Obzirom da je osoba direktno uključena u priču urednik portala na kojem se intervju objavljuje, za kreaciju pitanja i vođenje intervjua zamolili smo kolegu Borisa Vidulina, inače nogometnog novinara Glasa Istre koji je upućen u aktualno stanje.
Tematika je sutrašnja Skupština Zbora trenera IŽ za koju je pet potencijalnih članova IO-a jučer povuklo kandidaturu. Među njima bio je i Elvis Uravić, urednik portala IstraSport i nogometni trener.
Zbog čega si uopće krenuo u tu priču? Što te nagnalo da pokušaš postati članom IO ZNT-a?
Moj nekadašnji trener Moreno Kanciani jednom mi je prilikom rekao: „Najveća razlika između mladog i starog čovjeka je ta što mlad čovjek uvijek traži promjene, a starije osobe se istim protive.“ Jako se često sjetim njegovih riječi. Sada, s 28 godina ‘na leđima’ htio sam „oživjeti“ ovu udrugu trenera koja to ustvari nije. Zbor trenera IŽ je ustvari svojevrsni alat nekolicine ljudi, neki bi rekli i pojedinca koji od toga ima(ju) mjesečnu financijsku korist.
Ako je proračun te udruge 93 tisuće kuna, a od toga 58 trošimo na profesionalnog tajnika koji prema mom sudu nema više od dva sata vremena mjesečno posla u prosjeku te smo u 2018. još 13 tisuća kuna potrošili na reprezentaciju, više od šest tisuća kuna na ‘ostali materijalni trošak’, onda je jasno čemu i kome služi ta nazovi-udruga.
Obzirom da sam razočaran, biti ću i malo bezobrazan – kakav je to telefon koji u godinu dana 3097 kuna? Ja na mobitelu imam neku “all inclusive” tarifu i ne košta me više od 200 kuna mjesečno. Međutim, to su konkretne, ali banalne stvari, dok je stvarni problem sistem, odnosno to što trenere ova problematika ne zanima. Zbog toga ova udruga to nije već neko vrijeme.
Što si mislio ti u tome promijeniti?
Pazite, ja sam obje moje licence i sve moje trenerske edukacije platio vlastitim novcem, nije mi to napravio nijedan klub, a uz financijsku stranu, treba za to pronaći i vremena. Danas postati trener nije nimalo lako bilo ni meni, a ja sam imao „hordu“ dobrih ljudi, trenera koji su mi pomogli na račun dobrih odnosa dosad. Ovim putem se svim kolegama trenerima zahvaljujem na literaturi, savjetima i bilo kakvoj drugoj pomoći, ali moramo biti svjesni kako sam ja zbog svog posla u povlaštenoj situaciji jer imam dostupan veliki broj stručnjaka koji su ujedno i kvalitetni ljudi.
Mladi treneri to nemaju i jako im je teško doći do informacije te se vrlo često osjećaju kao da su „sami na svijetu“. Pa i ja sad radim posao koji bi trebao raditi Zbor trenera – dajem informacije mladim trenerima kako se prijaviti na C ili UEFA B licencu, kako se plaća članarina, zbog čega moraju pohađati predavanja…Jednostavno, Zbor trenera IŽ je apsolutno netransparentno tijelo koje ne polaže račune nikome, a samim time svrha je samo sebi.
I što sad?
S moje strane, ovo je završena priča. Okupio sam se ispred sebe moralne i pametne ljude koji su trebali biti zamašnjak promjena. Znao sam da ćemo naići na otpor, ali da ćemo se spuštati toliko nisko, nisam vjerovao. Kad sam uvidio da bi se mogao „uprljati“, upitao sam se „je li to toga vrijedno?“. Odgovor ne treba previše tražiti – jasno da nije.
Trenutno imamo dva smjera od kojeg treneri skupštinari trebaju izabrati jedan. Prvi je da novi Izvršni odbor Zbora trenera podigne cijenu članarina za trenere te podigne plaću tajniku, tko god on bio, ili da se ta tvorevina jednostavno likvidira i da Savez sam licencira trenere jer realno, za to je potrebno napraviti zasebni podračun i uz srednje znanje u Excelu kreirati bazu podataka. Ako treba jednom godišnje nekoga uzeti honorarno dva tjedna, biti će mnogo učinkovitije i jeftinije.
Ovaj sjevernokorejski način izvještavanja o radu Udruge i činjenica da ona još uvijek postoji iako se dvije i pol godine nije održao sastanak Izvršnog odbora možda najviše govori kome je i koliko potreban ovakav Zbor trenera IŽ.
Za kraj, naravno da ostajem na dispoziciji svim mladim trenerima i dalje. Iako za te usluge ne primam i ne želim ni kune, a kamoli 3000 kuna mjesečno, mlade nogometaše s afinitetom treba “gurati” u trenerski posao i ja ću i dalje s guštom pomoći svakome tko me zatraži bilo što. Na sreću, za ove tvrdnje imam veliki broj svjedoka, zbog čega sam možda i ovom istupanju bio nešto oštriji.
(B.V)
