Okončana je prva četvrtina natjecanja u najelitnijem državnom nogometnom natjecanju. Doduše, ne kompletna. Dinamo ima zaostatak od dvije utakmice, a Rijeka, Hajduk, Lokomotiva i Istra 1961 jednu utakmicu manje. No, svejedno, određeni se zaključci mogu izvući.
Kada kažem da je nakon devet odigranih kola na diobi prvoga mjesta Osijek, sa, do sada, deset izgubljenih bodova, onda je sve rečeno. HNL je postao izjednačeno i izazovno natjecanje. E sad, jel’ to u pozitivnom ili negativnom smislu procijenite sami.
Osijeku nedostaje onaj Mierez od prošle godine. Onaj prvi strijelac natjecanja i to je vidljivo u ovom jesenskom periodu. Ni prošle godine momčad sa Drave nije igrala briljantan nogomet, no kada je zaškripilo bio je tu Argentinac koji bi razbucao sve oko sebe i nekako Osijeka dovukao do pobjeda. Ove godine toga nema, i zato je Osijek blijed. Prilično blijed.
Ono što je Mierez lani bio za Osijek, to je ove godine Josip Drmić za riječku momčad. Rijeka je čitavu ovu prvu dionicu natjecanja odigrala na individualnu kvalitetu pojedinih igrača. Nekada, najčešće, bio je to Drmić, nekada bi se priključio netko drugi, no Rijeka je, obzirom na kadar kojega je okupila, odradila prvu četvrtinu natjecanja sasvim solidno. Posljednji kiks koji je doživjela u sudaru sa Hrvatskim Dragovoljcem je ujedno i jedini prvi kiks riječke momčadi ove jeseni u HNL-u.
Dinamo je rasprodao previše toga. Odlasci Gavranovića, Majera, Kastratia, Jakića, Stojanovića i mnogih drugih znanih i neznanih, nisu dobro zatvoreni i nadomješteni. No, to nije puno značilo kroz HNL ove jeseni. Sa dvije utakmice manje i bodom manje od vodećih, zagrebačka je momčad tu gdje je i očekivala. Rasprodaja iz prve rečenice ovoga odlomka ipak je više utjecala na Dinamovu prezentaciju u Europi.
Hajduk? Više nego dobro, i iznad očekivanja. No, netko se mora priključiti Marku Livaji. Netko mora uz njega potegnuti kako bi Hajduk ostao na ovom nivo. Na diobi trećega je mjesta sa Dinamom, sa samo bodom zaostatka za vodećima, pa stoga i u Splitu mogu biti zadovoljni. Jedini problem je taj što su Splićani izgubili oba derbija. I onaj protiv Rijeke i onaj protiv Osijeka. I to oba na Poljudu. Ukoliko taj dio poprave u nastavku, od Hajduka možemo očekivati podosta ove sezone.
Gorica je, otprilike, tu negdje, kao i lani. Zaostatak za vodećima nije velik, no problem je što su momci Krunoslava Rendulića poraženi u sva četiri derbija. I to je pokazatelj da je Gorica još uvijek na diobi petoga mjesta HNL-a. Uz Lokomotivu. Lokomotivu koja može biti zadovoljna. Ostanak u ligi prošle godine u posljednjem kolu, uz napomenu slučajno, danas ih je smjestio šest bodova od vrha i šest bodova od dna. Tu negdje gdje zaslužuje i biti.
Šibenik je pozitivno iznenađenje. Uvijek je druga sezona nakon povratka među “elitu” najteža. No, Šibenik je od devet utakmica samo tri odigrao kod kuće i u sve tri je slavio. Pridodavši bod koji su ugrabili kod Slaven Belupa, sada su na deset osvojenih bodova i smjestili su se na sedmome mjestu. Mislim da su oni zadovoljni.
Istra 1961 se uz utakmicu manje (onu sa Dinamom), plasirala na osmom mjestu. Do toga ih je doveo Mauro Perković svojim pogotkom Slaven Belupu prije nekoliko dana. Da nije bilo toga, Puljani bi završili tamo gdje provode čitavo posljednje desetljeće. A realno, više od toga ni ne mogu, niti su zaslužili.
Slaven Belupo je pak najveće razočaranje prvoga dijela. Svladao je samo Dinamo, što je nevjerojatna činjenica. Šesnaestoga dana mjeseca srpnja uzeli su trobod na Maksimiru i nakon toga upisali još tri remija. Za momčad iz Koprivnice koja nas je naučila na mnogo bolja izdanja, zasista više nego poražavajuće.
Hrvatski Dragovoljac se dolaskom Davora Mladine probudio. Potaknuo je očito nešto u njima, probudio neki inat, i nakon šest prvotnih poraza, posljednje tri utakmice Sigećani su uzeli pet bodova. Slavili su kod Belupa, te neodlučeno odigrali protiv Gorice i Rijeke. Zasad dovoljno za poziciju koja ih vodi u drugoligaško natjecanje, no ipak mnogo vedrije i optimističnije gledaju na budućnost.
