Kod svakog dolaska novih vlasnika u Pulu, Istru 1961 “zapljusne” novi val optimizma koji traje manje od godinu dana. Ovog puta zaista su Španjolci djelovali ozbiljno i posloženo da bi ulaskom u 2019., a možda i koji mjesec ranije, počeli donositi odluke koje ne mogu opravdati ni najveći zagovaratelji španjolskih čelnika.
Tri promjene trenera spadale su pod argument “kupili su klub, mogu raditi što hoće” koji ipak sve teže prolazi kod nekih drugih situacija. Prva takva sigurno je puštanje Lorena Maružina o čemu smo postavili dva pitanja čelnicima kluba te još uvijek čekamo odgovor, a ovih dana, nekako u sjeni svega toga, smijenjeni su i još neki ljudi koji spadaju u “domaći kadar”.
Jasno je, da u Istri nema kadra koji se nekim poslom može ili smije baviti, onda bi dolazak Tihomira Bulata bio razumljiv. Međutim, Blaž Bugarin je u klubu od 2015., a taj je 35-godišnjak u protekloj godini završio i nacionalnu A edukaciju specijaliziranu za vratare, zajedno s još tri osobe na poluotoku.
Argument koji bi Istra 1961 mogla iskoristiti u ovoj situaciji je taj da Bulat u ovom trenutku ima višu licencu od Bugarina ne drži baš vodu, jer Bugarin smije biti licencirani trener vratara u Prvoj HNL, a i nakon jeseni, Čondrić je bio jedan od rijetkih igrača pulskog prvoligaša o kojem se transferu eventualno pričalo pa je suludo reći da je Bugarin radio loš posao.
Dalje, mediji nemaju zašto biti “advokati” ni Bugarinu ni bilo kome drugome, ali smijeniti nekoga krajem siječnja je klasični dokaz potpune improvizacije jer su pripreme već “debelo” započele, štoviše, pri samom su kraju.
Posljednja stvar koja je tužna je i tretman prema Marijanu Ćoriću. Vratar iz Vodnjana već nekoliko mjeseci trenira s klubom, ima već iskustva u Prvoj HNL i sigurno bi bio jeftiniji od Španjolca Landete koji zasad nije pokazao ni da je blizu Čondrićevih kvaliteta. No, za njega također još nema potpisa ugovora. Tko zna, možda negdje u nekoj brazilskoj šumi postoji bolji vratar od njega, možda ne bi bilo loše provjeriti…
