Neupućeni podosta, dolazimo na press konferenciju na stadion Aldo Drosina, a u prvom redu sjedi nepoznata djevojka. Kada je krenulo vrijeme za pitanja, shvatili smo da to nije djevojka, već žena, prava novinarka, spremna i potkovana informacijama te poznavanjem materije.
Bila je (i ostala, naravno) to Sara Vranek, (sportska) novinarka Regional Expressa koja je u proteklih nekoliko mjeseci pokazala kako istarsko sportsko novinarstvo i nema mnogo preciznijih, a u isto vrijeme oštrijih pera.
Zbog toga, zamolili smo Saru za nekoliko pitanja.
“Sportski članci su predstavljali novi izazov, s drugačijim stilom i zahtjevima”
Kada i kako kreće tvoja priča o novinarstvu? Jesi li oduvijek to voljela ili se ljubav rodila s vremenom?
Moja priča s novinarstvom počela je prije četiri godine, kada sam se pridružila timu Regional Expressa. U svijet sportskog novinarstva zakoračila sam pomalo slučajno tijekom Svjetskog prvenstva 2022. Kolega Dorijan, koji inače pokriva sport, pratio je prvenstvo, a ja sam mu se povremeno pridružila.
Primijetio je kako razumijem igru, a ubrzo su se počele nizati šale da bih ga možda mogla zamijeniti. Neposredno nakon toga, kolega je igrom slučaja otišao na bolovanje i posao je prešao na mene.
Nisam imala priliku polako graditi iskustvo kroz praćenje manjih lokalnih klubova, što je u sportskom novinarstvu uobičajena putanja. Najčešće se počinje od pokrivanja županijskih liga i postepeno prelazi na veće i važnije sportske događaje.
No, moj početak u sportskom novinarstvu bio je drugačiji; zbog nenadanih okolnosti praktično sam “bačena u vatru” i dobila priliku odmah pratiti NK Istru 1961, našeg pulskog prvoligaša. To iskustvo donijelo mi je izazove, ali i priliku za brzo učenje i prilagodbu.
Pratim klub od sezone 2022/23, što znači da sam trenutno u trećoj sezoni.
S obzirom na to da sam dotad bila usmjerena na marketinške tekstove, sportski članci su predstavljali novi izazov, s drugačijim stilom i zahtjevima. No, tijekom ove tri sezone rodila se velika ljubav prema tom poslu te se definitivno vidim u ovom području i ne bih voljela raditi ništa drugo. Iako smatram da svoj posao obavljam korektno, nisam sigurna hoću li nastaviti pratiti prvoligaša, budući da se kolega uskoro vraća s bolovanja.
Kako je taj angažman prvobitno bio njegov, postoji mogućnost da ću ubuduće biti zadužena za praćenje drugih lokalnih timova, kao što su Uljanik i Jadran.
“Danas sam ja ta koja se nervira kad Istra 1961 izgubi ili kad neki igrač napusti klub”
Sve si više u sportu, sve češće čitamo tvoje sportske tekstove. Pratiš li ga oduvijek ili nisi bila sportski tip ranije?
Sport me prati od malena, trenirala sam karate, odbojku, mažoretkinje i jahanje, no nikad nisam bila posve vezana za samo jedan sport.
Što se nogometa tiče, tata je od početka bio uključen u nogomet, pa je tako nogomet oduvijek bio prisutan u našem domu, posebno kada je igrala reprezentacija.
Iskreno, ne mogu reći da sam nogomet aktivno pratila odmalena; ozbiljnije sam počela pratiti nogomet uz bivšeg dečka koji je veliki navijač Juventusa. Još uvijek se sjećam svih igrača iz sezone 2014/15 i 2015/16 te koliko je maltretiranja bilo dok ih nisam sve zapamtila, pa od tuge kad je Vidal otišao, do sreće dolaskom Mandžukića.
Tada mi je bilo teško razumjeti kako jedan tim ili igrač može toliko utjecati na nečije raspoloženje danima, ali sada to razumijem. Danas sam ja ta koja se nervira kad Istra 1961 izgubi ili kad neki igrač napusti klub.
Kakve imaš dojmove dosad u vezi reakcija sportaša i sportskih djelatnika prema tebi? Jesu li većinski pozitivna ili negativna?
Mogu vam otkriti sve detalje jer to nije poslovna tajna. Svi znamo da su Alavés i NK Istra 1961 pod istom grupacijom, stoga sam od prošle sezone odlučila pratiti i Alavés te pisati članke o njima.
Uz pomoć NK Istre 1961 prijavila sam se za akreditaciju La Lige, a nakon malo poteškoća, uspješno sam je dobila. Sada imam akreditaciju za cijelu sezonu i jednostavno se moram prijaviti za utakmice koje želim posjetiti.
Kako sam navijač Barcelone, iskoristila sam priliku da posjetim utakmicu između Alavésa i Barcelone, koja se poklopila s mojim rođendanom. Stadion je bio rasprodan, a atmosfera je bila izvanredna. Također sam imala priliku odraditi i intervjue s igračima.
Budući da Vitoria pripada Baskiji, posjetila sam Bilbao zbog Athletic Bilbaa, San Sebastián zbog Real Sociedada i Pamplonu zbog Osasune. Nažalost, uspjela sam vidjeti samo stadion u Bilbau jer su ostali objekti bili zatvoreni.
Želim se zahvaliti NK Istri 1961 jer su mi tijekom boravka u Vitoriji pružili veliku podršku i bili su dostupni 24/7. Osim toga, ugostili su mene i mog prijatelja na dvije utakmice Baskonije te su mu omogućili ulaznicu za utakmicu Alavésa i Barcelone.
Nikada prije nisam bila na tako velikim košarkaškim utakmicama, tako da je to za mene bilo iznimno iskustvo. Atmosfera na košarkaškim utakmicama je fenomenalna, a prisustvovali smo i spektakularnom otvaranju lige i Eurolige.
Što se tiče nogometnih utakmica, s obzirom na to da imam akreditaciju, planiram se ponovno vratiti. Voljela bih posjetiti utakmicu između Alavésa i Bilbaa, jer je to jedan od baskijskih derbija, a također bih voljela prisustvovati utakmici Alavésa i Real Madrida na proljeće. Ako to bude moguće zbog posla, svakako bih voljela pogledati i još neke utakmice.
“Ako želiš napredovati u ovom poslu, moraš se tome potpuno posvetiti”
Osjećaš li pritiske zbog toga što si žena pa smatraju da će te lakše zastrašiti? Kako se nosiš s tim dijelom posla?
Zaista nisam imala takvih problema do sada, i nadam se da ih neće biti ni ubuduće.
Je li ti stresno? Kako bi opisala novinarski posao?
Da, posao može biti stresan, a vikendi su uvijek radni. Rekli su mi na početku da novinar nikada nema radno vrijeme i da uvijek treba biti dostupan.
I doista, ako želiš napredovati u ovom poslu, moraš se tome potpuno posvetiti. Rad uključuje pripremu najava, praćenje utakmica, pisanje izvještaja, izjave igrača, intervjue, konferencije za medije i slično.
Osim toga, pomažem lokalnim klubovima u vođenju društvenih mreža, tako da često imam osjećaj da radim 24 sata dnevno. No, istinski volim svoj posao, pa mi to ne predstavlja teret.
“Najljepši dio novinarstva su ljudi koje upoznajem i mogućnost da podijelim njihove priče”
Vidiš li se duže u ovom poslu, koje su ti najljepše stvari u vezi novinarstva?
Definitivno se vidim u ovom poslu i imam nekoliko ambicija koje bih voljela ostvariti.
Jedna od njih je raditi na sličan način kao Fabrizio Romano, posebno u kontekstu HNL-a, no svjesna sam da je teško doći do pouzdanih informacija o transferima, pa sumnjam da će se to lako realizirati. Također, voljela bih raditi za HNS.
Najljepši dio novinarstva su ljudi koje upoznajem i mogućnost da podijelim njihove priče. Izdvojila bih drugog golmana Alavesa, Jesusa Owonoa, koji, osim što igra nogomet, paralelno studira, govori tri jezika i prvi je golman reprezentacije Ekvatorske Gvineje.
Takve osobe pokazuju da su obrazovanje i sport kompatibilni i zaslužuju veću pažnju u medijima.
