Home HRVATSKA I SVIJET Tenis HR Ruski dragulj iskoristio ispadanje favorita

Ruski dragulj iskoristio ispadanje favorita

SHARE
ATP Umag

Prošlo je prvih 28 godina ATP turnira u Umagu. Od onog prvog „Yugoslavia Opena“ do prošlotjednog izdanja, kompleks Stella Maris etablirao se kao mjesto sjajnog tenisa. Malo tko je, doduše, očekivao da će praktički cijela igračka krema napustiti Umag prije polufinala.

Najprije je koji dan prije početka otkazao nastup Yuichi Sugita (pobjednik Antalye prije mjesec dana), a na dan meča i Borna Ćorić, prihvaćen kao teniska zvijezda u usponu. Sam turnir donio je ispadanje Gillesa Simona, Benoita Pairea i Mikhaila Youzhnya već u prvome kolu, Gaela Monfilsa u drugome kolu, a Fabia Fogninija i Davida Goffina u četvrtfinalu.

Od nositelja su se dobro osjećali samo Paolo Lorenzi koji je izborio finale i Jiry Vesely kojega je izbacio Lorenzi (četvrtfinale). Ono najbitnije: za pobjednika imamo Andreya Rubleva, nema ni 20 godina, najmlađi je pobjednik Umaga ikada (nadmašio je čak i Carlosa Moyu).

Još uz to nije čak ni kvalifikacije prošao, ali je zato kao „lucky loser“ igrao na višem nivou u glavnom ždrijebu no što bi se neupućeni gledatelj nadao. Mladi Rublev tehnički podsjeća na svog ruskog prethodnika Nikolaya Davydenka (a i taj je osvojio Umag, gotovo pa usput dok je pecao ribe kraj zapadnoistarske obale), nije iskazivao suviše imaginacije u igri, niti izlazio na mrežu. Solidnim servisima do 200 km/h, igrom sa osnovne linije te čvrstim ravnim udarcima bez suviše „spina“ (najčešće na bekhend suparnika) polako je iskopao put do naslova.

U četvrtfinalu je svladao branitelja naslova Fogninija, a ruku na srce, taj je meč bio najvažniji, najzanimljiviji i najposjećeniji tijekom ovog izdanja turnira. Već tada se znalo da pobjednika u polufinalu čeka limitirani Dodig, a da je u donjem dijelu ždrijeba jedina potencijalna opasnost Lorenzi.

Podsjetio me Rublev na 2015. godinu kada je do naslova stigao Dominic Thiem. I tada je Thiem bio slabo prepoznatljiv u teniskom svijetu, sa jednim naslovom iza sebe i kao 26. na svijetu. Dvije godine kasnije ima osam naslova na kontu i sedmi je na ATP listi! Hoće li Rublev toliko „dignuti krila“ ostaje za vidjeti, ali svakako je među vodećim igračima mlade generacije.

Zanimljivo, vodeća tri ruska tenisača u ovom trenutku su također među pet najboljih igrača ispod 21 godinu. Rusija stvarno polaže dobre temelje za budućnost u vidu Rubleva, Karena Khachanova i Daniila Medvedeva.

Vidjeli smo i dvije egzhibicije, obje na isti kalup uz puno smijeha, igračkih spački i potpuno rasterećenog prebacivanja lopte preko mreže. Onu subotnju predvodio je Monfils, a u srijedu su glavni bili nekadašnji pobjednici Wimbledona Goran Ivanišević, Pat Cash i Richard Krajicek. Vjerujem da bi u budućnosti bilo zanimljivo vidjeti, za promjenu, igrački ozbiljan egzhibicijski meč između, recimo, kakvih legendi poput Ivaniševića i Krajiceka ili nekog drugog.

Turbulentno raspadanje Agrokora uzrokovalo je nestanak Konzuma kao glavnog sponzora turnira, što je dovelo organizatore u nedoumicu. Vlasnik licence turnira je Istraturist, koji je u procesu spajanja sa Plavom lagunom. Zbog toga iskorišten je trenutak i Plava laguna dobila je mjesto u imenu turnira za ovu godinu.

Više od samog imena turnir je muku mučio sa opasnošću da Plava laguna preseli turnir u Poreč, no čini se da to ipak (ni)je solucija s obzirom da se i dalje ulaže u poboljšanje stadiona i ATP kompleksa. Možda najveći problem je teška spojivost podloge i kalendara. Zemljani turnir u ovoj fazi sezone kada se s trave prelazi na američki kontinent i beton, nes(p)retno je rješenje.

Ove sezone je još Umag prvi put odigran u prvom tjednu nakon Wimbledona. Plan je jasan, ukoliko dobije dopuštenje ATP-a Umag će prijeći na betonsku podlogu. No, ATP je nepokolebljiv i za sada je teško zamisliti zeleno svijetlo za promjenu podloge.

Hrvatski tenisači. Gdje su? Ivan Dodig je dao sve od sebe, izborio je polufinale i potpuno zadovoljio. Na žalost, to i nije dovoljno opravdanje da je propustio zadnja četiri izdanja Umaga. Borna Ćorić je za sad lojalan. Lani je propustio Umag zbog Davis Cupa, ove godine zbog ozljede, inače je redovni gost.

Ivo Karlović radi ono što najbolje zna, nakon Wimbledona igra na travi Newporta i potom na betonu prije US Opena. U Umagu ga nema od 2008. godine, no lani je u ovo doba bio posebno efikasan (naslov u Newportu i Los Cabosu, finale Washingtona) što opravdava nedolazak na sporu zemljanu podlogu, pa iako se radi o „Croatia Openu“.

Marina Čilića nema treću godinu uzastopno. Velika je šteta da „friški“ finalist Wimbledona nije stigao u Umag pozdraviti navijače oko stadiona ili na stadionu. Bila bi to sjajna promocija za turnir da je, recimo, izašao na stadion prije, tijekom ili poslije, primjerice egzhibicijskog, meča u srijedu i mahnuo onim tri ili više tisućama gledatelja. Što ga je spriječilo, možemo samo nagađati.

Posebna je priča Goran Ivanišević. Čovjek po kojemu je stadion u Umagu dobio ime i koji uživa u ulozi promotora turnira zadnjih godina, nastupio je za igračkih dana samo jednom – 1990. godine – u Umagu.

Ironično, tada turnir nije bio „Croatia Open“, pa u tom kontekstu možemo bocnuti „Zeca“ da nikada nije nastupio na „Croatia Openu“. Baš kao ni Mario Ančić koji je prije nekoliko godina ipak istaknuo namjeru da debitira, ali je zbog ozljede najzad otkazao.

Još bolja priča je Ivan Ljubičić koji je u Umagu nastupio 12 puta, unatoč tome što je samo jednom stigao do polufinala i što bi sigurno daleko bolje prolazio na betonu. Ljubičiću se nema što prigovoriti, dapače, već kad je centralni teren imenovan po „Zecu“, „Ljubo“ je zaslužio da cijeli kompleks nosi njegovo ime jer najveća je legenda turnira uz Slavka Rasbergera i Carlosa Moyu.

Pružio je i ovogodišnji Umag pregršt tenisa, razne zabave oko stadiona, pokoju novost, a sve sa ciljem da se i dogodine vrati život u kompleks za 29. izdanje turnira na umaškoj ljepotici.