Ekstremno me nerviraju ove namjerno izazvane podjele, stavljanje sporta u kontekst „eskort dame“ politici, (pritajenog) ustašovanja i mahanja zastavama s prvim bijelim poljem ispred kamere HRT-a, a onda slanje poruka kako „incidenata nije bilo“.
Međutim, nije to novost, domoljublje je nažalost mnogima, bilo i ostalo, fantastičan način za zaraditi novac. Ali, ono što me još više ljuti je odnos futsala i rukometa u cijeloj priči.
Tisuću u Gospinom Polju u Dubrovniku, 300 u Puli, 1600 u Rijeci, 300 u Vrgorcu te 800 u Splitu. To vam je deseto kolo 2. siječnja u najjačoj futsal ligi Hrvatske. Kolo ranije 2800 na utakmici Rijeke i Futsal Dinama.
Ali, vratimo se brojkama. Prosjek gledatelja u tom desetom kolu bio je 800 ljudi na tribinama futsal prve lige.
Rukomet? Čakovec 500, Vinkovci 60, u Trogiru i Poreču ne piše u zapisniku koliko, Zagreb-Umag 450, Sesvete 500, Našice 400, Metković 600. Dakle, nijedna utakmica posljednjeg odigranog kola nije ni blizu prosjeka futsal lige!
Na tom polju su futsal i rukomet trenutno NEUSPOREDIVI. I to je tako već godinu-dvije, otkako je futsal liga postala izrazito ozbiljna, natjecateljski atraktivna i dvorane su sve punije.
Futsal bronca s Europskog prvenstva nije manje vrijedna od srebra na rukometnom EP-u – je to svima jasno? Kad nekome kažete da je rukomet 23. najpraćeniji sport u svijetu po nekoliko analiza, odgovor je – “ja, ma ne poli nas!” Ok, ako gledamo “lokalno”, onda je futsal važniji – jer ga više ljudi prati.
Naravno, ovdje nije riječ o rukometu ni ligi, već isključivo o tome da se rukometna reprezentacija svrstala uz jedan politički projekt.
Rijetko hvalimo HNS, ali ovo kako su pratili futsal reprezentaciju tijekom EURO-a je fantastično – u svakom smislu – tekstualno, audio, video, sve je bilo tu – sve se moglo pratiti.
Nadamo se da su futsal reprezentativci osjetili koliko su napravili veliku stvar. I onda, povratak kućama.
Svaka čast Puli koja je dočekala svoje dečke, ali očito je bilo premalo „bijelih polja“ za nekakav drugi doček, osim u jednom zagrebačkom restoranu gdje su imali valjda ručak po dolasku.
Oni su valjda „mali Hrvati“ jer ne slušaju ono što slušaju „veliki Hrvati“.
Poruka je poslana svim reprezentacijama – za doček morate biti spremni. Ne na sportskom terenu, nego politički.
