuliraju plasiranjem informacija na način kako njima odgovara. Realno, upravo zbog tih nekompletnih i parcijalnih friziranih izvješća, imam puno razloga sumnjati u zakonitost poslovanja NSŽI.

Otvoreno, jeste li imali „prste“ u imenovanju Robija Fonovića za povjerenika Treće HNL Zapad? Shvaćate li da zbog tog trača Vašim oponentima, ako koristimo riječi poznatog pjesnika iz Međugorja, „šiklja krv iz očiju“?

Mislim da niste daleko od istine, iako dobro znam da nisam imao nikakvog utjecaja na tu odluku, osim što sam, stjecajem okolnosti, znao unaprijed njen epilog, pa se stvorio taj dojam. Istina se krije u činjenici da nema više Žikovića da štiti Ivetića i Kajfeša na sjednicama NS Rijeka, a da su ih Mišković i Kustić napokon „pročitali“.

Sad se, posebno Kajfeš, ponašaju kao zalutali u pustinji, ali što više mašu rukama – sve više propadaju u „živi pijesak“.  Mislim da im je proljetna polusezona „labuđi pjev“ i da će napokon, zajedno s Mladinićem obojica nestati sa nogometne scene.

Istarski nogomet nažalost je prepun onih koji se ne miješaju ni u svoje vlastito mišljenje i svi zaziru od nazivanja stvari pravim imenom. Osebujna ste osoba, siguran sam da je takav i Vaš komentar na nedavnu „večericu“ u restoranu Žminjka na kojoj je bio i predsjednik NSŽI-a?

 Večera, samo po sebi, nije sporna ako je bilo tko od sudionika platio iz vlastitog džepa. No, ako je plaćena novcem trenerske organizacije onda bi predsjednik Saša Kolić trebao pitati svog tajnika „za zdravlje“, točnije zašto je zakazao u terminu kad je on bio u Vijetnamu.

Zohilov motiv je jasan, zadržati postojeće odnose u trenerskoj organizaciji, u čemu sigurno neće imati potporu Rudara, a u tom naumu mu neće pomoći ni to što je na svoju privatnu zabavu pozvao Daria Milevoja i Franka Čupića. Mislim da je Udruga trenera, uz fantomska središta Pazin i Buje, isključivo u službi zadovoljavanja financijskih interesa nekoliko pojedinaca i da sve tri organizacije treba pod hitno rasformirati i staviti pod jurisdikciju NSŽI.

Dosta polemike izazvala je Vaša javna najava da će te se 2023. kandidirati za predsjednika NSŽI?

Zanimljivo je da Raić Sudar to nije uopće shvatio kao atak na njega, a još manje tragično. Za razliku od njega reagirali su, znakovito jako bučno i javno, neki Ivetićevi „trabanti“ i „podrepne muhe“. To me uopće ne iznenađuje jer oni NSŽI godinama doživljavaju kao svojevrsni „bankomat“, koji klubovi pune, a oni imaju „pinove i kartice“ i ponašaju se kao u samoposluzi.

Ponajviše uslijed toga i dobivamo ona frizirana i reducirana financijska izvješća. Na kraju krajeva ne mogu se sam kandidirati, treba mi određeni broj potpisa potpore od strane klubova, ne mogu ni sam sebe izabrati, i tu mi je potrebno cca. 150 glasova, što ne ostavlja prostor za bilo kakve manipulacije, s bilo čije strane.

Rekao sam Vam to neformalno više puta, šanse su Vam zbog imena i porijekla znatno smanjenje, plašite li se debakla?

Te teorije zavjere vezane za identitet, u biti su alibi osoba bez samopouzdanja koje na taj način unaprijed opravdavaju eventualni neuspjeh. Te su priče slične onim za zastrašivanje male djece. Moj moto je inače stara kineska poslovica, da nije važno koju boju dlake ima mačka – već je najvažnije da dobro lovi miševe.

Jasno sam naglasio da želim Savez u svom mandatu u potpunosti podrediti klubovima, na način da im NSŽI bude na stavki prihoda, a ne, kao sad, kolosalnih  rashoda. Kako i u kojoj dinamici to mislim ostvariti napisati ću u svom predizbornom programu.  Legitimiteta za tako nešto imam i više nego li ga treba, u sportu sam za 45 godina radio sve – od najniže do Lige prvaka, a na kraju krajeva mislim da je lakše voditi jedan savez nego ozbiljan klub.

Neću uopće očajavati ako i ne uspijem u svom naumu. Želi li to, čak sam spreman savjetima pomoći i Raić Sudaru da to ostvari u svom mandatu, pa da se ne moram loviti tog posla.

Koje poteze bi trebao povući aktualni predsjednik da bi uspio u toj ideji?

Ne može se to objasniti u par rečenica. Mislim da je prvi korak da se iz statuta eliminira tajnik kao organ saveza, potom i da se aktualnog pod hitno umirovi, na redovan ili vanredan način, i uvede funkcija direktora, čiji bi se reizbor vršio svake četiri godine. Samo tad Raić Sudar ne bi smio upasti u zamku koja se zove „uhljebljivanje“.

Zbog sadašnje plaće, koju inače samo nagađamo, ali još više zbog obima poslova koji (ne)obavlja tajnik, navedenu funkciju „sanja“ najmanje 20-ak osoba iz istarskog nogometnog miljea. U tom pogledu mogao bih čak i „kuvertirati“ ime Ivetićevog nasljednika, ali želim vjerovati da će se Raić Sudar ponašati po načelu „družba je družba – služba je služba“.

Mislite da bi novi čovjek promijenio postojeće stanje?

Ne mislim – već tvrdim, posebno ako bi se direktora biralo putem javnog poziva, i da ga se imenuje na osnovi programa koji ponudi. Polazna osnova može biti isključivo minimalna plaća, s velikim bonusima za marketinške prihode koje ostvari. Nemam ja problema kad je u pitanju njegova formalna akademska naobrazba, može taj direktor biti i električar, ali električar koji vlada: Wordom, Excelom, PowerPointom, Photoshopom…, a sve kako bi, pored ostalog, mogao raditi marketinške ponude i planove.

Neka bude ponovno električar, ali mora govoriti barem dva svjetska jezika, da može, na primjer, koordinirati organizaciju mnogih međunarodnih turnira koji se, obzirom na specifičnosti Istre, tijekom godine ovdje održavaju. Ima tu puno prostora, za prihode, novac „teče u rijekama“ – pored nas, samo ga treba uzeti.

Iz NSŽI-a se vodi sedam liga, a nijedna nema bilo kakvog, a kamo li generalnog sponzora. U isto vrijeme svaka malonogometna ga ima: u Puli je to Favbet, u Labinu Me Gusta, u Pazinu La Marenda, u Rijeci Tars…, najmanje je bitno za koliko novca, bitno je da je koncept tržišni.