Na kraju nogometne sezone, vrijeme je za analizu. S kime je bolje to u Istri napraviti nego s Borisom Vidulinom, novinarom Glasa Istre koji nogometnu zbilju Istre i Kvarnera prati konstantno i detaljno?
Ovog puta, kako je i sam rekao, bio je i za njegove prilike kritički nastrojen, ali nismo realno manje ni očekivali.
“Sukus svega je da se pomalo izgubila ona draž koju je donosio nogometni vikend”
Završena je još jedna nogometna sezona, bez nekakvih „prekida“, „tuča“, na kakve smo bili navikli? Zbog čega? Jesmo li se smirili, jesu li suci bolji ili jednostavno više nikome nije dovoljno stalo?
Ne bi rekao da postoji malodušnost kod igrača u tolikoj mjeri, ali da su se neke stvari promijenile, to je istina, prije svega u smislu motiva za igru, želje za pobjedom i sve je to postalo nekako suviše ravnodušno nego što je bilo godinama unazad.
Zbog toga nema previše ispada kod igrača i svih službenih osoba u klubovima, sve postaje malo pitomije. Isto tako treba znati da je ove sezone ipak bilo nemilih događaja na terenima županijskih liga, mjerodavni to znaju, ali se to zataškalo.
Ponekad je to prešućivanje imalo smisla, ponekad i ne baš, no očito se nikome ne da pisati dodatna izvješća i gubiti vrijeme na takve stvari, jednostavno se oni koji su trebali, nisu osvrnuli. Na njihovu žalost u 21. stoljeću sve se sazna, svi nešto snimaju i bilježe pa u javnost izađu i ti nemili događaji na koje se naknadno ne reagira jer, eto , snimka nije dokaz, a ako postoje oprečna mišljenja onog što se događalo na terenu, tada se vjeruje vrhovnom nadzorniku utakmice, a to je delegat, onaj isti koji uglavnom ništa ne vidi na utakmicama osim vlastitog naloga.
Ako o pitanju razmišljam u kontekstu sudaca, onda ću reći da to nema veze s njima. Trenutno ih ima više na spisku za suđenje, ali je kvaliteta pala, nema više nekih rangiranja, nekad si morao sezonu odraditi u najnižem rangu pa postepeno se penjati, a toga više nema, svi sude sve, svi zadovolje kriterije sa svojim suđenjem kakvo god bilo, klubovi i delegati i im se ne žele zamjeriti, sutra će ti vratit kada ti budeš domaćin sve ono što ti je oduzeo kada si bio gost. Ali, nema tu previše namjere, osim u iznimnim situacijama kada se i to dogodi, a oni to čine na takav način da ispadnu smiješni i toliko je to očito, da je sramotno, ne znaju to učiniti “u rukavicama” kao ona stara garda. Uglavnom griješe zbog neznanja, a ne namjere.
Sukus svega je da se pomalo izgubila ona draž koju je donosio nogometni vikend, ljudi imaju preča posla i okupirani su drugim stvarima pa na to više ne gledaju kao što su nekada, jednostavno te životne okolnosti navuku na to.
“Delegati uglavnom ništa ne vide na utakmicama osim vlastitog naloga”
Kada je u pitanju županijski nogomet, što bi označio kao najveće mane – što treba pod hitno, preko ljeta, popraviti?
Preko ljeta je nemoguće išta promijeniti jer se svaka promjena, ona krucijalna, treba najaviti godinu dana unaprijed, ali valjalo bi razmisliti o puno stvari.
Sada mi na pamet pada edukacija sudaca koji brkaju što je to primjena pravila, a što je kriterij suđenja. Bilo je primjera da isti sudac dvije identične situacije u dva vikenda dosudi posve oprečno. Reći će da je zauzeo različiti kriterij na te dvije utakmice, što jasno daje do znanja da ne zna razliku.
Bilo je primjena da sudac u subotu pokazao žuti karton igraču jer nije imao kostobrane, posve točno, već u nedjelju to nije učinio jer bi mu to bila druga opomena i morao bi biti isključen. Dakle posve suludo. Treba izbjeći da utakmice sude suci iz istog mjesta odakle je jedna momčad jer koliko god on bio pošten neke stvari su neizbježne – on će igrače sresti u kafiću, gradu, plaži…
Svaki dan, ne postoji mogućnost da na njih gleda kao na dečke iz kluba koji je udaljen pedesetak kilometara od njegovog mjesta stanovanja. Mogli bi zabraniti korištenje slušalica u županijskim ligama jer ne služe ničemu, a većinom živciraju sve aktere. Moderna je tehnologija ušla u sve pore naših života, no treba ju znati koristiti pa da ti ona bude od pomoći.
Naši županijski suci se njima ne znaju služiti u mjeri zbog koje oni postoje, previše su koncentrirani na njih, pa prekid veze, pa šumovi, pa pričaju gluposti koje nemaju veze sa događajima na terenu, uglavnom prate sve osim utakmice i to ih jako ometa. Reći će mjerodavni da im mogu samo sugerirati da to ne koriste, ali ne i zabraniti, što naravno nije istina. Isto kako dozvole da suci sude sa više od 55 godina nekom svojom uredbom, iako to nema uporište u pravilniku HNS-a, tako im mogu i to zabraniti.
Meni je zanimljivo kako se NSŽI pravda kada se otkrije neka anomalija u njihovom radu odnosno sustavu. Brže-bolje nađu neku uredbu koju je odobrio IO NSŽI-ja, izglasana je između njih i kao sada je sve legalno. Zorno ću navesti primjer kako bi to izgledalo van sporta.
Dakle, uzmimo primjer Općina Karojba, tamo je dozvoljeno kroz naseljeno mjesto recimo 50 km/h, ali je njihova lokalna samouprava donijela pravilnik kako oni mogu i 80 km/h i nitko im ništa ne može. Naravno da se to ne smije, mogu smanjiti ograničenje na 40 km/h, ali ne i povećati ga. Nepridržavanje pravila koje si samo donio je boljka ovog Saveza ili samo selektivno pridržavanje na način da se na neke stvari ”okreće glava”, a na druge strogo gleda svaki potez.
Možda bi trebalo razmisliti o odvajanju seniorskog nogometa od onog omladinskog i dati mogućnost prvoj momčadi kluba da napreduje bez obzira na brojčano stanje mlađih naraštaja, barem u ŽNL, IV NL NS Rijeka ili III NL zapad. Zašto to mislim?
Tko želi imati djecu imati će ih, to je i osnovna smisao postojanja kluba u malim sredinama, i te klubove ne treba tjerati na to. Oni koji ih nemaju očito je iz manjeg mjesta gdje jednostavno nema djece, a njih ne možeš kupiti ni stvoriti.
I onda takav klub ipak počne napredovati pa plaća djecu, pa ih skuplja samo da može igrati viši rang, događaju se čudni rezultati, događaju se odustajanja i to kod tih mladih dečki “ubija“ volju za nogometom, on odlazi iz tog svijeta i izgubio si ga zauvijek pa to pravilo po meni ima više štete nego koristi.
“Lutanje s trenerima nikom nije donijelo ništa dobro”
Ustroj liga – što kažeš na novi? Kako bi ti napravio?
Svaki sustav natjecanja ima prednosti i mane, a idealni ne postoji. Klubovi će se o njemu izjasniti kako kome u datom trenutku odgovara, nekad će ga hvaliti, nekad kuditi i to je tako. Ove se godine dogodilo da zbog rezultata play off i play out sustav donese dašak neizvjesnosti, ali već sljedeće ne treba biti tako.
Napravljena je mala promjena, većina klubova je to pozdravila, osim borbe za prvo mjesto i za ostanak u ligi sad je zanimljiva i borba za to šesto mjesto, pa ispada da se baš svatko bori za nešto i to je pozitivno.
Ne sviđa mi se pomodarstvo, slijepo se slijede neki modni trendovi koji nemaju puno veze sa zdravim razumom i nejasno mi je da baš uvijek moramo kopirati nekoga. Što zapravo znači da se od sljedeće sezone Prva ŽNL zove Elitna liga, hoće li biti kvalitetnija? Što znači da se drugi rang zove prvi? Baš ništa, ali ako to rade drugi, ajmo i mi. Kada bi primjerice Buzet, Kanfanar ili Peroj došli u lokalnu samoupravu i rekli kako su oni sada Prva ŽNL, a ne Druga ŽNL i da bi im se trebao povećati proračun, a onda Općina ili grad to dozvoli, onda bi sve imalo smisla, ali kako se to neće dogoditi, sve je besmisleno.
Ta buduća Elitna liga se smanjila, igrati će se trokružno, imati će klubovi isto kola, to se čini kako bi se dogodila koncentracija kvalitete, ali realno to nije tako, kvaliteta je slabija jer bolji klubovi odlaze u viši rang, nitko ne dolazi, a iz nižih liga ulaze klubovi koji još nisu na razini.
Kako komentiraš ispadanja Jadrana, Medulina 1921 i Rovinja u istoj sezoni? Zbog čega istarski klubovi lako ispadaju u ligama s ostalima?
Ne smatram da naši klubovi ispadaju više ili manje u odnosu na one iz susjedne županije, sve je to manje ili više iznivelirano, i ispadanja i ulazak u viši rang.
Lani je ispao Krk, sada Jadran, bio bi i Grobničan da nisu izbacili Marsoniju, lani je Crikvenica bila posljednja, ali je ostala mimo propozicija pa su se izvukli, ove godine Jadran, Medulin i Rovinj nisu.
Porečani i Medulinci su svjesno ušli u sezonu, a da su znali da će biti vrlo teška i neizvjesna, jer nisu imali mogućnosti reagirati, a nisu ni našli prikladna rješenja u tom smislu.
Nadali su se, ali su i bili realni pa se dogodilo ono što se morao dogoditi. Ako je to znak da će krenuti iz početka na nekim novim temeljima onda na ispadanje treba gledati kako na nešto pozitivno. Tako na silazak u niži rang treba gledati i Rovinj koji se neočekivano našao u ovoj situaciji za koju su si sami krivi. Lutanje s trenerima nikom nije donijelo ništa dobro, unutarnja previranja u igračkom kadru i loše treniranje presudili su im ove godine.
“Sada su “izmislili” licence koje su iznad propozicija, ali se one izdaju tek nakon što završi sezona”
SuperSport HNL – je li kvalitetnija samim time što je kompetentnija liga ili baš obrnuto?
Što je liga kompetentnija, to je manje kvalitetna jer je nemoguće da su svi u ligi na istoj razini, mora postojati razlika, a kada ne postoji ili je jako mala, onda je to znak pada kvalitete, uglavnom su tada jači klubovi slabiji, a ne obrnuto. Naravno da postoje primjeri gdje klubovi iskoče u kvaliteti, ali to su iznimke.
SuperSport Prva NL – koliko pratiš tu ligu, smatraš li da je tu mjesto drugim momčadima Hajduka i Dinama?
Zapravo pratim sve lige u Hrvatskoj, a smatram da B momčadi najprije moraju zaslužiti igranje u ovom rangu, a ne da se kupuje mjesto kao u Americi, ovo je Europa i naučeni smo na drugačije poimanje sporta i natjecanja.
Neki su klubovi bili protiv njihovog ulaska i to opravdali fair playom, činjenici da se može muljati kada ne bi mogli ispasti ni napredovati , da to nije u duhu natjecanja i da nisu konkurentni. Ja smatram da je problem u nečem drugom. Rudeš, Jarun ili Sesvete trenutno koriste igrače Dinama na posudbi ili dvojnoj registraciji i tako popunjavaju kadar i dižu si kvalitetu.
Kada bi Dinamo igrao ovu ligu, onda bi svi ti dečki bili dio Dinamo B momčadi, a ne njihove, a to bi ih jako oslabilo, pa je to po meni razlog odbijanja ulaska tih momčadi u ligu. Mimo B momčadi mislim da se ove godine vidio veliki utjecaj politike u I i II SuperSport NL jer ispada da je sve važnije od ostvarenog rezultata.
Zar nekog čudi da su u Prvu NL ušli Karlovac i Hrvace, da Dugopolje nije igralo kvalifikacije, ako se zna da u sva tri kluba stoluju utjecajne osobe pri HNS-u. Napravilo se lijepo mjesta za njih bez da se međusobno “potuču” u kvalifikacijama, a sve pod krinkom licenci.
Nekad se znalo da su propozicije bile “amen”, što piše u njima tako i bude, a one se znaju prije početka sezone. Sada su “izmislili” licence koje su iznad propozicija, ali se one izdaju tek nakon što završi sezona. Dakle i onima koji ne prati nogomet ili sport jasno je kako je to ogroman prostor za muljanje što se ove godine i dogodilo.
“Uvidio sam da je naš savez znanstvena fantastika za njih po svakom pitanju jer je tamo jednom riječju cirkus, a tako se i ponašaju”
Za kraj, pozitiva, ima li nešto što bi pohvalio kada je u pitanju županijski nogomet?
U posljednjih nekoliko tjedana imao sam prilike, kroz moje tekstove upoznati kako radi Primorsko goranski nogometni savez i uvidio da je naš savez znanstvena fantastika za njih po svakom pitanju jer je tamo jednom riječju cirkus, a tako se i ponašaju.
Oni su svijet za sebe, zatvoreni u svoj sustav i nikom ne daju blizu, nitko im ne može ništa pa mi je zadovoljstvo što s našim savezom možemo komunicirati na nekoj normalnoj razini, iako sam ja kroz tekstove negativno nastrojen prema njima.
Pozitivno je što se organiziraju zimske lige za mladež, što se ženski nogomet podignuo na višu razinu što su naknadno potvrdile i nogometašice Istre plasiravši se u Prvu ligu. Pozitivno je i organiziranje Dana nogometa u sklopu finala kupa NSŽI-a, dakle stalno se nešto organizira, uvode novine i to stvara dobar dojam iako postoji puno prostora za napredak.
Naravno, ja ne bi bio ja, kada i u ovom pitanju ne bi našao nešto što mi nije bilo sasvim normalno. Ako se već dogodio Dan nogometa NSŽI-a, ako su se dijelile nagrade i priznanja klubovima i pojedincima onda je valjda bio red da i predsjednik NSŽI-ja Darko Raić Sudar sudjeluje u tome i bar nekom udjeli pokal, pokaže se kao čelni čovjek Saveza pred gledateljima.
No, to se nije dogodio mada je on bio prisutan na stadionu. Bila bi to izvanredna prilika da mu gotovo 1000 ljudi javno aplauzom čestita osvajanje naslova prvaka kao sportskom direktoru HNK Rijeka, ali su svi ostali uskraćeni tom događaju što mi nije drago jer je predsjedniku jednog Saveza mjesto tamo gdje se dijele nagrade tog istog Saveza.
