Iako ga već mnogi iz istarske sportske javnosti dobro znaju, napraviti ćemo kratku „šetnju“ njegovim životopisom. Ovaj 32-godišnji Makaranin je kao mladi nogometaš dobio stipendiju za studiranje i igranje nogometa u SAD-u te se tamo i počeo baviti trenerskim poslom, u klubovima imena San Ramon i California Magic.
U Dinamo dolazi 2014. godine, a onda nakon dvije godine postaje pomoćni trener, i to vrlo uspješni, kadeta njemačkog bundesligaša Kolna. Tada, 2019. godine dobija poziv iz poljskog Zaglebie Lubina, trenira U17 momčad te stiže poziv koji možda nije bilo logično prihvatiti, ali isto tako – vjerojatno nije bilo ni moguće – onaj splitskog Hajduka.
Velikan iz Splita bio mu je „dom“ gotovo tri godine, a u tom je periodu uveo mnoge promjene u rad omladinske škole Hajduka, u vrijeme dok je bio zamjenik, odnosno prvi suradnik Bori Primorcu. Prije dolaska u Pulu, bio je sedam mjeseci i sportski direktor slovenskog prvoligaša Radomlja.
Na jug Istre stigao je s ne previše „pompe“, ali je svojim postupcima natjerao mnoge da ozbiljnije obrate pozornost na njega. Svi se slažu da barata materijom i znanjem, sada je samo upitno je li oštar ili preoštar? Neki će reći da je i došlo vrijeme u Puli za takvog nekog…
Odmah na početku, pustimo sad navijačka opredjeljenja. Slažeš li se s konstatacijom da je Dinamova omladinska škola trenutno (ili u vrijeme kad si ti bio) najbolja u Hrvatskoj, i ako da – što to ona ima (ili je imala) u odnosu na ostale? Naravno, nadam se da odgovor nije samo „novac“.
Što se tiče trenutne situacije ne bi se složio, dok ako pričamo o zadnjih desetak godina i stvaranju brenda na europskom pa čak i svjetskom nivou, tu je Dinamova škola daleko ispred svih u Hrvatskoj.
Prije nego krenemo u raspravu, bitno je definirati što znači riječ “najbolja“? Po meni “najbolja“ je ona škola koja najbolje prepoznaje potencijal igrača, najbolje radi s tim potencijalom i ima najbolji sustav koji tom potencijalu olakšava prilagodbu na seniorski nogomet i stvaranje vrijednosti za seniorsku momčad tj. klub.
Ako razmišljamo na taj način ja bih rekao da je Hajduk preuzeo titulu “najbolja“ zadnjih 5-6 godina, s tim da sigurno moramo spomenuti i NK Osijek koji je dosta uložio u akademiju i infrastrukturu, te doveo po meni odličnog voditelja Danijela Jumića koji je kvalitetno radio ranije za NK Istru 1961.
Izrazito je bitno razdvojiti snagu brenda (dugoročno) i najbolji rad (kratkoročno) kada pričamo o omladinskoj školi. Dinamo je najranije od svih klubova krenuo u ozbiljan rad sa mladim igračima zasnovan na znanstvenim činjenicama.
Dinamo je krenuo 2008. godine dolaskom Romea Jozaka i ljudi koju su radili s njim, dok je Hajduk krenuo otprilike 2015. godine sa ozbiljnim radom.
Tu se stvorila razlika u brendu omladinske škole koju Hajduk sada malo-pomalo stiže. Na taj način ja vidim i budućnost razvojnog procesa NK Istra 1961.
Mislim da kratkoročno već kroz šest mjeseci do godine dana možemo podignuti kvalitetu rada u NK Istra 1961 da budemo među tri “najbolje“ omladinske škole u Hrvatskoj, dok za stvaranje brenda, kojeg Istra već donekle ima zbog igrača u seniorskoj momčadi, će nam trebati 3-4 godine sustavno kvalitetnog rada.
„Ono na čemu trebamo dosta raditi je pitanje tko su ljudi koji rade na karakteru djece“
U jednom razgovoru si rekao kako će se nogomet u narednih deset godina najviše razvijati na psihološkom planu. Osobno, već sam u nekoliko javnih istupa rekao rečenicu: „Selekcija se, između plejade kvalitetnih, treba raditi prvenstveno na karakteru igrača“. Slažeš li se s njome, radi li Istra 1961 tako ili smatraš da je ipak pretjerano to reći?
Mislim da razmišljamo isto, ali ja bih se malo drugačije izrazio. Selekcija se ne treba raditi samo na karakteru igrača, ali sigurno da je to možda najbitnija stavka u kojem smjeru ide moderan nogomet i kako će izgledati za desetak godina.
Nogomet je danas globalno zastupljen u doslovno svakom kutu planeta Zemlje. Shodno tome rad sa mladim igračima iz dana u dan napreduje. Danas kada gledate utakmice najboljih reprezentacija svijeta protiv manjih država, nećete vidjeti utakmicu u kojoj inferiorna ekipe ne pređe centar igrališta ili nema barem 3-4 udarca po golu. A, to se prije desetak godina događalo.
Tehničko-taktički razvoj igrača je danas dostupan svima. Internet i migracija trenera je donijela solidnu tehničku obuku apsolutno svima, a taktiku danas igrač može doslovno učiti samim gledanjem nogometnih utakmica i videa na internetu. Ono što sve više čini razliku je sinkronizacija igrača unutar jedne ekipe i podređivanje kolektivu svakog kvalitetnog individualca.
Što želim reći, da izvanserijski igrač (te-ta) ne može danas preživjeti selekciju ako nije karakteran i radi na sebi svaki dan, te se podređuje momčadskim ciljevima.
S tim da ako je netko samo karakteran, to mu neće biti dovoljno za internacionalni nivo nogometa, a u budućnosti niti za nacionalni (HNL). Jednostavno, selekcija je danas sve detaljnija i morate imati sve. A da bi imali “sve“ morate biti karakterni tj. mentalno jaki i inteligentni.
Ono na čemu trebamo dosta raditi je pitanje tko su ljudi koji rade na karakteru djece. Postoji jedna odlična uzrečica: „Djeca su izvrsni imitatori. Zato im dajte nešto izvrsno za imitaciju“. Ako tražimo od djece da budu karakterni, da li smo im dali odlične primjere karakternosti? Da li mi kao treneri smo svjesni naše odgovornosti svakog treninga i da li smo svjesni naše privilegije?
Idemo na uže teme. Istra 1961 – kada stiže poziv, jesi li se nećkao, što te privuklo?
Mogu reći da sam detaljno analizirao ponudu i tražio čistu sliku po pitanju hijerarhije i odgovornosti. Dosta dugo sam pregovarao sa Hajdukom o produženju ugovora i na kraju kada se nismo uspjeli dogovoriti, bilo mi je bitno da sljedeći posao kojeg prihvatim bude dugoročna priča.
Mislim da sam dosta teška osoba po pitanju kompromisa. Spremam sam raditi kompromise koji su bitni za profesionalni razvoj kluba u kojem radim, ali ako osjetim da dugoročno ti kompromisi ne donose napredak, onda se zahvalim i odem.
Kod razvoja mladih igrača je najbitnija vjera u proces. Sa sportskim direktorom Sašom Bjelanovićem sam dosta pričao o tome i osjetio sam da vjeruje u razvoj mladih igrača i ponudio mi je da to bude moj dio posla.
Također, ono što sam pratio Istru u HNL vidio sam da trener Garcia daje šansu mladim igračima i igra razvojan nogomet koji kao stil olakšava i ubrzava mladom igraču integraciju u seniorski nogomet.
Da pojasnim, razvojan nogomet baziran na nadigravanju protivnika se bazira na kvalitetnijim odlukama igrača, u čemu mladi igrač ako je dobro pripremljen kroz omladinsku školu može parirati starijem i iskusnijem igraču, dok ako vam je igra bazirana na duelu i trci (fizičke komponente) mladi igrač u većini slučajeva neće se moći tako brzo se adaptirati zahtjevima seniorskog nogometa.
Nemojte me krivo shvatiti, mi želimo da se igrač razvije u sva četiri elementa maksimalno; tehnika, taktika, fizički i mentalno, ali fokus mora biti naslonjen na navedeno.
Generalno Istra 1961 mi je uvijek bio interesantan klub zbog svoje lokacije i društva u kojem obitava. Ovdje nema toliko pritiska na igrače, a ljudi vole domaće dečke. Također, ići ću do tih detalja da mi se sviđa stadion Aldo Drosina i to da stadion nema atletsku stazu . To su sve sitni detalji koji rade razliku kada želite stvoriti uspješnu omladinsku školi i klub koji će nadmašiti svoje realne mogućnosti. To su razlozi mog dolaska.
„Meni je nejasan koncept da netko može razmišljati na način “ovo je moje“ i iskorištava pravni sustav…“
Ne volim pričati s „figama u džepu“ pa ću te pitati otvoreno – jesi li svjestan kako si sa nekim svojim potezima „stao na žulj“ pojedincima koji su do tvog dolaska živjeli kao ‘bubreg u loju’? Kako se osjećaš u Puli, ima li pritiska, kako ti je raditi?
Ne razmišljam na taj način. Ne gubim vrijeme niti razmišljati o tome. Mislim da je u NK Istri 1961 hijerarhija vrlo jasna i jednostavna. Imamo vlasnike, predsjednika, generalnog direktora i sportskog direktora.
Sa svima sam pričao i rekli su mi isto: “Želimo imati vrhunsku omladinsku školu i stvarati vrijednost za klub na nogometnom tržištu“. Koliko vidim i osjećam ljudi oko kluba žele isto. Osobno osjećam se super u Puli. Osjećam da s dobrim i poštenim radom možemo dovesti ljude na tribine.
Prva dva mjeseca u klubu sam proveo analizirajući igrače tj. potencijal koji razvijamo kroz omladinsku školu. Ono što sam vidio je izrazito pozitivno i mislim da imamo dosta potencijala za seniorsku momčad Istre 1961, te nekoliko igrača koji imaju potencijal za internacionalnu karijeru. Ono što je bio sljedeći korak u analizi je kvaliteta ljudi koji rade na razvoju potencijala tih igrača.
I tu je stvar vrlo jasna, oni koji imaju tri stvari: kvalitetu, motivaciju i otvorenost da se razvijaju će ostati dio omladinske škole. Dok oni koji nemaju će tržište i vrijeme zamijeniti kvalitetnijim kadrovima. Mislim da je to na slobodnom tržištu sasvim normalno. Živimo u otvorenom društvu s liberalnim tržištem radne snage.
Iako ne pričam puno, osjećam i vidim jako puno, pa ću pretpostaviti da znam na što se referirate i još jedan put ću ponoviti svoju raniju konstataciju.
Jesmo li svjesni naše privilegije da radimo sa djecom? Jesmo li svjesni naše odgovornosti da njihova budućnost ovisi o našoj motivaciji, svakodnevnim potezima i kvaliteti treninga?
Meni je nejasan koncept da netko može razmišljati na način “ovo je moje“ i iskorištava pravni sustav tj. određene zakone da uzima od omladinske škole ili otvara bolovanja kako ne bi radio sa djecom jer mu se nešto ne sviđa?
Ja osobno kada mi se nešto ne sviđa, odem s tog mjesta na mjesto gdje mi se stvari sviđaju i radim na tome da dokažem da sam bio u pravu.
Takve ljude i tražim za suradnju, pa sam izrazito zadovoljan da smo vratili gospodina Gorana Vujicu na poziciju koordinatora vratara u školi. Tu nam se također priključio Ljubomir Rnjak “Bubi“ na poziciji koordinatora fizioterapeuta, kojeg mislim da ne trebam previše predstavljati.
Također, imali smo i nevjerojatnu sreću i ‘tajming’ da nam se priključio Mario Jovanović na poziciji koordinatora kondicijske pripreme. Gospodin Jovanović se vratio živjeti u Pulu, a ranije je radio u Aspire akademiji u Kataru, City Lions Singapuru i mladim reprezentacijama Hrvatske.
Imati takvog profesionalca da radi sa djecom i prenosi znanje mlađim kondicijskim trenerima poput izrazito kvalitetnog Tihana Arapovića je privilegija za klub. Niti jednog od ove trojice koordinatora nije bilo lako privući, ali mislim da su osjetili viziju i entuzijazam koji imamo za budućnost kluba.
Također, doveli smo i Mirjana Červara koji se dokazao kroz NK Uljanik kao mladi trener s velikim potencijalom. To je put za dalje. Želimo iskoristiti svu kvalitetu stručnog kadra kojeg imamo u Puli i Istri, a ukoliko su te osobe bili ranije i igrači tj. polaznici omladinske škole je jedna dimenzija više. Ako su danas svjesni i kritični ljudi, oni najbolje iz svog iskustva znaju što je potrebno djeci, klubu i omladinskoj školi da bude bolje nego jučer.
„Znate, na svaki sastanak sa trenerima omladinske škole zakasnim pet do deset minuta“
Možda ću promašiti pitanje, ali moram pitati. Šah? Je li ti to strast ili nekakva ciljana vrsta mentalne vježbe?
Pretpostavljam da se referirate na okrugli radni stol u uredima omladinske škole. Znate, prvu stvar koju sam htio promijeniti kada sam došao je prostor u kojem ljudi iz omladinske škole rade. Iz svih ormara smo izbacili papirnate biltene od prije dvadesetak godina i stavili opremu za rad poput kamera, projektora, tableta itd.
Šah je jedan od onih stvari koje simboliziraju da koliko god pratio moderne trendove i tehnologiju moraš biti spreman se nositi sa činjenicom da trebaš znati koje figure imaš i što one točno mogu. Figura “konj“ se kreće na L, a figure “top“ samo pravocrtno. Isto tako je i u nogometu, moraš znati tko što može i iskoristiti vrline svake figure.
Šah je idealan za razvoj strateškog razmišljanja i mislim da je igra koja može puno pomoći trenerima. Također, meni dobro dođe da privučem ljude da se druže. Znate, na svaki sastanak sa trenerima omladinske škole zakasnim pet do deset minuta.
Oni možda misle da sam zaboravan ili loše organiziran, dok ustvari moj je cilj da malo pričaju između sebe bez moje prisutnosti i stvaraju konekcije. Pa eto, neki su čak zaigrali i šah.
„Nisam uspio uvjeriti par igrača 2004. godišta da ne odu iz juniora uz negativan gorak okus“
Istarski bazen. Je li, po tebi, važno da Istra 1961 koristi igrače iz istarskog bazena ili je nužno da „proizvodi“ igrače, nebitno bili oni iz Makarske, Skopja, Beograda ili Vrsara?
Po meni u tom pitanju ne koristimo veznik “ili“ već “i“. Od toga sve počinje i završava. Nogomet se igra za navijače, da bi stadion bio pun. Ja počinjem od toga da prvo želim pronaći djecu sa nogometnim potencijalom koji žive u ulici Mate Balote, prva zgrada do stadiona Aldo Drosina.
Zašto? Pa zato što je njihovim roditeljima najlakše doći na stadion pogledati utakmicu i napuniti stadion. Kada skupimo sve iz ulice Mate Balote onda idemo dalje.
Pokušat ću biti malo detaljniji sa svojom filozofijom selektiranja djece. U omladinskoj školi smo implementirali kategorizaciju POTENCIJALA igrača. Prve dvije kategorije su “TOP POTENCIJAL“ – igrač koji na vrhuncu karijere može igrati za A reprezentaciju Hrvatske i internacionalne klubove, te druga kategorija “POTENCIJAL“ – igrač koji na vrhuncu svoje karijere igra za NK Istra 1961 u najvećem rangu hrvatskog nogometa.
Mi želimo do kategorije U15 ‘proselektirati’ cijeli poluotok Istre i imati u svom sustavu sve igrače iz ove dvije kategorije. Realnost je da na populaciju od 200,000 ljudi možemo imati 2-3 igrača u prvoj kategoriji top potencijala. Ukoliko kao klub imamo mogućnost dovesti nekoga iz Makarske, Splita ili Zagreba tko posjeduje top potencijal to ćemo i napraviti, jer stvara u budućnosti vrijednost klubu. Koliko znam i slušam danas svi istarski mediji prenose kako Dion Drena Beljo igra za Augsburg.
Ono što je bitno, da igrače druge kategorije, kojima je maksimalan doseg 1. HNL i seniorska momčad NK Istra 1961 ne trebamo dovoditi van granica istarskog poluotoka. To bi značilo da sustav funkcionira.
Pojasnit ću što mislim. Znate, top potencijal i njegov izlazak u seniorski nogomet je često stvar toga da omladinska škola samo mora odraditi prosječan posao, imati pedagoški zdrav sustav i takav igrač će uspjeti.
Kada pokušavate procijeniti ima li neka omladinska škola kvalitetan sustav, njega valorizirate kroz broj igrača druge kategorije koji su uspjeli doći u seniorsku momčad.
NK Istra 1961 u mojim dugoročnim vizijama treba imati barem 50% i više igrača u rosteru prve momčadi koji su prošli omladinsku školu svog kluba. To ne moraju biti sve mladi igrači.
To uključuje i određen broj igrača između 30-35 godina koji se vraćaju u klub te svojim iskustvom, kvalitetom i vrijednostima štite DNA kluba i pomažu novim generacijama u prilagodbi na seniorski nogomet.
Mislim da je neuspjeh omladinske škole da danas u seniorskoj momčadi NK Istra 1961 nemamo takav profil igrača iz Istre. To su u ovom trenutku fenomenalni momci poput Galilea, Mlinar, Erceg i Blagojević, ali nažalost nitko iz Istre. Ukoliko uspijemo provesti ovaj dugoročan plan i program, očekujem da će stadion Aldo Drosina na domaćim utakmicama biti potpuno rasprodan.
Također, nije selekcija samo igrači. Moj je cilj da kada završim posao u Puli, stvorimo koordinatora razvoja iz Pule. Ta osoba se mora nastaviti razvijati, nositi se sa zahtjevima i podignuti proces razvoja na još veći nivo.
Za kraj, tri HNL ekipe, kako ih zovemo – pioniri, kadeti, juniori. Koliko si zadovoljan izvedbama i rezultatima tih momčadi te razvojem igrača pojedinačno?
Izvedbama sam pozitivno iznenađen. Dok rezultatski pritisak dajem samo juniorima, koji uz razvoj moraju naučiti pobjeđivati, ali ne pod cijenu da zanemaruju razvoj individualca.
Pioniri trenera Banovića igraju jako dobar nogomet i imaju veliki broj igrača s visokim potencijalom. U zadnjim kolima smo igrali protiv Dinama s kojim smo počeli ovaj intervju, i ono što me izrazito veseli da smo drugo poluvrijeme potpuno dominirali terenom i držali ekipu Dinama u niskom bloku.
To nije lako. Mislim da je trener Banović uz sve svoje vrline i mane već nekoliko godina jedan od najboljih trenera u Hrvatskoj za kategoriju pionira U15.
Trener Božac s kadetima postiže čak i jako dobre rezultate, što nije primaran cilj. Ono što me veseli je da svaku utakmicu kreće sa 4-5 igrača ulaznog godišta. Ako to usporedite s ostalim ekipama HNL nitko nije ni blizu toj brojci.
Juniori trenera Bubnjića su imali težak posao, jer dosta igrača trenira sa seniorskom momčadi, a ta generacija 2005. je navikla biti rezultatski uspješna kroz prošle godine, pa to stvara frustraciju koja im je nepoznata.
Također, ta ekipa je imala par anomalija koje mislim da smo sada riješili. U stožeru su sada Luka Mataja i Mario Jovanović, te vjerujem da sada glavni trener Bubnjić ima dobru sinergiju i stručni stožer da podigne rezultatski dio ovog proljeća.
Za mene osobno najveći neuspjeh osjećam što ove zime nisam uspio uvjeriti par igrača 2004. godišta da ne odu iz juniora uz negativan gorak okus. Iako su većinom ti dečki otišli igrati seniorski nogomet, što je pohvalno i donekle uspjeh omladinske škole, mislim da taj segment moramo unaprijediti i dovesti na razinu da djeca ne žele ići, a mi ih ustvari usmjeravamo i nagovaramo da idu igrati seniorski nogomet što ranije u lokalne klubove.
To bi bio pravi način, jer na taj način znam da će i dalje ostati navijači NK Istre, te podržavati svoj klub na domaćim utakmicama. To je vizija i siguran sam da ćemo uspjeti.
