Pretpostavki je jako puno, međutim, kako vrijeme prolazi, sve je manje opcija kada je u pitanju nastavak nogometne sezone. U globalu, to znači da sve mora krenuti prije travnja, ako se žele odigrati županijska sezona na iole normalnom nivou.
Što se tiče omladinskog nogometa, gotovo je sigurno kako se ne kreće do trećeg vikenda u ožujku, a i tada je upitno kako sve organizirati s obzirom na epidemiološke mjere. Međutim, u cijeloj negativnoj priči događa se i nešto pozitivno.
Ideja o igranju U9 i U11 liga preko cijele Istre nepovratno odlazi u povijest jer je i ova situacija pokazala da dečkići i curice od osam godina ne zaslužuju putovati 30 ili 50 kilometara kako bi negdje odigrali dvaput po 20 minuta.
Prema osluškivanju normalnih trenera, sve je više zalaganja kako se treba krenuti ka turnirskim odigravanjima utakmica gdje će se, primjerice, sve U9 momčadi s Poreštine naći jedne subote u Kašteliru i gdje će svaka momčad odigrati dvije, tri ili četiri utakmice, ovisno o raspoloživom broju igrača.
Naravno da će i dalje ponekad klubovi napraviti 50 km zbog sportskog prijateljstva s udaljenim sredinama, pa od toga napraviti izlet za djecu, ali to je onda plod želje i planiranja, a ne imperativa nametnutog od strane nekog tko broji kotizacije i članarine.
Ova situacija je donijela još jednu dobru stvar. One ‘bolesnike’ koji se nazivaju trenerima, a za cilj imaju isključivo pobjede i osvajanje titule u kategoriji U9 ova je situacija s koronavirusom potpuno demotivirala jer je rezultate tih selekcija učinila još beznačajnijima nego što jesu.
Dakle, zaista ne znamo tko je došao na ideju da Istra i Novigrad (78 km, 53 minute vožnje u jednom smjeru) igraju istu ligu u U9 kategoriji, ali tko god da je, ne dozvoliti mu da aktivno sudjeluje u odlučivanju NSŽI-a i što prije stvoriti okruženje u kojem će djeca više vremena provoditi na travi nego u automobilu ili autobusu.
