Pratim malo zbivanja u svijetu dok traje EURO u rukometu. Ovo nije cirkus. Cirkus je najčešće ograđeni kružni prostor u kojem se odvijaju nekakve predstave ili događaji po ustoličenom rasporedu i redu. Rukomet se iz godine u godinu srozava na razinu sporta koji postaje sve manje ozbiljan. Jedina osoba koja to javno govori, gotovo sigurno kako bi rukometu pomogao, je trener Veselin Vujović.
Jedini autor koji otvoreno kritizira sve što se događa u hrvatskom rukometu, a kudikamo je više nelogičnog nego logičnog je Mihovil Topić s TeleSporta. Svi ostali zatvaraju oči i šute. Razlog? Nepoznat. Krenimo ipak od rukometnih organizacija – IHF i EHF-a.
Da vas netko zaposli i kaže vam – pokušaj uništiti rukomet kao sport u narednih pet godina, vrlo vjerojatno u tome ne bi bili uspješni kao „momci“ i „djevojke“ u te dvije organizacije. Tim je ljudima palo na pamet da isti vikend bude završnica rukometne Lige prvaka, kad se igra i finale nogometne Lige prvaka. Dakle, samo jedan dan u godini treba izbjeći – samo taj, ali da, jedne godine (ako ne i dvije) se završnica rukometne LP igrala tada. Ne zaboravimo da se u tom sportu dogodilo da igrač u istoj sezoni s jednim klubom izbori završnicu LP, a onda za drugi igra na toj završnici. Da ne mislite da smo izmislili – radi se o Sagosenu, odgođena završnica LP-a odigrala se usred naredne sezone, nakon što je on iz PSG-a prešao u Kiel.
O rasporedu odigravanja utakmica da i ne govorimo. Potpuno je normalno da netko igra 29. prosinca utakmicu za klub, a onda početkom siječnja, najčešće drugog ili trećeg, pojavi se na pripremama reprezentacije kako bi odigrao veliko natjecanje. Finale EURO-a je 30. siječnja. Znate kad se nastavlja francuska liga, jedna od najboljih na svijetu? Četvrtog veljače, a PSG, čiji igrači će (gotovo) sigurno igrati finale petog veljače. I da, nemojte zaboraviti, pobjednik EURO-a je osoba koja je u 17 dana odigrala devet utakmica.
Dalje. Jučer, nakon što smo saznali protivnike u narednojn fazi, HRS na svom Instagramu objavi datume kada će Hrvatska igrati protiv Crne Gore, Danske, Islanda i Nizozemske. Ali, uz napomenu – satnice će biti poznate nakon potvrde EHF-a. Posljednji put kad sam čuo da se satnica utakmica određuje tijekom turnira bilo je početkom prošlog desetljeća kad su malonogometaši Gračišća otišli ranije s prvog dana turnira u Tupljaku pa im je organizator rekao „ćemo Vam javit kad igrate“.
I sad, na sve to, a nismo ni izbliza dotakli sve nelogičnosti vezane uz ovo veliko natjecanje, dodajte koronavirus. Možemo računati da će za par godina u matematičkim udžbenicima osvanuti zadaci za djecu: „Ako je izbornik Horvat imao 23 igrača danas, a sutra su mu otišla trojica, došla šestorica, pa dan kasnije stigla petorica, otišla dvojica, koliko je igrača na kraju imao izbornik?“ Ako Hrvatska, Njemačka ili neka od država koje imaju velikih problema s virusom osvoje medalju, to će biti ozbiljan financijski trošak za EHF.
Ali, ako i to zanemarimo, dolazimo do onoga što deklarira hrvatski rukomet. Nepravda. Nigdje nije toliko izražena kao u hrvatskom rukometu. Uopće se nećemo vraćati na slučaj „Metković“ ili činjenicu da desetljeće dva kluba nisu igrala ligu koju je na kraju osvojio jedan od tih, već na aktualno stanje.
Današnji istup Marina Šege govori sve. Ali, baš sve. Za one koji ne znaju, to Vam je vratar francuskog Montpelliera, devete momčadi tamošnjeg prvenstva koji nije pozvan na ovo EURO, bez da mu se itko uopće javio, a da su pritom pozive dobili, teško je nabrojati tko sve, ali recimo i to da se prvi put u povijesti dogodilo da netko danas sjedi kao sukomentator ‘na televiziji’, a sutra je s reprezentacijom.
Šego je danas za Net.hr otkrio kako ga je jučer zvao „team manager i glasnogovornik“, barem kako stoji na HRS-u, Ivica Maraš. Ne izbornik, ne trener, ne direktor reprezentacije, nego glasnogovornik i team manager. Taj zove.
Nelogičnosti oko samog izbora igrača je bilo toliko da bi se ova kolumna još više produžila, a ionako je već preduga. Zaključak je samo jedan – nitko nikada rukometu nije naškodio kao rukomet sam sebi.
