„Previše hvališ Denisa Išića“, rečenica je koju smo u proteklih nekoliko mjeseci čuli u više navrata. Bili smo žestoki protivnik ulaska kluba poput Muntića u Prvu ŽNL, smatramo kako tamo lokaliteti s 200-300 stanovnika ne bi trebali imati „sulude ambicije pomahnitalih vođa“, ali isto tako treba iskazati ozbiljno poštovanje za sve ono što je napravljeno na infrastrukturi tog terena pa i u radu s djecom, koje je u početku bilo zabrinjavajuće.
Danas je NK Muntić županijski prvoligaš s ozbiljnom tendencijom rasta, a za to nije zaslužan IstraSport. Povodom novog ostanka u ligi, da – biti ćemo toliko bezobrazni, napravili smo novi intervju s „istarskim Canjugom“. Čitatelji će morati shvatiti kako je intervju vođen u veoma opuštenom tonu.
“Nitko nikad nam nije ništa darovao”
Napadaju nas da te ne treba zvat, da treba promijeniti ime rubrike za tvoje gostovanje i slično. Postao si kontroverzan, a prati te i nadimak „istarski Canjuga“. Jesmo li te mi takvim napravili ili si ti nekim svojim postupcima došao na takav glas?
Prije svega, meni „istarski Canjuga“ znači da nešto mogu stvoriti iz neimaštine. Smatram da sam šampion u improvizaciji i kreaciji. Tu bih stao, svatko neka govori i misli što god želi.
Ok, idemo odmah u kost, provokativno. Jesi li zadovoljan suđenjem ove sezone Muntiću?
Da. Kratko i jasno. Ali, da naglasim, od 1995., otkad sam ja u klubu, nitko nikad nije ništa darovao, za sve smo se morali sami izboriti.
“Da je imao još dva prsta, pokazao bi možda 12 minuta nadoknade”
Posljednji derbi je odigran u nedjelju. Kako si vidio utakmicu protiv Ližnjana?
U startu smo im dali prednost u vidu neigranja Jusića. Nama je bilo lakše u tome da Jelenić nije igrao. Činjenica je da odgodimo, ali mi nismo htjeli. Sjećam se samo kada je predsjednik Franković bacio na stol ključeve načelniku – ako oni igraju u Ližnjanu, dajem ostavku. Ovim putem se zahvaljujem Emilu Gortanu, tadašnjem predsjedniku NK Marčana, na besplatnom korištenju njihovog terena. Bilo je još situacija kada su prijetili ostavkama, ako mi igramo u Ližnjanu, i jasno, prije susreta postojale su tenzije.
Ta utakmica mi „ni delala nanke friško“, bio sam potpuno smiren jer sam znao da i ako izgubimo 0:3, imamo još prostora za osvajanje bodova. Cilj je ostanak u ligi, a tri boda su tri boda, bez obzira protiv koga ih osvojio.
Poveli smo odličnim golom Ognjenovića, a imamo i Elvira Husarića, koji je za koplje najbolji igrač lige. Na kraju oni na individualnu kvalitetu izjednačili pa je uslijedilo malo nervoze, ali eto, mi smo s 11 igrača pokazali da smo spremni, mentalno i fizički.
Utakmica je produžena deset minuta, možda da je sudac imao još dva prsta, bio bi 12 pokazao, ali čak smo mi u 95. minuti možda oštećeni za kazneni udarac. A, da je u 99. minuti na povratnu loptu Husarića zabio Boškin gol, mislim da bi Grabri gorili do sela.
Drago mi je i da je gostujući trener nakon utakmice tražio snimku utakmice na kojoj se vidjelo da u toj 23. minuti naš igrač nije zaključio isključenje koje su oni tražili. Kamere su neumoljive.
Zbog nezadovoljstva odlukom suca, gostujući navijači srušili su dio ograde, a delegatu sam rekao kako to ne treba unositi u zapisnik, to što su oni toliko razočarani time što nisu pobijedili, to daje dodatnu draž. Ližnjancima želim da budu prvaci lige. Možda to ne zaslužuju kvalitetom igrača, ali svakako da kvalitetom pojedinaca. Mislim da su za koplje iznad svih.
“Ni u jednom trenutku nisam pomislio kako bi mogli ispasti”
Tko će ispasti?
Ja sam već rekao kako će to, nažalost, biti Višnjanci. Novi su u ligi, treba malo iskustva i finoće.
Djeluješ jako miran, a realno, imati 14 bodova. Mene su nakon gostovanja na Radio Istri napali da kako mogu reći da ne znam tko će ispasti, ali da Muntić neće sigurno, ali evo, vi ste na pragu tog ostvaranje. Odakle crpiš taj mir, jesi li ikad pomislio – ‘e, sad je opasno, mogli bi ispasti’?
Ni u jednom trenutku. Točno znam u kojim utakmicama možemo do bodova i tu preko tjedna napravim dodatni pritisak prema svojim igračima na treningu. Primjerice, znao sam da u Savičenti nemamo što tražiti.
Prošle godine su nam se smijali, pa sam pogodio kako ćemo na kraju imati 21 bodova. Malo me pogodilo to što da je to napravio neki drugi trener, „sa strane“, dobio bi neko priznanje ili nešto, a ja nisam dobio ni „bravo“.
Ako još kažem da sam vodio pionire i juniore na proljeće, dakle vodio 32 utakmice u jednoj polusezoni, a uz to vozio, robu, laptope i sve ostalo na domaće utakmice u Vodnjan. Sve je bilo na meni, zbog čega i 13. lipnja 2022. na sastanku rekao da želim Muntić u Trećoj ŽNL Jug, a da djeca nastave natjecanje.
Ove godine imam upravu sa sobom, uključili su se mnogi, sada je to profunkcioniralo, i mogu reći kako NK Muntić više nisam samo ja, već je to sjajna ekipa koju ovim putem pozdravljam i kojima se zahvaljujem, pogotovo ženama.
Na proslavi „15 let IstraSporta“ si me u kasnim večernjim satima optužio da branim Općinu Ližnjan, nakon čega smo pokušali saznati istinu i provjeriti o čemu se radi, ali nismo bili uspješni, nisu nam odgovarali na mailove. Kakav je sada tvoj odnos s Općinom Ližnjanom, jesu li došle brojke za 2023. godinu?
Ja sam dopredsjednik SZOLL (Sportska zajednica Općine Ližnjan-Lisignano), povećanja za sport na nivou općine nije bilo i žalosno je kako se nekome mora uzeti, da bi se nekome dalo. Za sve se pronađe, osim za sport. Povećala nam se dotacija za nekih tri tisuće eura, ali u usporedbi s naših 124 tisuće kuna, NK Ližnjan ima 280, a NK Šišan 60.
Ja mogu prihvatiti da kao nositelj kvalitete u općini Ližnjan ima više, ali ako imamo jednaki broj selekcija i igramo jednaku ligu, ne znam, bolje da ne komentiram. Klub se mora jednim dijelom i samofinancirati, prvi sam za to i prihvaćam da NK Ližnjan ima sto tisuća kuna više, ali ovo…
Što je sa igralištem?
Želimo što prije riješiti imovinsko-pravne odnose kako bi naš strani partner mogao krenuti s projektom izgradnje terena s umjetnom travom i hostelom u svrhu sportskog turizma. Nadam se da načelnik ima viziju, a javna je tajna da SPAR planira graditi supermarket na mjestu sadašnje Šaraje te da će NK Ližnjan dobiti novi teren.
Narednog tjedna idem kod načelnika vidjeti gdje je stalo s našom papirologijom, a ako tu ne uspijemo, onda put pod noge i idem u Zagreb ja to riješiti.
“U NSŽI-u nema više pogodovanja kakvih je bilo nekad”
Zašto je Muntiću važno da ima županijskog prvoligaša, a ne recimo drugoligaša?
Zbog kilometara. U jednom trenutku su nam najbliža gostovanja bila u Vinežu i Rovinjskom Selu. Mi smo pobjegli od Druge ŽNL, a evo sljedeće godine Marčana može ući u Prvu ŽNL, tako da će nam biti možda još lakše, što se tiče putovanja.
Dvije godine te „nisu puštali“ u Prvu ŽNL pa nisi bio baš afirmativan prema NSŽI-u. Kakva je sada situacija?
Propozicije su napisane, one postoje, ali ih svako čita i provodi kako želi. Dolaskom Fonovića one su postale nešto jasnije, posloženo je puno stvari na bolje i više nema pogodovanja.
Znači li to da je nekad bilo?
Pa, bilo je da. Ne može netko reći „razmatrati ćemo ako imaš pionire“ pa bih ja onda trebao skupiti 20 pionira nakon čega će netko odlučiti. Danas to više nije tako, na svu sreću.
Za kraj, naš se klub zasniva na obitelji. Nadam se da ćeš nas ubrzo posjetiti i uvjeriti se.
