Život ponekad sastavi čudne priče. Deni Zubčić je rodom iz Triblja kraj Crikvenice, a istarskoj nogometnoj javnosti postao je poznat kad je stigao u Pulu raditi u Istru 1961. Tamo se zadržao više od dvije godine, a kako sad živi na relaciji Madrid-Hrvatska, nismo ni sanjali da ćemo ga susresti usred Istre.
„Stigao sam sad na dva tjedna, porješavati nekakve privatne obaveze pa se vraćam u Španjolsku“, kaže na početku Zubčić, a nakon uvodnog „lakog razgovora“, vrlo je brzo tematika postala ozbiljna.
Naravno, kao netko tko je upoznat s ovdašnjim događanjima, vrlo smo brzo došli na „slučaj Kraljevica“. Deni je jedan od rijetkih bez interesa za rad u ovom bazenu trenutno pa smo ga uspjeli nagovoriti da nam da izjavu:
„Ma, prvi je problem što je Edi super dečko pa se o tome manje priča. Bio sam mu trener, on je bio vrhunski igrač i ako bude upola takav trener, imat će odličnu trenersku karijeru. Međutim, treba reći, on trenutno nije trener“, počinje Zubčić pa objašnjava:
„Pokušavat će to neki svoditi na osobne priče, ali to nema veze s istinom. Nepobitno je da je trenerska edukacija naporna, financijski i vremenski, a da nas ne štiti apsolutno nitko. Pazite, dosad su se takve stvari skrivale, što nije dobro, ali sad smo došli do toga da netko javno objavljuje da će trener bit netko bez licence. Netko licencu za seniore Kraljevice na kraju mora i izdati te pritom biti svjestan kako izdaje „lažnu“ licencu, za nekoga tko će sjediti na klupi, a najčešće su to ‘umirovljeni’ treneri.“
Nije trebalo previše izvlačiti iz trenera koji je od 2011. do 2020. godine radio u Turbini iz Triblja, Krku, Naprijedu, Crikvenici i na kraju Istri 1961 nakon čega je preselio u španjolsku:
„Problem je sustav, ne pojedinačna situacija. Treneri su u potpunosti nezaštićeni, a kriteriji i valoziranje je totalno pogrešno. Treneri se biraju na šanku, najčešće uz gemišt, a ja sam se u proteklom desetljeću nagledao svačega. Nudili su se poslovi trenera oružarima, uz dužno im poštovanje, igrač-trener je uhvaćen u ozbiljnom prijestupu pa je otišlo do ministra da bi se to rješilo…da sad ne nabrajam. Naravno, takve stvari odbijaju svakog koji je ovom poslu posvećen te se na taj način sve takve tjera van sporta ili države, ako se žele baviti ozbiljno ovim poslom.“
Za kraj, Zubčić nam govori zbog čega nema problema to javno reći: „Ovo je prevršilo svaku mjeru i žao mi je da je tako. Treneri su razjedinjeni, ali i nezaštićeni. Glupo mi je to govoriti, ali ako ne naglasim, onda će ispasti kao da se nekome nudim. Zaista nemam interesa trenutno raditi u ovoj regiji, iz više razloga opcije su mi samo zagrebački bazen i inozemstvo, nije mi potrebna samopromocija, nemam koristi od ovog, ali razočaran sam kad vidim da svi šute…“
Zubčić je iz istarskog nogometa izašao prošle godine kad je otišao iz pulskog prvoligaša, kaže, zbog različitih pogleda na viziju rada. Međutim, dobri odnosi su ostali, a u trenutku pisanja ovog teksta, Zubčić je nakon dolaska u Hrvatsku, došao i posjetiti Pulu gdje je ostao veliki broj dobrih prijatelja. „Iskustvo u Istri 1961 je bilo odlično i mislim da sam puno naučio“, kaže na kraju naš sugovornik.
