Možete ga voljeti ili ne, ali on je jedan od onih političara koji se javi čim može, a vodi grad veličine Pule. Možda bi mogao držati lekcije iz bontona pojedinim načelnicima općina veličina nekog od kvartova grada kojim upravlja.
No, pustimo druge, Filip Zoričić nam je bio gost ove srijede u rubrici „Srijedom pošteno“, a pričali smo o svemu, pa i o sportu.
Za početak, što je za Vas politika?
Politika je, da budem jednostavan, a da ne bude floskula, u današnjem 21. stoljeću – izlazak iz zone komfora kako bi se hrabro društveno djelovalo i mijenjalo ono što u našem okruženju nije dobro.
Koja je razlika između politike i politikanstva?
Ogromna je razlika. Ono što sam rekao nekoliko puta, politika suštinski može mijenjati stvari, a politikanstvo je strančarenje, tračanje i crnilo koje mnogi koriste kako bi opstali u politici rušeći druge, a bez argumenata.
Kada bi analizirali proteklih godinu i pol koliko ste gradonačelnik, koliko ste se bavili politikom, a koliko politikanstvom?
Često sam uvučen u politikanstvo pojedinaca u gradskom vijeću ili u medijskim istupima. Znam koliko radimo, znam koji su realni problemi, a danak trošenja energije na takvu komunikaciju je danak emotivnosti i neiskustvu.
Kao vlasnik tri medija, borim se s jednom filozofskom konstatacijom. Postoji li po Vama apsolutno neovisni medij?
Na taj način se možemo pitati postoje li i uopće slobodni ljudi, a ja duboko vjerujem da postoje, živim i gledam brojne koji žive tako. Sloboda medija je jedna od temeljnih sloboda. A vi kao vlasnici sami odlučujete koliko ćete biti neovisni. Ne mislim da vam je lako, ali vjerujem da postoje neovisni mediji.
U Istri?
Postoje… Neki pišu iz svojih pobuda, neki iz svojih interesa, ali kao političar nemam pravo govoriti što je dobro, a što nije, kad govorimo o medijima, samo mogu kazati da sam s vremenom postao imun na neistine ili pogrešne zaključke.
Pogledao sam raspodjelu financija medijima Grada Pule – to je odradilo povjerenstvo. Jeste li zadovoljni s preraspodjelom, smatrate li da je ona poštena?
Na niti jedan način ne odlučujem o toj preraspodjeli. To je odluka povjerenstva. Njihova je procjena, oni su tako odlučili, a ja sam zadovoljan modelom koji smo uveli i po kojem političar ne odlučuje o tome.
Ono što je meni zanimljivo ili dobro, je da su mediji koji pišu ili govore o meni isključivo negativno dobili sredstva. Da sam autokrat, kako su to voljeli napisati, povjerenstvo bi bila floskula, a ja bih dekretom donio odluku.
“Ne bih išao u koaliciju sa strankom Možemo”
Pobjegli ste mi. Kad ste vidjeli raspodjelu, jeste li rekli, ok – ovo je pošteno?
Tu sam. 😊 Naravno da sam s nekim odlukama bio iznenađen, ali ponavljam moja politička odluka je da se kao političar ne bavim time i samo sam to primio na znanje.
Idemo polako na leksikonska pitanja. Što bi napravili drugačije u ovih godinu i pol iza nas? Recimo, tri stvari.
Ne bih išao u koaliciju s Možemo, što znači da bih vjerojatno išao na nove izbore ili manjinski. Pokušao bih u gradsku upravu uvesti više novih ljudi i promijeniti krvotok odmah na početku, a treće, ne bih se zamarao svakom napisanom neistinom, kao što sam to radio prvih godinu dana.
Osobno, djeluje mi kao da je ovo Vama „škalin“ do Sabora, da razmišljate već danas o visokoj politici. Jesam li u krivu, mislite li se baviti visokom politikom?
Ako živite ovo onda nema velike i male politike. Kao gradonačelnik ste zaista u prilici napraviti nešto konkretno i dobro za svoje sugrađane. Istina je da se želim baviti politikom. Meni je politika strast i izazov, ali se nemam pravo govoriti o nacionalnoj politici, dok ne odradimo svoj posao u Puli. Ljudi će procijeniti jesam li za to ili ću se vratiti učenicima.
Želja postoji?
Uvijek.
Kakav vam je prvi dodir sa sportskom Pulom?
Dolaskom u Pulu, moj tadašnji i današnji najbolji prijatelj Ivan Žagar me upoznao s Brankom Bubićem, i došao sam kod trenera Sergia Scorie, kojeg jako cijenim i volim. Trenirali su me još i Vlado Brmbolić te Rosignoli.
Nakon toga prelazim u Pula ICI pa preko Valbandona završavam igračku karijeru u 25. godini u Ližnjanu. Nakon toga sam završio HNS akademiju, bio trener tri godine u Istri, a onda sam prestao i tim dijelom. Radio sam u Vodnjanu, u Galižani…obožavao sam taj posao, sada su ti dečki veliki, uvijek mi ih je drago vidjeti.
Kako bi opisali Puljane? Tri epiteta.
Zanimljivi, kritični i svoji.
“Veselim se svakom uspjehu Istre”
Na dan kad ste Vi došli na utakmicu Istra 1961-Hajduk i obukli onu majicu, IstraSport je dobio 20-tak poruka. Ja sam tu pokušao stati u sredinu, ali sada imam jedno pitanje. Jasno mi je da ste Vi to smjeli napraviti, da je to Vaša odluka, a moje pitanje glasi – je li Vam to trebalo?
Sada kada gledam s odmakom, možda mi i nije trebalo jer nije da su svi bili, niti trebali biti upoznati s kontekstom u kojem se to dogodilo. Međutim, moja namjera je bila iskrena i ista i odnosila na vašeg kolegu Prlića koji je bio nevino zatvoren u pritvoru. I po Puli ćete vidjeti natpise sloboda navijačima.
Moja ljubav prema Hajduku je nemjerljiva, nikad se neću po tom pitanju mijenjati i dodvoravati se nekome, ali ta majica nije bila uopće usmjerena na aktere na terenu. Jako poštujem naš klub, kupio sam pretplatu, moje dijete je igralo u tom klubu i ja volim, navijam i veselim se svakom uspjehu Istre.
Dobio sam puno poruka i pozitivnih, na koncu i od kolege Prlića kad je pušten, ali jedino čime sam se vodio je bila namjera pružiti podršku čovjeku koji je ni kriv ni dužan 2022. završio u pritvoru. Ali, razumijem vaše pitanje i sada kad me pitate s ove distance, sigurno bih mu pružio podršku na drugačiji način, a ne oblačenjem spomenute majice.
Ok. Bili ste u školi, bili profesor, pa ocjena pulskom sportu – rezultati, infrastruktura i masovnost?
Masovnost pet, infrastruktura tri. Zašto tri? Imamo sve, a nemamo ništa. Imamo bazen, ali nemamo olimpijski, imamo dvoranu, ali se u njoj ne mogu održavati velika natjecanja. Imamo pomoćni na Drosini, ali je kraći šest metara.
Moram reći, to je sve napravljeno prije mene. Rezultati? Recimo, trojka. Ali, ako ćemo gledati borilačke sportove ili veslanje i jedrenje, onda pet. Neki se bore, teško je to ocjenjivati. Meni je fascinantno vidjeti tribine kad igra Stoja, odbojkašice, rukomet, ima svega… Napravit ću sve da već u ovom mandatu priča s infrastrukturom bude nešto bolja.
Istra 1961?
Volio bih da ima više publike. Žao mi je. Moja želja je da igra više domaće djece, a imam dobre kontakte prema klubu. Moje srce je puno, pomoći ću im koliko god mogu, ali moram raditi po zakonu, ne „preko koljena“.
Ljudi od mene u četiri godine očekuju dvoranu, igrališta, uređenje rive, lukobrana, Giardina, uređenje firmi, kupališta…pa se pitam, što je bilo ovih 30 godina? A da ne govorim o infrastrukturi, dvorana Mate Parlov, dvorana na Velom Vrhu, stadion Veruda…sve vidite i čujete.
“O kombiju kojeg je ekipa prije mene koristila za izlete, a sada ga koriste sportske udruge nitko ne govori”
Pa dobro, možete u osam ili 12 godina to posređivati?
Ljudi dugo čekaju i zato sve nestrpljiviji i mi danas nosimo teret nerada i nereda koji traje desetljećima. Kao ravnatelj gimnazije uveo sam sportski razred. To je prva i najveća poruka moja prema sportu, jer znam vrijednost sporta u odgoju i obrazovanju ličnosti te sam se ježio klasične priče „ili škola ili sport“. Druga poruka je zaklada za sport.
Skepsa IDS-a, ovih, onih, a evo već imamo 500 tisuća kuna na računu. Kako? Ne mogu više velike tvrtke dolaziti u grad, a da nešto ne daju zajednici, to više ne može tako. Ne u džep, meni ili suradnicima, nego zajednici. Ubrzo ćemo se svima njima javno zahvaliti i nadam se motivirati i druge da se uključe.
Treća poruka. Prva tribina o sportu na Drosini, druga o Zakladi o sportu u Histriji, imam razgovor sa svima koji djeluju u Pattinagiu, Veli Vrh i Dom sportova, promijenili smo pravilnik o financiranju s kolegom Elvisom Peršićem i Savezom sportova.
Zamijenjena je atletska staza, umjetna trava na Drosini, radimo teren na Valkanama. Nije baš malo za prvih godinu i pol dana. Sad vi meni recite, je li to briga o sportu? Kombi s Kaštijuna kojeg je ekipa prije mene koristila za izlete, sada dajemo sportskim udrugama na korištenje, a o tome nitko ne govori.
A onda mi prijatelji, koje to još uvijek brine, kažu kako jedan kolumnist ne piše o tome nego nešto drugačije. To ne mogu shvatiti, ali želim i njemu svu sreću. Ponavljam, imamo bazen koji lijepo izgleda, ali mi nemamo olimpijski bazen ili dvoranu pa se turniri održavaju u Poreču. O financijskim problemima s bazenom da ne govorim.
“Iz opozicije samo čujem osobne napade, ne čujem konstruktivnu kritiku, pogled u budućnost”
Sada ću malo ja biti bezobrazan. Kada bi radili evaluaciju, je li nedavno smijenjeni pročelnik lošije odrađivao posao od aktualnog direktora Pula Sporta?
Mislim da je moja poruka jasna. Četiri trgovačka poduzeća smo spojili u jedno, među njima je i Pula Sport. Zbog matematika je ušla u tu tvrtku i sve će imati novo ime, počinje to prvog travnja. Moramo po analizi, umjesto četiri direktora imati dva člana uprave i sada ćemo vidjeti što i kako.
Želim da Pula Sport ili taj odjel, kako god ga zvali, radi dinamičnije i bolje. Da kvalitetnije komunicira i s te strane mislim da sam poslao jasnu poruku. Naslijedili su probleme, ali ih treba rješavati. Ne možemo se dovesti u situaciju da nema tople vode, taj dio komunikacije treba bolje odraditi.
Vrhunski sport – treba li ga financirati?
Mi ćemo kroz Zakladu za sport financirati vrhunske sportaše. Žao mi je što imamo više klubova iz istih sportova. Moja vizija sporta je sportsko društvo koje će imati svoje jake ekipe u elitnim rangovima državnih natjecanja, a onda dalje kroz omladinske pogone graditi budućnost.
Stipe Petrina je jedanput ispričao kako mu je tajnica o rješavanju dugova općine rekla – „to nikad neće biti.“ Je li ideja sportskog društvo maksimalna utopija?
Samo ću reći da to ne može biti u mom prvom mandatu. Eto, samo to ću reći, kao i da želim da naša djeca osjete sve koristi od bavljenja sportom neovisno što će biti njihov profesionalni put.
Ne bih volio pokretati nekakav „rat“ između sporta i kulture, ali ovo moram pitati. Imate li nekakav broj ljudi, analizu, koji posjeti sajam knjiga u Puli?
Nemam brojku, zaista. Teško je kvantificirati, ali teško je i uspoređivati. Nisu to suprotstavljene strane niti bih odustao od kulture pa da su brojke tri put veće. Puno gradu donosi sajam knjige, a puno bi donio i nogometni kamp s hotelom. Ali, nemjerljivo je to. Kultura daje tu neku dodatnu dimenziju i taj sajam knjige ima svoju tradiciju.
Ali, to Vam je kao da uspoređujete ovo. Jedan dio je mene kritizirao, jer ja kao ne pomažem Istri 1961, ja neću kamp, a s druge strane uvjeti u dvoranama nikakvi, nemaju kombije, brodice, a njih je na hrpi puno više nego na ovom sportu.
Uzmite uspjehe naših boraca. Judo je liga prvaka! A wc u Pattinagiu nemaju! Poanta je da imamo više ulaganja u sport, a ne da ‘uzimamo’ kulturi. Ona je dio identiteta Pule.
Isto tako, predsjednici klubova moraju biti menadžeri. Neki od njih traže financiranje od grada. To nije moguće. Sufinanciranje da, ali financiranje kompletno, ne.
Vlado Gotovac. Puno smo čuli o njemu, najviše od Vas u javnom prostoru. Ja Vas sad pitam ovako, imam 30 godina i želim se baviti politikom, recimo, što mi kažete, zbog čega je on ‘bolji’ od ostalih političara?
Zbog toga što je bio pošten, a bio je i hrabar kad je bilo najteže. I 1971. i 1991. se usprotivio vladajućima. Hrvatsku je gledao kao zemlju jednakih ljudi, kao građansko društvo, a opet se držao svog nacionalnog i kršćanskog identiteta.
Spomenuli ste „pošten“. Je li bio uspješan političar?
Ako gledamo našu matematiku političku, nije. Nije uspio biti predsjednik, a ušao je u borbu. Bio je u saboru, ali sveukupno, nije. Siguran sam da je bio ispred svog vremena i da bi ga današnje društvo lakše prepoznalo.
On je bio prorok među političarima i to je meni pravi putokaz.
„Politika je napravila da mlade ne zanimaju temeljna politička pitanja“, rekli ste u jednom razgovoru i teško vam itko može prigovoriti, a moje pitanje glasi – je li u proteklih godinu i pol politika u Puli ikoga mogla zainteresirati da se uključi?
Moj cilj je bio da u Puli to promijenim. Način komunikacije, diskurs prije svega. Kad vidim kako to funkcionira, gubim nadu.
Iz opozicije samo čujem osobne napade, ne čujem konstruktivnu kritiku, pogled u budućnost i tako to. Rekao sam na Savjetu mladih Grada Pule, govorio sam deset minuta o tome, da budu hrabri, da budu konstruktivno kritični, da stvaraju ovo društvo.
Ja sam se kao mlad relativno počeo baviti politikom, ušao u mjesni odbor, napravio korak da iz komotne situacije, pozicije ravnatelja, uđem u ovo. I u ovom blatu se sad koprcam, ali na način da ostajem pošten. Valjda će to netko prepoznati.
Ali, jako je teško. Ovo je težak posao, politika je baš „izraubana“ branša u ovih 30 godina.
Posljednje pitanje. Istra 1961, u prvoj ligi, nema dugova, sve to nešto djeluje ok, i je ok – ali, jesmo se za ovo borili? Može li se kod Španjolaca povećati senzibilitet za ovu sredinu?
Posljednjih pola godine imam osjećaj da – da. Doveli su kvalitetne ljude, uz trenerski stožer koji je odličan, doveden je Saša Bjelanović, pa i igrači poput Ante Ercega, a i naše dečke su počeli promovirati…
Opet će Vam zamjeriti da ste spomenuli samo Dalmatince, haha…
To je za ove što prozivaju. Igrač sa strane mora biti ekstra klasa, a Erceg to pokazuje iz kola u kolo. Nitko sretniji od mene da imamo 11 Istrijana na terenu i zato vesele novi vjetrovi i rad omladinskog pogona koji radi sve bolje. Nadam se da će u budućnosti imati dobre igrače ‘sa strane’ i što više igrača iz istarskih bazena, a dobro znamo kakvi su porečki, labinski, žminjski, rovinjski…
Mislim da su kod privatizacije trebali biti 100%-tni vlasnici. Nama je breme 15%, a nemamo pravo nikakve odluke. Mi bi svejedno bili potpora, nemamo pravo ne biti potpora omladinskoj školi.
