U samoj najavi utakmice Hajduka i Rijeka, spoznali ste, ni sam nisam mogao ni u snu očekivati da će Hajduk pokleknuti od sjevernog susjeda, nakon fenomenalnog rezultata kojega su „Bili“ postigli u Zagrebu kod mrskoga rivala prošlo kolo.
No, očito, pobjeda u Zagrebu nije došla zbog dobre igre splitskog ponosa, već zbog raspašoja koji vlada u državnom prvaku, a što su isti pokazali ove subote u Puli. Hajduk je zabetonirao svoju petu poziciju ove godine, vjerojatno i mnogo ranije. Možda već nakon Gzire nazrijelo se to što će se splitskim bilima ove godine događati, i poneka pobjeda, kao ova protiv Dinama, bila je samo labuđi pjev. U jednoj mirnoj utakmici sa svega 16 prekršaja, Rijeka uopće nije bila bolja.
Bila je samo konkretna. Od njenih četiri pokušaja ka golu Posavca tri su pronašla put ka mreži, dok Splićani tu lakoću poentiranja nemaju. A realno, nemaju ni kadar za tako nešto. Caktaš je gurao cijelo prvenstvo koliko je mogao sam, a kada je ostao bez podrške ostatka zvijezda zbog kojih su Splićani završili sezonu i s određenim milijunima kuna gubitka, Hajduk se raspao kao kula od karata. Nema s time veze ni Tudor, nema s time veze ni Oreščanin, a ni Burić. Hajduk je jednostavno, takav kakav je. Mnogima još uvijek drag, no od svega, ostalo je samo ime…
Varaždin, koji je trenutno bolji i od Hajduka, pokazao je da se uz sreću, uz vjeru u sreću i vjeru u sebe, uz raspoloženog vratara može pobijediti bilo koga. Osijek je bio bolji, opasniji, i to se mora priznati. No, Varaždinci su sreću isprovocirali, odmah nakon korone. U niti jednoj utakmici post korona vremena, osim u onoj kod Lokomotive nisu bili suparnik koji ne može ništa.
Bilo je to jasno već u prvom susretu protiv Dinama kojega su Varaždinci izgubili kod kuće 1:3, no već se tada vidjelo da ta momčad ima i glavu i rep i da će vjerojatno bez neke velike drame osigurati opstanak. Kao šlag na njihov kolač stigla je i pobjeda protiv Osijeka. Zaslužena ili manje zaslužena, sada je nebitno. Varaždinci su hit proljetnog dijela i ukoliko bude i dovoljno pameti, ali i dovoljno financija te dobrog odabira kadra u vremenu koje je pred njima, imat će i sljedeće godine podosta toga za reći u HNL-u. Osijeku ostaje posljednja i ključna prilika. Sraz s Lokomotivom, i pobjeda u tom susretu vodi ih u Ligu prvaka.
Isto se može reći i za Tomićevu momčad. Remi protiv Gorice nije toliko ni bitan. Ionako su bili svjesni toga da će zadnje kolo odlučivati o poziciji broj dva, te se „Lokosi“ za taj sraz i za finale Kupa s Rijekom spremaju kao za nešto najvažnije u njihovom životu, što i je. Osobno ih smatram ponajboljom momčadi proljeća, užitak je gledati njihovu igru, način na koji se brane, njihovu tranziciju, ali i njihov posjed lopte. Momčad je to koja je posložena upravo onako kako treba, i za svakog suparnika ima rješenje. Hoće li to biti dovoljno da pred Kohortom pokažu ono najbolje od sebe, odgovor će dati subota.
U susretu Slaven Belupa i Intera dogodilo se očekivano. Slaven ima smisla i očekujem od Slavena kudikamo bolju poziciju sljedeće godine od one koju je ostvario u ovom prvenstvu…
PRVA HNL – 35. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3987″]
PRVA HNL – LJESTVICA
[jsStandings id =”44912″ columns =”played_chk;win_chk;lost_chk;draw_chk;point_chk;goalscore_chk;goalconc_chk;curform_chk” display_name =”1″]
PRVA HNL – 36. KOLO
[jsMatchDayStat matchday_id =”3988″]
