Za prvo izdanje rubrike „Srijedom pošteno“ odabrali smo Borisa Vidulina. Moramo biti iskreni, oko svakog Silvestrova ga „ugostimo“ na IstraSportu, a sada smo ‘ubili’ dvije muhe istim udarcem. Poznati novinar Glasa Istre bio je opširan i konkretan, a malo je i po nama „opleo“.
Ko bi gori, sad je doli, i obrnuto. Ti si mene pitao jesam li preblag prema NSŽI-u. Sad ja tebe pitam, jesi li ti pregrub? Ide li NSŽI po tebi prema naprijed, je li situacija bolje nego prije tri ili pet godina?
Osobno smatram da sam realan, no to bi ionako odgovorili svi. Puno se puta dogodi da mi spočitavaju kako sada odjednom, govorim unazad nekoliko godina, ništa ne valja u Savezu, sve je loše, nitko ništa ne radi, ne poštuje se pravilnik i druge stvari.
To nije istina, i prije mene su se događale svakojake gluposti i mimoilaženja pravilnika samo što se o tome nije pisalo. To je znao uski krug ljudi koji je bio međusobno povezan u i oko nogometa i sve je bilo zataškano. Sada u doba interneta i svih modernih čuda, većina stvari, nažalost ne sve, izlazi u javnost , a njihov je problem što djeluju baš u vrijeme kada ja pišem i tu se osjećaju malo pogođenim.
Dakle, ne smatram da ih napadam bez razloga, iako će oni puno puta reći na bilo koju moju opasku, citiram, „E kada bi to bio najveći problem u NSŽI-ju, bilo bi super“, kraj citata. No, nikada nisu rekli koji je onda to najveći problem i tko je taj koji odlučuje što je problem i što će se raditi po pravilniku, a što će se zaobilaziti ili „zatvoriti jedno oko“.
Ima primjera gdje se Savez slijepo drži pravilnika, a ima primjera gdje ga svjesno krši i to je ono što se nije promijenilo u odnosnu na prijašnju postavu. Nebrojno sam puta pitao zašto je tome tako, isto toliko nebrojeno puta ostao sam bez odgovora jer ga oni jednostavno prešućuju.
Naravno da mi neće reći kako je to tako jer postoje prijatelji, kumovi, sponzori, donatori… Nitko, baš nitko me ne može uvjeriti da ne postoje protežirani klubovi i nogometni djelatnici i nemam problem s tim sve dok se ta protežiranost koristi da se našteti drugom klubu. Onda to više nije u redu i onda o tome treba pisati.
Meni osobno nije normalno da djelatnik saveza odnosno povjerenik kaže djelatniku kluba kako je taj isti klub prijavom u natjecanje potpisao da prihvaća sve propozicije i uvjete natjecanja te da je upoznat sa njima, a on kao povjerenik nema potrebe i ne želi pojašnjavati baš ništa. Tko je kome u službi? On klubu ili obrnuto? Nažalost ispada da je obrnuto.
Nije normalno da taj isti djelatnik šalje opomene klubovima jer nisu platili određeni iznos, čak navodi i članak po kojem su to dužni učiniti, a on posljednjih nekoliko godina ne plaća članarinu kao delegat, ne navodi članak zašto ne plaća, iako mora, pravda se kako je to bio interni dogovor zaposlenika Saveza. Javno vrijeđanje sudaca i delegata, selektivno kažnjavanje i tumačenje pravilnika…
I što taj čovjek još radi u Savezu? To sve govorim kako bi se dobio uvid da se od nekih stvari ipak nije odmaknulo. Znam da će se sada sve protumačiti kako ja imam nešto protiv nekoga, ali ništa nisam izmislio, za sve postoje dokazi, a to je samo mali postotak onog što se događa na Marsovom Polju, a nije dobro.
Istina, teško je i bilo očekivati kako će se sve preokrenuti na bolje, pomaka ima, ali je to jako sporo, nešto zbog inertnosti Saveza, nešto zbog djelatnika klubova pa vrijeme prolazi, a mi ionako nismo navikli na bolje pa nam je dobro i ovako.
Suci. I dalje ih nema dovoljno, a pojedinci se ponašaju tako da je i jasno zašto ih nema više. Ima li tu rješenja po tebi? Što treba napraviti da napokon istarski suci budu posvećeni, ozbiljni i na ponos?
Znate kako kažu političari kada se neki od njih procesuira ili optuži? Neka institucije rade svoj posao. E pa tako ću se izraziti i ja. Postoje razne komisije i ljudi koji vode suce pa neka rade svoj posao za kojeg su plaćeni, a ja iskreno nisam ni upoznat koji je i kakva taj način rada. Sve što znam je ono što vidim na terenu odnosno kada vidim njihovu prezentaciju.
Iako nisam oduševljen kako se sudi treba reći da ih se ponekad i bezrazložno napada. Ja sam iz Kanfanara i kada igra Kanfanar ne gledam na njih isto i ne mogu biti objektivan, a tako je kod svakog tko prati svoj klub. Ne možeš prosuditi razborito jer te vode emocije i to je normalno. No, kada gledam Veli Vrh-Banjole, Ližnjan-Istra Tar ili Rudar-Pazinka, onda mi je posve svejedno tko pobjedi i tko izgubi, ne vodim se ničim osim onim što pokazuju igrači i suci na terenu i tu vidim svašta.
Ponavljam, ponekad ih se napada bez razloga, nije lako suditi jer što god činiš jedna je strana nezadovoljna, ali postoje primjeri gdje sami sebi odmažu na terenu. Pa, ako jedan tjedan primjerice tražiš da svi igrači imaju istovjetne duge rukave, a drugi tjedan ne, onda je problem u sucu, a ne u igračima, budi dosljedan do kraja.
Ako jedan tjedan dodijeliš crveni karton zbog psovke koji su čuli svi na i oko terena, a drugu utakmicu ne, iako smo ponovo svi čuli, onda opet sam sebi „skačeš u usta“. Ako dolaziš na utakmicu posve nepripremljen, ne znaš koliko traje susret, koliko zamjena se može izvršiti i u koliko navrata, onda ispada da si puno problema rade sami sebi, a to bi trebao kontrolirati netko iznad njih, a kako se to ne čini, sve ispada šlampavo.
Postoji primjer kada je klub lovio zaostatak od jednog gola i osam minuta prije kraja ozlijedio je se jedan igrač. Trener ga je izvukao van, želio ubaciti rezervu, a sudac mu to nije dopustio jer se vodio pravilima sa višeg ranga. Desetak minuta igrali su s igračem manje zbog neznanja pomoćnog suca i delegata koji je sve to odobrio i ni riječ nije napisao u zapisnik. Odgovorni će reći kako nije utjecao na rezultat jer je bilo i ostalo 1:0.
Pa, kako nije utjecao kada su morali igrati s igračem manje? I umjesto da se tog suca kazni zbog neznanja, da barem nekoliko tjedana ne sudi, već sljedeće kolo sudio je viši rang. Kakva se poruka time šalje? Neki suci ne prođu norme, ne mogu istrčati zadanu dionicu i onda se njih šalje u 3 ŽNL kao kaznu.
To njima nije kazna već nagrada. Oko 80 posto njih sudi zbog novaca, a kako je u Trećoj ŽNL samo jedan sudac onda on dobije veću naknadu nego da sudi viši rang, bilo kao glavni ili pomoćni sudac. I onda – zašto bi se on trudio ulagati u sebe, trenirati i biti bolji kada dobiva više novaca što je lošiji. Ima tu puno nelogičnosti, ali baš nitko se s time ne zamara jer honorari dolaze, klubovi plaćaju i rekao bi bivši predsjednik HNS-a Vlatko Marković, nema nikih problema.
Delegati. Ako nekoga kritiziraš, onda su to oni. Koliko njihova uloga ima smisla u današnjem nogometu, što ti najviše smeta u tom ‘delegatskom svijetu’?
Osobno ni od kojeg delegata ne bježim ili okrećem glavu, a da li oni to čine od mene ne znam. Dakle kao ljude ih cijenim, ali mi je neshvatljivo da, ako su odabrali ovaj poziv, ako su pristali biti delegati i obnašati tu dužnost, da to čine na način kako je sve, rekla bi moja nona „rože i fiori“.
Pristali su biti vrhovni nadzornici utakmice, a ponašaju se kao da su samo došli pokupiti dnevnicu i putne troškove i nije ih briga za utakmicu. Napisati će da je sve bilo dobro i onako kako treba i tu je priči kraj. Zar je to smisao delegata na utakmici? U NSŽI-u smatraju da je to u redu, a ja smatram da to nema smisla i onda bolje da ih ni nema.
Sve ono što učini delegat, provjerava sportske iskaznice i zapisničara, može učiniti i sudac i tu bi se smanjili troškovi. Ionako taj isti delegat neće napisati baš ništa što se događa mimo terena pa samim tim nema štete ako ga nema.
Ocjenjivanje sudaca je ionako beskorisno jer su delegati, većina njih, ljudi koji nisu nikad sudili i ne mogu i ne znaju objektivno ocijeniti suca. Uostalom, nebrojeno se puta dogodilo da delegat da negativnu ocjenu sucu, a on već naredno kolo sudi jer je povjerenik uvidom u zapisnik (?) ustanovio da je ipak sve u redu.
Čemu onda delegat? Bilo je primjera kada se delegat nije pojavio i sve je bilo u najboljem redu. Ako treba, može se na neke utakmice poslati delegat na način da se on javi i bude prisutan tamo ili da dođe na utakmicu, ali se ne javi, samo s tribine prati što se događa pa podnese izvještaj.
Nogometna središta Pazin i Umag. Kako komentiraš postojanje tih, ne znam kako bih to nazvao, podinstitucija?
NS Sjeverne Istre i Pazin nisu potrebni nikom odnosno svrha su samom sebi i nekim pojedincima. Dolaskom Raić Sudara na čelnu poziciju NSŽI-a, aktualiziralo se to pitanje, no nikada nije provedeno do kraja. On je obećao da će preispitati stanje i potrebu postojanja, ali ni to nije nikada do kraja napravljeno.
Sve ono što radi NS Pazin može raditi i kancelarija u Puli pa ispada da postoje zbog jednog čovjeka. Ne znam zna li to javnost, ali predsjednik NS Pazina tražio je povećanje članarina za veteransko natjecanje, pa nije znao pojasniti iz kojeg to razloga traži i naravno da mu je ono odbijeno. Najlakše je povećati članarinu, a što veterani imaju od toga?
Baš ništa, samo će više novaca ostati NS Pazinu, odnosno njenom predsjedniku. Na sjeveru Istre situacije je bila malo drugačija, tu se htjelo pomoći klubovima sa sjevera da ne dolaze u Pulu nego da u Umagu, koji je puno bliže, obave sve stvari koje su neophodne za natjecanje.
No, pandemija nas je naučila da se stvari mogu posložiti i drugačije i da je baš sve moguće odraditi preko maila, skanera, telefona… Iz tog razloga smatram da nema potrebe za postojanjem NS Umag jer klubovi mogu sve učiniti bez da i jednom dođu u Pulu. Na taj bi se način itekako uštedjelo i klubovi bi plaćali znano manju članarinu.
“Što će se dogoditi kada klub prijavi suca koji ne smije suditi utakmicu jer je stariji od 55 godina?”
U Istri postoje suci koji sude usprkos činjenici da su stariji od 55 godina, dakle protivno pravilnicima HNS-a. Kako to komentiraš?
U Istri je puno toga protivno pravilnicima pa se nitko ne zabrinjava niti je ikoga briga. Iz tog razloga nema potrebe da se itko brine i zbog toga. Šalim se malo, ali je tako. Da, nedvojbeno je kako NSŽI krši pravilnik HNS-a u kojem nedvosmislenom piše kako je suđenje dozvoljeno do 55 godina, a županijski savez ima pravo starijim sucima na godinu dana produžiti licencu, ali isključivo za utakmice veterana.
U NSŽI su odlukom IO, starijim sucima dozvolili da sude sve kategorije, čak i Savezni rang, a ako ih netko upita kako je to moguće onda se pozovu na članak po kojem IO bilo kojeg županijskog saveza može donijeti takvu odluku. To je istina ali samo ako je odluka u okvirima pravilnika HNS-a, a ovo je daleko izvan tih okvira.
Njihova je izlika da nema sudaca i da je bolje kršiti pravila nego da se susret ne odigra što je katastrofalno razmišljanje. Koliko se puta dogodilo da je momčad igrala sa igračem ili dva manje jer ih nije bilo, a na ogradi je bio kažnjeni igrač. Jesu li mu mogli dopustiti da igra iako je kažnjen samo da ih bude dovoljno za igru?
Naravno da nisu jer su takva pravila. A taj isti susret je sudio sudac koji po pravilima nije mogao, ali je svejedno to učinio. U čemu je razlika? Savez može kršiti pravila, klubovi i igrači ne. Pa u Pazinu se dogodilo da se utakmica nije odigrala jer jedna momčad nije imala trenera i kažnjen je klub. A što da se netko žali na suđenje suca iznad 55 godina, a definitivno imam pravo na to? Što će se onda dogoditi? Zbog takvih stvari mladi suci gube volju za suđenjem.
Oni kritiziraju nas, pa možemo i mi malo njih. Jesu li novinari polako, ali sigurno, postalo PR službenici klubova? Jesmo li se u želji da ostvarimo korektan odnos pretvorili u bilten klubova?
Ja ne smatram da sam postao bilten klubova, ali primjećujem da je IstraSport u pojedinim trenucima upravo to. Objavljuju se svakakve stvari upravo da se ostvari taj korektni odnos koje onda klubovi i pojedinci koriste. Iskreno rečeno, ja imam i urednika koji odlučuje što će se objaviti, a što ne, pa neke stvari ni nisu do mene.
Treba imati neki odnos, ali treba postojati i distanca. Ovo naše pisanje je kao i gore spomenuto suđenje. Ne postoji šansa da obje stane budu zadovoljne onim što napišemo. Ali, ako pišeš ono što je, onda ti ni ti nezadovoljni ne mogu reći ništa ružno jer nisi izmišljao nego napisao što se zaista dogodilo. Na tebi je da pišeš kako su pali golovi i ništa više, tim mi se riječima prije nekoliko godina obratio jedan predsjednik kluba, no grdno se prevario.
Nije nogometna utakmica samo ono što se događa na terenu u 90 minuta igre već je to, barem je takvo moje poimanje, puno šire i ja nastojim tako da i pišem pa kome bilo pravo ili krivo. Znam da mogu ostati neutralan puno puta i prešutjeti neke stvari, ali ne mogu. Smatram da ako si neutralan nema potrebe ni da pišeš.
Prije izvjesnog vremena Glas Istre je tražio nove novinare i jedan od uvjeta je bio i da se dotični nema straha nekom zamjeriti. Mislim da bi svi trebali biti takvi. Zamjerio sam se u ovih dvadesetak godina s puno ljudi u smislu da su mi rekli da to nisam trebao pisati. Na moj upit jesam li lagao i iznosio neistine odgovor je bio niječan, ali da sam ipak treba prešutjeti. Ali, to onda nije poanta pisanja i izvještavanja, barem ja to tako gledam.