Nakon prvog dijela intervjua, danas donosimo i drugi dio s predsjednikom NSŽI-a Darkom Raić Sudarom koji je još jednom bio otvoren i direktan, kakav nije znao biti na početku svog mandata. Sve je jasniji smjer u kojem predsjednik želi da istarski nogomet ide, a to je sjajno.

Početak je prosinca, na službenim stranicama NSŽI-a kad „kliknete“ na „natjecanja“, otvori vam se samo popis klubova, nije unesen nijedan raspored ni rezultat. Tko je u NSŽI-u odgovoran za taj dio? Slažete li se da je pomalo sumanuto da klubovi ljestvice i rezultate gledaju i objavljuju na društvenim mrežama sa IstraSporta?

Pokrenuli smo društvene mreže jer smo shvatili da mladi pogotovo tamo prate naš rade i time smo im se nastojali približiti. E sada, naravno da je trebalo biti i na našoj stranici koju su ljudi koji vode klubove godinama pratili i navikli su se na to.

Znam da svaki bilten kada izađe bude objavljen na stranicama NSŽI-a i koji sadrži tablice i rezultate liga unutar našeg saveza. Prihvaćam kritiku i za nastavak prvenstva ćemo to ispraviti svakako. Slažem se da je to već trebalo biti napravljeno, ali pomalo se mijenjaju navike, mi moramo biti tu radi klubova i navijača i ovaj se propust mora ispraviti.

A vama hvala da ste to ovu jesen odradili umjesto nas i na tome da ste nam skrenuli pozornost.

Govori se i o kamerama, barem na utakmicama Prve ŽNL. Kakav je Vaš stav, slažete li se s tim te mislite li da je to ostvarivo već ovog proljeća ili ne?

Ja sam stava da nam kamere trebaju svugdje, jer sve je super dok se nešto ne dogodi, a kada krenu problemi javljaju se razmirice, svađe, a disciplinska komisija nema na osnovu čega prosuđivati.

Uz to, za samu našu emisiju bismo imali više materijala. Nerijetko čujem da je to povećavanje troškova, ali realno to je nekih 150-200 kuna po utakmici i nije tako strašno, uzimajući druge troškove u obzir. Poslati ćemo klubovima informativni letak da vidimo njihov stav, možda još pričekamo do ljeta, ali druga sezona sigurno kreće sa time, a do koje lige ćemo ići biti će stvar dogovora.

Postavljanjem kamera na utakmice županijskih liga izbjeći ćemo prepucavanja, steći realniju sliku naših sudaca, ponašanja klubova, svega što se odvija na susretima. Danas u doba mobitela i kamera moramo smanjiti na najmanju moguću mjeru manipulaciju snimkama, prikazivanje stvari iz samo jednog kuta i slične stvari, koje se događaju.

Što ćemo s juniorima? Kako spriječiti dva ili tri kluba u Prvoj ŽNL da nastave „prostituirati“ juniorske selekcije na način da one postoje samo i isključivo zato kako bi se seniori mogli natjecati u toj ligi? Postoji li tu rješenje, po Vama?

Pitanje stoji, ali tu se opet moramo vratiti na pitanje broja klubova. Imamo li dovoljan broj djece da imamo toliki broj klubova? Mislim da nemamo, posebno djece koja bi igrala nogomet. Jer mi kao da zaboravljamo da ima i drugih sportova. I onda se nameće pitanje smanjenja kriterija da bismo i dalje imali ovo. A koji je smisao igranja bilo koje lige ako nema mlađih kategorija, ja ne znam.

Smatram da stalno smanjivanje kriterija ne doprinosi rastu i razvoju, već padanju. U Istri je normalno da na prostoru od 20 km imate 8-9 klubova…naravno da nema dovoljno djece za sve njih, ali je pitanje zašto ih imamo toliko i mogu li se svi natjecati u višim rangovima natjecanja. Znamo da manji problem s djecom imaju gradski klubovi oni imaju djece za sve uzraste problem su manja urbana mjesta. Juniori trebaju, moramo se truditi oko njih. Jer oni su ona kategorija djece koju svi spominjemo, koju treba maknuti sa ceste. Oni su nam kritični i njima kao društvo moramo pomoći, izgurati ih kao zajednica na put sporta.

Malu djecu guraju roditelji, društvo, kada krene pubertet krenu i problemi. Tada mi kao sportska zajednica se moramo potruditi da su sa nama, da se bave nogometom ili bilo kojim drugim sportom. Teorija da će ih ostati kao i do sada pada u vodu kada se sjetimo kadeta. Vidimo gdje su nakon ukidanja, pogasilo se sve što nije bilo nužno za licenciranje.

Moje je pitanje gdje djeca nestanu, ako ih imamo u mlađim pionirima,pionirima ta djeca ne ispare, oni su tu. Što mi radimo da ih držimo blizu, da ostanu u nogometu, e to je drugi par cipela. Još jednu stvar želim naglasiti na ovu temu na zadnjoj skupštini odvijala se duga i iscrpna debata oko ukidanja juniora ili ne kao obavezne kategorije. Skupština je odlučila da kriteriji ostaju za sada kako je bilo i do sada to treba poštivati što ne znači da u budućnosti se neće promijeniti.

Kakva je situacija s glavnim tajnikom? Iako smo uvjereni da trenutni zadovoljava sve potrebe NSŽI-a, činjenica je da se približava mirovini. Znamo da nam nećete reći ime i prezime te ćete nam očitati bukvicu o demokraciji, ali recimo ovako – koje kvalitete tražite u novom glavnom tajniku – što novi treba imati?

Ma nemam namjeru nikome čitati bukvicu, vaše je da pitate i propitkujete, a kada je on u pitanju, malo ga njih voli kao Vi. Branko ide u mirovinu jer ju je zaslužio i odradio. Dao je nogometu veći dio svog profesionalnog života i treba mu reći i hvala.

Sam je predložio svoje umirovljenje što pokazuje da je svjestan da treba netko mlađi, sa više volje i energije da se uhvati u koštac sa svakojakim problemima koje taj posao nosi, a vjerujte da nije lako zadovoljiti tu masu klubova i pojedinaca u njima. Ime vam ne mogu reći jer ga još nemamo. Razmišljamo o nekim ljudima, ali nismo još definirali osobu.

Ono što mora imati ta osoba je ljubav prema nogometu, rad u njemu da razumije administraciju i materiju, mora imati i organizacijske sposobnosti jer je dobar dio tog posla upravo organiziranje natjecanja, kampova i sličnog. Volio bih da ima i menađerske vještine te da predlaže ideje kako da krenemo više stvarati projekte, a time i novac. HNS je otvoren prema tome, ali se u Zagreb sa pričom ne dolazi, već sa gotovim idejama.

Tako da prostora imamo, samo moramo znati što i gdje želimo. Vjerujem da ćemo se uskladiti oko te osobe, u ovoj histeriji jako je teško ostati priseban i planirati budućnost, ali u idućih šest mjeseci taj nam zadatak predstoji.