Home Košarka Ostalo SJAJNA PAZINSKA KOŠARKAŠICA: “Ovo je prilika da pokažemo da naša košarka valja”

SJAJNA PAZINSKA KOŠARKAŠICA: “Ovo je prilika da pokažemo da naša košarka valja”

SHARE

Lea Miletić je jedna od najboljih istarskih, ali i hrvatskih košarkašica na svojoj poziciji. „Naša“ Pazinjanka proteklu je sezonu bila upravo sjajna u klubu teškog izgovora „Piestanske Cajky“, u slovačkoj prvoj ligi.

Sada je na okupljanju reprezentacije, ali smo, osim na nju, vrlo ponosni i na činjenicu što nam se uvijek odazove kada ‘gnjavimo’ s pitanjima.

Lea, jesi umorna, sezona je tek završila, već si na pripremama reprezentacije?

Iskreno, bila sam umorna, da. Veoma. Jedva sam čekala da sezona u Slovačkoj završi i da dođem doma i odmorim barem tih 10 dana koliko sam dobila između kraja klupskih obaveza i početka reprezentativnih priprema. I to sam i ostvarila.

Bilo mi je dovoljno da se malo resetiram, da udahnem i usporim, barem što se tiče treniranja. Naravno, taj tempo doma bio sve osim spor, bila sam svjesna da samo jurim naokolo s ciljem da vidim što više članova obitelji i prijatelja.

No, to sam ja. Obožavam biti na 100 mjesta u isto vrijeme. Pripreme s ‘repkom’ su započele u srijedu, 12. svibnja, i trenutno smo u Svetom Martinu. Nadam se da će sve ići prema planu, da nas nikakve ozljede ili virusi koji haraju svijetom neće usporiti.

Sezona iza tebe je bila fantastična. Najučinkovitija si igračica lige, na prosjeku „double-doublea“, 14 koševa i 11 skokova…Bila si i prije odlična košarkašica, ali jesi li ove sezone igrala najbolju košarku svoje karijere? Što se dogodilo/poklopilo, uz tvoj posvećeni rad, naravno?

Prvo, hvala. Nije to bila loša sezona za mene, ali uvijek može bolje, tako se barem kaže. Definitivno je bila zanimljiva sezona, puna nesigurnosti. Imale smo sreću da su se utakmice odigravale unatoč svim lockdown-ovima koji su se u međuvremenu događali u Slovačkoj.

U Čajkama sam bila jedna od nositeljica igre pa vjerujem da mi je to davalo vjetar u leđa, to ‘moranje’ da se stalno dokazujem, da stalno nabijam sve veći tempo kojeg su ostale igračice trebale pratiti.

Također, da skrenem pažnju sa svjetskih zbivanja, koncentrirala sam se na treninge i utakmice što sam više mogla, pa je vjerojatno i to doprinijelo dobrim brojkama na kraju sezone. Nažalost, doma sam se vratila samo sa srebrom, nedostajalo nam je samo malo da se domognemo zlata, ali eto… nismo. Sve u svemu, mogu reći da sam zadovoljna proteklom sezonom.

Vratit ćemo se na košarku, ali kratko, kakav je Pieštany grad, s kojim našim bi ga usporedila?

Dobro pitanje, za ovo moram malo razmisliti. Hm, mislim da bih ga usporedila s Porečom, ali nekom većom verzijom Poreča. No, iako PN nema more, po cijenama nekretnina su tu i tu. Ludo! Ali je dosta živahan grad, kad je sve normalno, ove godine je bio totalna suprotnost tome.

Mislim da nisam doživjela sve njegove čari, ali prema pričama drugih, to je dragulj Slovačke. Dovoljno je blizu Bratislave, dakle i Austrije i Beča, a opet daleko. Blizu je i Tatrima. Prekrasan gradić za mirno odrastanje i uživanje u prirodi.

Za manje od mjesec dana počinje EP – s kakvim očekivanjima idete na zapad Europe? Jesu li naporne pripreme?

Mislim da smo sve do jedne veoma uzbuđene za predstojeće natjecanje. Ovo je prilika da pokažemo da hrvatska košarka valja i da vratimo Lijepu našu natrag na mapu država s odličnom košarkom.

Mislim da izbornik cilja vrlo visoko i vjeruje u svaku od nas. Tek smo na početku priprema, do ovog trenutka smo odradile tek četiri treninga, ali mogu reći da smo nabile dosta dobar tempo. Nas je ovdje 15, a još će se dvije igračice pridružiti tijekom priprema; dakle, nas 17 se mora boriti za 12 mjesta u ekipi.

A realno, sve to želimo. No, to je dobro za nas jer tempo neće biti lak niti na prvenstvu, ipak se tamo susrećemo s najboljim ekipama u Europi. S nestrpljenjem očekujem što 12 odabranica Stipe Bralića može ostvariti na EP2021. Nadam se da i vi.


Da, Lea, i mi očekujemo utakmice reprezentacije i sigurno ćemo navijati za Hrvatsku, ali ipak, s posebnom pažnjom i ponosom pojačati fokus kad lopta stigne do tebe, Ivane, Nine i svih ostalih “malo više naših”. Sretno svima!