Primičemo se pomalo kraju ove preduge nogometne sezone, i kako god pogledali na ljestvicu, na ono što nam ona nudi, jedino što na kraju razabiremo je realnost.
Koliko god varali se, varali druge, pričali kojekakve priče, realne ili nerealne, stvari na kraju poprime zaslužene oblike. Ostala je samo jedna dvojba, tko će osvojiti poziciju broj dva i steći pravo na kvalifikacije za ligu Prvaka. I realno, onako kako već podosta vremena i ponavljam, odluku o tome donijeti će posljednje kolo u Osijeku i direktan okršaj Osijeka i Lokomotive. Obje su momčadi to, na kraju i zaslužile. Da njihov međusobni dvoboj razriješi posljednju nepoznanicu.
Inače, kolo koje je za nama još je jednom donijelo, realne, očekivane rezultate. Neki su do njih došli lakše od očekivanog, kao Osijek protiv Puljana, neki teže od očekivanog, kao Rijeka kod Intera, no u konačnici, stvari su se posložile u realnosti trenutnoga stanja.
Na taj način treba promatrati i pobjedu Varaždina kod Gorice. Naime, Varaždin je u samom vrhu na račun utakmica odigranih u periodu nakon korone, dok je Gorica zadnji vlak za eventualnim odlaskom u Euro natjecanja prokockala u Puli odigravši s Istrom 2:2 prošlo kolo. Jasno je onda da je za Goricu prvenstvo završilo, odrađuju ga pošteno, no Varaždin je u žestokom naletu i pobjedu kod Gorice treba promatrati kroz ocjenu “apsolutno zasluženo”.
Kako je i sam strateg Varaždina rekao, nekada ih je i sreća nagradila, no sreću je potrebno isprovocirati upravo onako kako su oni to činili u ovom periodu. Pokazali su jako puno, ali su i pokazali koliko je vjera trenera u njihov rad, vjera u igrače, u momčad najbitnija. Neka bude to i pokazatelj mladim snagama koje se okreću trenerskom poslu.
Rijeka se pokrenula. Odigrala je onoliko koliko joj je bilo potrebno za kakvu-takvu pobjedu kod Intera koji je od subote navečer i službeno drugoligaš. Vjerujem da je i Tomislav Ivković ponešto naučio u ove posljednje dvije sezone. No, očito, morao je to iskusiti na vlastitoj koži. Dvaput. Lani s Rudešom, sada s Interom.
Istra se okreće Orijentu, a Osijek prije “Lokosa” mora još pregrmjeti ludilo varaždinske noći koje ih čeka sljedeće subote… Lokosi su u Koprivnici nagazili na minu, ali nepotpunu. Tolić je osigurao bod, nakon što je Bruno Bogojević doveo Belupo u vodstvo. Svi koji su odgledali utakmicu u njoj su mogli uživati. Osobno je, na žalost, gledao nisam.
Posljednja je utakmica kola bila veliki derbi. I zaista je bio velik. Od igrača obje momčadi, fantastičnog Bebeka, ali i opet, na žalost, bakljade BBB na tribinama, jedine prljave točke ovog derbija.
Hajduk je pomeo Dinamo u prvom dijelu, ali doslovno na sve načine. Igrom, prigodama, agresijom, inventivnošću. Vrlo inspirativna utakmica Hajduka. Nadoknadili su Splićani manjak kvalitete fenomenalnim pristupom i na kraju ih je u prvom dijelu taj fanatični pristup nagradio. Ne samo prvijencem mladog Čuića, već i činjenicom da je Mijo Caktaš čak i promašio najstrožu kaznu. Samu postavu Tudor je izveo s rombom u sredini i vratio Caktaša tamo gdje se najbolje snalazi, s Jurićem iza leđa. I eto, odmah Hajduk izgleda drukčije.
U zadnjim trenucima prvoga dijela Lovro Majer dobio je opravdano drugi žuti karton, što je dodatno dalo vjetar u leđa splitskoj momčadi. Dinamo je preko Oršića opet poveo, ali je splitska momčad ipak do kraja pokazala karakter, moć i volju da ne posustane. Čuić je izjednačio, a Theophille autogolom, nakon centaršuta Brnića produbio Dinamovu krizu u koju su zapali od dolaska Jovičevića naovamo.
PRVA HNL – 34. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3986″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk” display_name =”1″]
PRVA HNL – 35. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3987″]
