Ako ovdje ima mladih novinara, evo besplatnog savjeta. Kada pišete o pojavi ili dubljem problemu – izostavite imena. Ljudi se uhvate na ime. Kao da si zbog te osobe pisao tekst, a ona je samo rekla što mnogi misle. Tako će biti i danas – ovaj tekst ću napisati bez imena. Osobu koja je to izgovorila cijenim, kao i mnogi na ovim prostorima, s razlogom.
Usred jednog intervjua za lokalni portal, priznati trener je na temu napredovanja kluba u viši rang, izjavio sljedeće:
„Što se tiče uvjeta, ne znam zašto u lipnju nisu odmah obavljeni kriteriji što se tiče kadeta, jer bi predsjednik sigurno reagirao. Imali bismo kadete na bilo koji način!“
Dio je to izjave, izvučen iz konteksta, ali jasno poručuje bit. Nisu tu seniori radi kadeta, već kadeti radi seniora. Na bilo koji način. Ovaj dio rečenice posebno boli. A, tako se odnose mnogi prema djeci. I, nemojte pričati – ma, to je tamo negdje.
Toga ima i u Istri, puno. Ima klubova koji su odlučili maltretirati sedam, osam, devet mladih ljudi kako bi se netko zabavljao po ‘ledinama’ diljem Istre. Ima rezona i u rečenici kako nisu krivi oni. Zaista možda nisu.
Više su krivi oni koji su im to dozvolili. Krivi su oni “što su se sklanjali”, kako ide u pjesmi Đorđa Balaševića.
Vrijeme je promjena. Na globalno-političkom planu, a sve se to polako ‘spušta’ i na druge segmente društva. Za tri ili pet godina, uvjeren sam, takvim ćemo se „projektima“ smijati, ali danas su aktualni.
I treba nas brinuti hoće li nam oprostiti ova mladost koju maltretiramo da bi netko pobijedio Galižance ili Savičentine ili bilo koji drugi klub koji jasno naznačuje da su djeca važnija od rekreacije.
Oni se zadovoljno ne slikaju sa „zimskim pojačanjima“. Oni svoja pojačanja stvaraju. Ne „na bilo koji način“, već redovitim radom, trudom i zalaganjem.
